Hrvatska Republika Herceg-Bosna
Izvor: Wikipedija
 "Herceg-Bosna" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Herceg-Bosna (razdvojba). |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kao politička, kulturna, ekonomska i teritorijalna organizacija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini utemeljena je 18. studenog 1991. godine.[1] Osnovana je od strane političkog vrha Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH), kao odgovor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj zemlji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna 28. kolovoza 1993. prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu,[2] kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine. Hrvatska Republika Herceg-Bosna kao politička i teritorijalna cjelina je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, 18. ožujka 1994. godine. Hrvatska zajednica, a poslije Hrvatska Republika Herceg Bosna nikada nije donijela ustav o raskidu odnosa s Bosnom i Hercegovinom. Nije donijela čak ni svoj statut, a u svim je aspektima poštivala suverenitet BiH.[3]
Sadržaj |
[uredi] Etimologija
Pojam Herceg-Bosna je složenica koja je nastala početkom XX. stoljeća u određenim hrvatskim intelektualnim krugovima koja je zamjenjivala sam pojam Bosna i Hercegovina, a koju je prihvatila opet početkom '90-ih godina XX. stoljeća politika Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini koja je također pod tim pojmom smatrala kompletno ovozemlje Bosne i Hercegovine. Poslije 18. studenog 1991. godine, taj se pojam vezao za Hrvatsku zajednicu poslije Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu sa sjedištem u Grudama. Nakon Washingtonskog sporazuma i uspostavljanja Federacije BiH koja je sastavljena od županija, nesuglasje političara oko nazivlja većinske hrvatske županije sa sjedištem u Livnu (Prijedlozi su bili: Dinarska, Tropoljska, Livanjska itd.) usvojen je kompromisan naziv Hercegbosanska županija koji je kao takav pred Ustavnim sudom Federacije BiH proglašen neustavnim. Službeni naziv Hercegbosanske županije danas je Županija br. 10. Danas, Herceg-Bosna je naziv koji označava većinska hrvatska područja u Bosni i Hercegovini iako ta područja nisu svrstana u jednu cjelovitu jedinicu.
[uredi] Povijest
Ovaj dio članka govori o povijesti Hrvata Bosne i Hercegovine u ratu u toj zemlji.
Detaljniji članak o ovoj temi: Bosanskohercegovački Hrvati u Ratu u Bosni i Hercegovini
Detaljnije o cjelokupnoj povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini u članku Povijest Hrvata Bosne i Hercegovine
i u seriji članaka o Povijesti Hrvata Bosne i Hercegovine
U ratu u Bosni i Hercegovini, Hrvati su zahvaljujući svojem samoorganiziranju putem Hrvatske zajednice, a poslije Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinih oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane izborili svoj opstanak u Bosni i Hercegovini. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini prvi se organizirao politički i vojno protiv srpskog agresora. Ta njegova organizacija bila je temeljem nastojanja da se održi kao konstitutivan i suveren narod u Bosni i Hercegovini. U redovima hrvatskih vojnih postrojbi početkom rata u Bosni i Hercegovini s Hrvatima su se borili i Bošnjaci.
Hrvatske obrambene snage osnivaju se 3. prosinca 1991., a Hrvatsko vijeće obrane formira se 8. travnja 1992. godine, kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u BiH i zaštite drugih naroda u toj zemlji od bilo kojeg agresora. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna utemeljena je 18. studenog 1991. godine, što je bilo u skladu s tadašnjim ustavnim rješenjima o osnivanju zajednica općina. U osnivačkim aktima Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane nema separatističkih tendencija. Oružane postrojbe hrvatskog naroda (HVO) tako su se borile za opstojnost kako hrvatskog tako i bošnjačkog naroda tijekom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu.
HVO je od velikosrpske agresije obranio zapadnu i središnju Hercegovinu te velik dio srednje Bosne (sve osim Jajca). Jedini veći gubitak, za Hrvate, bio je pad većine Bosanske Posavine (nije palo samo Orašje) jer je ta povijesna i zemljopisna mikroregija bila jedno od najbogatijih područja u BiH. Na tom području, Hrvati su bili većina i prema popisu stanovništva iz 1991. godine bilo ih je 131.542.
Krajem listopada 1992. godine izbija Bošnjačko-hrvatski sukob, u kojem Bošnjaci otvoreno napadaju svoje dojučerašnje saveznike Hrvate. Bošnjačka vojska u četiri ofenzive zauzela je velik dio prostora koji su bili pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane, gotovo cijelu sjevernu i srednju Bosnu (osim Novog Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka, Kreševa, Žepča i šireg područja oko tih gradova, dijela zavidovićke općine, Usore i dijela vareške općine) i dio Hercegovine: Konjic, Jablanicu te istočne i sjeverne dijelove mostarske općine.
Dana 28. kolovoza 1993. godine, Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i zastupnici hrvatskog naroda u Vijeću općina Skupštine Republike Bosne i Hercegovine donose Odluku o konstituiranju Zastupničkog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne kao najvišeg predstavničkog tijela i nositelja zakonodavne vlasti u HZ Herceg-Bosni, što znači da Hrvatska zajednica Herceg-Bosna prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Odluka polazi od neotuđivosti, nedjeljivosti i neprenosivosti prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kao jednog od tri konstitutivna naroda.[4] Odluka o transformaciji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu bila je u potpunosti pravno utemeljena na Owen-Stoltenbergom planu koji je predviđao uniju republika u Bosni i Hercegovini. Odluka o utemeljenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne, u potpunosti, je konzistentna s navedenim planom, no zbog činjenice da u to vrijeme plan još nije stupio na snagu, on se eksplicitno ne spominje u preambuli.[5]
Bošnjačko-hrvatski sukob je eskalirao tijekom 1993. godine, a slabi početkom 1994. godine, kada političko-diplomatski pregovori između dvije zaraćene strane postaju sve jači i značajniji. U ožujku 1994. godine, u Washingtonu je potpisano primirje između Hrvata i Bošnjaka, a njihovi teritoriji su ujedinjeni u Federaciju BiH.
Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma HVO je zajedno sa Hrvatskom vojskom, a u nekim akcijama i sa Armijom Republike Bosne i Hercegovine počeo nizati ratne pobjede protiv srpskog neprijatelja. U 7 uspješnih pobjedničkih operacija, HVO zajedno sa HV-om, a u nekim akcijama i sa Armijom BiH je oslobodio čitavu zapadnu Bosnu. Kruna uspješnih operacija je bila operacija Južni potez u kojoj su združene hrvatske snage izbile na 23 kilometra od Banja Luke, što je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topništva. Srpske snage su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci, a zajedno sa njima i nova kolona srpskih izbjeglica. Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice 15. listopada 1995. godine.
Uspješne vojne operacije Hrvata, ali i intervencija NATO-a operacijom Namjerna sila natjerali su Srbe da sjednu za pregovarački stol. Daytonskim mirovnim sporazumom završio je rat u Bosni i Hercegovini. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Daytonski sporazum bio zasnovan je bila podjela Bosne i Hercegovine po ključu 51-49 (51% teritorija BiH Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa. Daytonski sporazum je djelovao da usaglasi dogovor o problematičnim pitanjima neke od kojih su bile: pravne, državne i teritorijalne nagodbe.
Daytonski sporazum je efektivno završio rat, ali je ostavio mnoge stvari nerješene. Pored toga konačni dogovor ostvaren u Daytonu danas se smatra jednim od najkontraverznijih političkih rješenja proizašlih iz cjelokupne Jugoslavenske krize. Prema podacima koje je objavio Istraživačko-dokumentacijski centar iz Sarajeva, u Bosni i Hercegovini je tijekom rata poginulo ili nestalo 7762 Hrvata.[6]. Sa područja pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine protjerano je 150.000 Hrvata[4], a sa područja pod kontrolom Vojske Republike Srpske 200.000 Hrvata.[7]
[uredi] Zemljopis
[uredi] Zemljopisne cjeline
Kada je proglašena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, u njezin sastav su ušli dijelovi dvije zemljopisne i povijesne cjeline: Bosne i Hercegovine, od kojih je sastavljena država Bosna i Hercegovina. Drukčije gledano u sastav Hrvatske zajednice Herceg-Bosne tada su ušle sljedeće mikroregije i dijelovi mikroregija Bosne i Hercegovine: Bosanska Posavina, Zapadna Hercegovina, dijelovi Istočne Hercegovine (Stolac i Ravno), dijelovi Završja (Livno, Tomislavgrad i Kupres), Srednja Bosna, dijelovi Bosanske Krajine (Kotor-Varoš i dijelovi općine Skender-Vakuf - današnja općina Dobretići) i dijelovi sjeverne Bosne (Žepče, dijelovi općine Tešanj - današnja općina Usora, dijelovi općine Teslić, Vareš i dijelovi općine Kakanj).
[uredi] Planine i nizine
Područje koje je proglašeno dijelom Herceg-Bosne većinom je planinsko s karakterističnim visoravnima i krškim poljima (Livanjsko, Glamočko i Duvanjsko, prostor poznat kao Tropolje ili Završje) te trenutak užim, trenutak širim riječnim dolinama i kotlinama. Na jugozapadu se nalazi visoko Dinarsko gorje, prirodna granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Najviši vrh Herceg-Bosne bila je planina Čvrsnica (vrh Pločno 2.222 m), dok je najniži dio pored mora. Na sjeveru se planinski prostor spušta s mnogim brežuljcima postupno se pretvarajući u prostranu nizinu, plodnu i gospodarski značajnu Bosansku Posavinu koja je dio Panonske nizine. Hercegovinu čine planinska (visoka) i jadranska (niska) Hercegovina, koja užim pojasom između Neuma i poluotoka Klek izbija na Jadransko more u dužini od 20 km.
[uredi] Najviše planine
| Vrh | Planina | Visina |
| Pločno | Čvrsnica | 2222m |
| Zelena Glava | Prenj | 2103m |
| Veliki Vran | Vran | 2074m |
| Cincar | Cincar | 2005m |
| Botin | Velež | 1969m |
[uredi] Rijeke i jezera
Glavne rijeke su bile Sava, Neretva, Lašva i Usora. Najveća jezera Buško i Jablaničko su umjetna (akumulacijska). Buško jezero je nastalo potapanjem jednog dijela Livanjskog polja, a Ramsko i Jablaničko jezero su nastali gradnjom hidroelektrane na rijeci Rami odnosno Neretvi.
[uredi] Klima
Klima je umjereno kontinentalna sa toplim ljetima i hladnim zimama koja je ponegdje ublažena utjecajem mora. Područja sa velikom nadmorskom visinom imaju kratka hladna ljeta i duge oštre zime. Primorje u području Neuma i niska Hercegovina ima blage kišovite zime i vruća ljeta.
[uredi] Naselja
Glavni grad, de iure, je bio Mostar (općina Mostar 126.628 stanovnika), a veći gradovi su bili: Brčko (općina Brčko 87.627 stanovnika), Travnik (općina Travnik 70.747 stanovnika), Derventa (općina Derventa 56.489 stanovnika), Bugojno (općina Bugojno 46.889 stanovnika), Jajce (općina Jajce 45.007 stanovnika), Konjic (općina Konjic 43.878 stanovnika) i Livno (općina Livno 40.600 stanovnika). Podatci o broju stanovnika u općinama prema popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991. godine.
[uredi] Politika
[uredi] Raspodjela vlasti
Vlast u Sarajevu oglušila na zahtjeve bosanskohercegovačkih Hrvata da se zaustavi korištenje teritorija BiH za agresiju na Hrvatsku. BiH je izgubila element neutralnosti i postala je akter u toj agresiji. U tom ratu su sudjelovale jedinice Teritorijalne obrane iz većinskih srpskih oblasti. BiH je postala baza za napad na Hrvatsku. Uvidjevši da sarajevske vlasti ništa ne poduzimaju, bosanskohercegovački Hrvati su se politički i vojno samoorganizirali preko HVO-a i Herceg-Bosne. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna utemeljena je 18. studenog 1991. godine, što je bilo u skladu s tadašnjim ustavnim rješenjima o osnivanju zajednica općina. U osnivačkim aktima Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane nema separatističkih tendencija. Oružane postrojbe hrvatskog naroda (HVO) tako su se borile za opstojnost kako hrvatskog tako i bošnjačkog naroda tijekom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska zajednica Herceg Bosna nikada nije donijela ustav o raskidu odnosa s Bosnom i Hercegovinom. Nije donijela čak ni svoj statut, a u svim je aspektima poštivala suverenitet Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Hrvatske zajednice, poslije Hrvatske Republike Herceg-Bosne je predstavljao i zastupao Herceg-Bosnu u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Bio je nadležan za teritorijalnu cjelovitost i opstanak Herceg-Bosne. Predsjednik se nije birao nego je bio izabran od strane članova Predsjedničkog vijeća. Predsjedničko vijeće Hrvatske Republike Herceg-Bosne uz predsjednika imalo je glavnu izvršnu vlast u Hrvatskoj zajednici, poslije Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni. Prvi predsjednik je bio Mate Boban, a drugi i posljednji Krešimir Zubak.
Vlada Hrvatske zajednice Herceg-Bosne samostalno je donosila zakone i druge akte, vodila unutarnju politiku. Kada je proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna, konstituiran je i Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne pa je Vlada Herceg-Bosne donosila zakone i druge akte zajedno sa Zastupničkim domom.
Dana 28. kolovoza 1993. godine, Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i zastupnici hrvatskog naroda u Vijeću općina Skupštine Republike Bosne i Hercegovine donose Odluku o konstituiranju Zastupničkog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne kao najvišeg predstavničkog tijela i nositelja zakonodavne vlasti u HZ Herceg-Bosni, što znači da Hrvatska zajednica Herceg-Bosna prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Odluka polazi od neotuđivosti, nedjeljivosti i neprenosivosti prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kao jednog od tri konstitutivna naroda.[4] Odluka o transformaciji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu bila je u potpunosti pravno utemeljena na Owen-Stoltenbergom planu koji je predviđao uniju republika u Bosni i Hercegovini. Odluka o utemeljenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne, u potpunosti, je konzistentna s navedenim planom, no zbog činjenice da u to vrijeme plan još nije stupio na snagu, on se eksplicitno ne spominje u preambuli.[5]
Dana 9. ožujka 1996. Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne donosi odluku o postupnom prijenosa funkcije civilne vlasti Hrvatske Republike Herceg-Bosne na tijela vlasti Federacije Bosne i Hercegovine. Održavaju se utemeljiteljske skupštine županija u Federaciji BiH. U svibnju 1996. godine, na sjednici Predsjedničkog vijeća reorganizirana je Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne u prijelaznom razdoblju, te ju je činila šest ministarstva. Hrvatska Republika Herceg-Bosna formalno je ukinuta 14. kolovoza 1996. godine.
[uredi] Oružane snage
Detaljniji članak o ovoj temi: Hrvatsko vijeće obrane
Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini prvi se organizirao politički i vojno protiv srpskog agresora. Ta njegova organizacija bila je temeljem nastojanja da se održi kao konstitutivan i suveren narod u Bosni i Hercegovini. U redovima hrvatskih vojnih postrojbi početkom rata u Bosni i Hercegovini s Hrvatima su se borili i Bošnjaci. Hrvatske obrambene snage osnivaju se 3. prosinca 1991., a Hrvatsko vijeće obrane formira se 8. travnja 1992. godine, kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i zaštite drugih naroda u toj zemlji od bilo kojeg agresora. Godine 1995., pri završetku rata u Bosni i Hercegovini, HVO je imao 50.000 vojnika. HVO je nakon Daytonskog mirovnog sporazuma definiran kao hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme obrane 2005. godine, transformiran je u 1. pješačku (gardijsku) pukovniju, jednu od tri pukovnije u okviru Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
[uredi] Administrativna podjela
Herceg-Bosna je nastala kao zajednica općina. Dana 18. studenog 1991., kada je proglašena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i sljedećih nekoliko tjedana u njezin sastav ušlo je 30 cjelovitih općina i 10 dijelova pojedinih općina. Općine i dijelovi općina koji su tada ušli u sastav Herceg-Bosne: općina Bosanski Brod, općina Bosanski Šamac, općina Brčko, općina Bugojno, općina Čapljina, općina Čitluk, općina Derventa, većinski hrvatski dijelovi općine Doboj, općina Fojnica, općina Grude, općina Jablanica, općina Jajce, većinski hrvatski dijelovi općine Kakanj, općina Kiseljak, općina Konjic, veći dio općine Kotor-Varoš, općina Kreševo, općina Kupres, općina Livno, općina Ljubuški, općina Modriča, općina Mostar, manji dio općine Mrkonjić Grad (uz granicu sa općinom Jajce), općina Neum, općina Novi Travnik, općina Odžak, manji dio općine Olovo (uz granicu sa općinom Vareš), općina Posušje, općina Prozor-Rama, veći dio općine Skender-Vakuf (jedan dio tog područja je ušao u sastav današnje općine Dobretići), općina Stolac, općina Široki Brijeg, općina Tomislavgrad, većinski hrvatski dijelovi općine Teslić (istočni dio općine poznat pod nazivom Komušina), većinski hrvatski dijelovi općine Tešanj (današnja općina Usora), većinski hrvatski dijelovi općine Trebinje (jedan dio tog područja je ušao u sastav današnje općine Ravno), općina Uskoplje, općina Vareš, manji dio općine Visoko (uz granicu sa općinom Kiseljak), općina Vitez i većinski hrvatski dijelovi općina Maglaj, Žepče i Zavidovići (današnja općina Žepče).
Općine su imale Općinsko vijeće, Načelnika općine i svoje službe. U općine su ulazila naselja koncentrirana uglavnom oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Općine su bile podijeljene na mjesne zajednice. Pri potpisivanju Daytonskog sporazuma, pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane nalazilo se više teritorija Bosne i Hercegovine nego što je bio postotak Hrvata u Bosni i Hercegovini. Područja koja su bila pod kontrolom HVO-a pri potpisivanju Daytonskog sporazuma: manji dijelovi općina Bosanski Novi, Bosanska Kostajnica, Bosanska Dubica, općina Orašje, dijelovi općine Brčko, dijelovi općine Tešanj (današnja općina Usora), dijelovi općina Maglaj, Žepče i Zavidovići (današnja općina Žepče, u koju su promjenom granica ušli većinski hrvatski dijelovi općina Maglaj i Zavidovići), manji dio općine Vareš, veći dijelovi općina Novi Travnik, Vitez, Busovača, Kiseljak, Kreševo oko istoimenih gradova, dijelovi općine Travnik, istočni dio općine Fojnica, općina Jajce, općina Dobretići, manji dio općine Donji Vakuf, južni dio općine Uskoplje zajedno sa južnim dijelom grada Gornji Vakuf-Uskoplje, veći dio općine Prozor-Rama, sjeverozapadni dio općine Jablanica, općina Tomislavgrad, općina Livno, općina Kupres, općina Glamoč, općina Bosansko Grahovo, općina Drvar, manji dio općine Bihać, južni dio općine Bosanski Petrovac, veći dio općine Ključ (danas općina Ribnik), općina Mrkonjić Grad, općina Šipovo, manji (južni) dio općine Banja Luka, općina Posušje, općina Grude, općina Široki Brijeg, sjeverozapadni, zapadni i jugozapadni dijelovi općine Mostar zajedno sa zapadnim (većim) dijelom grada Mostara, općina Ljubuški, općina Čitluk, općina Čapljina, općina Stolac, općina Neum i općina Ravno.
[uredi] Stanovništvo
Na području koje je proglašeno dijelom Hrvatske Republike Herceg-Bosne, 18. studenog 1991. godine prema popisu stanovništva izvršenom u ožujku 1991. godine, živjelo je 1.179.394 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:
- Hrvati - 543.193 ili 46.05 %
- Bošnjaci - 368,340 ili 31.23 %
- Srbi - 194,045 ili 16.45 %
- Ostali - 73,816 ili 6.25 %
Rat u Bosni i Hercegovini je učinio svoje i utjecao je na etničku kartu Bosne i Hercegovine koja je do tada zbog velike izmiješanosti naroda često nazivana "leopardovo krzno". Tako su brojnim etničkim čišćenjima i progonima se dogodila velika preseljena naroda na područja koja je držala njihova vojska. Hrvati su se selili na područja koja je držao HVO, Bošnjaci na područja koja je držala Armija BiH te Srbi na područja koja je držala Vojska RS-a.
Na popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 1996. godine, koji je proveden od strane UNHCR-a (popis nije službeno priznat), Bosna i Hercegovina je imala 3.919.953 stanovnika. Od toga broja, Hrvata je bilo 571.317 ili 14.57 % ukupnog stanovništva te zemlje. Hrvati su zahvaljujući svojem samoorganiziranju putem Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinih oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane izborili svoj opstanak u Bosni i Hercegovini, u ratu u toj zemlji.
[uredi] Gospodarstvo
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih Bosna i Hercegovina je pored Makedonije bila najsiromašnija republika u sastavu SFRJ. Infrastruktura unutar države kao i industrijske grane su bile loše razvijene. Gospodarski život na području cijele Bosne i Hercegovine u tri ratne godine praktički je zamro. Mnoge, prije rata, uspješne tvrtke već za srpske agresije su opljačkanje, a na njima je prouzročena veća materijalna šteta. Nije bilo značajnije gospodarske aktivnosti, dok se o pokretanju novih pogona nije ni razmišljalo zbog ratnih događanja. Poljodjelstvo je bilo na niskoj razini, prometna infrastruktura je propadala, građevinska je djelatnost bila skoro nepostojeća, stopa nezaposlenosti je bila velika. Kao direktan rezultat rata između 1992. i 1995. godine već niska industrijska proizvodnja unutar zemlje je opala za oko 80%. Ratna događanja su također dovela do uništavanje loše infrastrukture u zemlji. Sve ovo je dovelo do velikog porasta nezaposlenosti i opada životnog standarda stanovništva. Bruto domaći proizvod Bosne i Hercegovine danas se približava Bruto domaćem proizvodu zemlje iz 1991.
Ipak, Hrvati su iz rata izašli kao najprosperitetniji narod u Bosni i Hercegovini. Na području Herceg-Bosne nije bilo sjedišta niti jedne prijeratne velike jugoslavenske banke. Sva sjedišta banaka u Bosni i Hercegovini do tada su bila u Sarajevu. Predsjedničko vijeće Hrvatske zajednice Herceg-Bosne nakon njenog osnutka od sarajevskih vlasti dobiva zahtjev da se na području Hrvatske zajednice Herceg-Bosne osnuje banka radi financiranja novoosnavane zajednice općina. U studenom 1992. godine osnovana je Hrvatska banka Mostar preko koje je financirana Hrvatska zajednica, poslije Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Hrvatsko vijeće obrane. Kao i na području čitave Bosne i Hercegovine, službena valuta Herceg-Bosne je bio bosanski dinar, ali je u uporabi bio hrvatski dinar, a poslije hrvatska kuna.
[uredi] Kultura
Kulturne aktivnosti tijekom rata i poslijeraća na području čitave Bosne i Hercegovine su zamrle. Ostat će upamćeno da su Hrvati Bosne i Hercegovine stvorili jake elektroničke medije za tadašnje bosanskohercegovačke prilike, koji su poslije ukinuti odlukama Visokog predstavnika i Međunarodne zajednice. U Mostaru je smješteno Sveučilište u Mostaru, jedino hrvatsko sveučilište izvan Hrvatske. Usprkos značajnim razaranjima sveučilišnih objekata i općoj pogibelji za studente i nastavnike, Sveučilište nije prekidalo svoje aktivnosti tijekom čitavoga rata (1992.–1995.). Sredinom devedesetih dolazi do otvaranja novih fakulteta i znanstveno-istraživačkih instituta. Rane devedesete XX. stoljeća ostat će upamćene po buđenju nacionalne svijesti u Bosni i Hercegovini. Tako je nakon 41 godine zabrane rada, obnovljeno Hrvatsko kulturno društvo Napredak, nositelj očuvanja i jačanja hrvatske nacionalne svijesti u Bosni i Hercegovini.
[uredi] Mediji
U Radioteleviziju Herceg-Bosne, tijekom zadnje dvije godine rata u Bosni i Hercegovini uloženo je 10 milijuna njemačkih maraka. Radio Herceg-Bosne je zaživio te on i danas postoji, no Televizija Herceg-Bosne nikad nije počela emitirati svoj program. Kao nasljednik Televizije Herceg-Bosne, 1996. godine nastaje Erotel, javna televizija iz Mostara, čiji se program mogao gledati na svim područjima koja su bila dio Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Osim programa hrvatske televije Erotel iz Mostara i programi Hrvatske radiotelevizije mogli su se pratiti na čitavom području bivše Herceg-Bosne sve do 1999. godine. Neovisno povjerenstvo za medije, 15. studenog 1999. godine, zabranilo je rad Erotelu, da bi Erotelovi odašiljači nekoliko mjeseci kasnije bili nasilno oduzeti i predani Federalnoj televiziji. Preko tih "hrvatskih" odašiljača danas se sustavno ugrožava hrvatski jezik, tradicija i kultura, blati se hrvatska povijest i zaslužni ljudi, zaobilazi se hrvatska narodna baština i sve što bi doprinosilo afirmaciji hrvatskoga nacionalnog i kulturnog bića.
[uredi] Obrazovanje
Detaljniji članak o ovoj temi: Sveučilište u Mostaru
U Mostaru je smješteno Sveučilište u Mostaru, jedino hrvatsko sveučilište izvan Hrvatske. Nastava se odvija na hrvatskom jeziku. Sveučilište u Mostaru ima dugu prošlost. Njegova je prethodnica franjevačka teologija, prva visoka škola u Mostaru i Hercegovini, utemeljena 1895. godine. Sredinom XX. stoljeća u Mostaru je osnovana Viša pedagoška škola, a potom i Visoka tehnička škola strojarske struke. On su bile zametci današnjega sveučilišta. Mostar je 1977. postao samostalno visokoučilišno središte s više fakulteta i viših škola odvajajući se od Univerziteta u Sarajevu i osnivajući Sveučilište "Džemal Bijedić". Usprkos značajnim razaranjima sveučilišnih objekata i općoj pogibelji za studente i nastavnike, Sveučilište nije prekidalo svoje aktivnosti tijekom čitavoga rata (1992.–1995.). Sredinom devedesetih dolazi do otvaranja novih fakulteta i znanstveno-istraživačkih instituta.
[uredi] HKD Napredak
Detaljniji članak o ovoj temi: HKD Napredak
Dana 14. rujna 1902. u Mostaru, i nešto kasnije, 11. studenog 1902. godine u Sarajevu održana je utemeljiteljska sjednica "Hrvatskog društva za namještanje djece na zanate i u trgovinu". Društvo je osnovano kao "Hrvatsko potporno društvo za siromašne đake i naučnike". 10. rujna 1904. godine, sarajevsko društvo mijenja ime u "Napredak". 19. studenog 1905. godine, sarajevsko društvo u svoj program uvodi i pomaganje đaka, a naziv društvu je "Hrvatsko društvo Napredak za potpomaganje naučnika i đaka Hrvata - katolika". 9. lipnja 1907. godine, mostarsko i sarajevsko društvo su se ujedinili. Sjedište HKD Napredka je bilo u Sarajevu, gdje je ova ustanova izgradila impresivnu "Napredkovu" palaču 1923. godine. Napredak je nastavilo s radom sve do 1949. godine, kada su ga raspustile protuhrvatski nastrojene jugoslavenske vlasti. Napredkovo djelovanje nije odgovaralo tadašnjoj vlasti pa 1. travnja 1949. godine, dolazi do njegova ukidanja, pod izgovorom kako nema članstva i ne može se održati skupština, koja bi dala legalitet upravi. Obnoviteljska skupština održana je 29. rujna 1990. godine u Sarajevu. Usvojen je Statut kojim je definirano da je svrha obnovljenog Napretka: kulturno i prosvjetno djelovanje, ekonomsko jačanje i socijalno podizanje hrvatskog naroda.
[uredi] Sport
Bosanskohercegovački Hrvati su prvi u ratu i tijekom poslijeraća u Bosni i Hercegovini osnovali svoje vlastite lige u brojnim sportovima.
[uredi] Nogomet
Detaljniji članak o ovoj temi: Prva nogometna liga Herceg-Bosne
Prva nogometna liga Hrvatske Republike Herceg-Bosne je funkcionirala kao nogometno ligaško natjecanje za klubove bosanskohercegovačkih Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata u toj zemlji i poslijeraća. Bila je to prva nogometna liga nastala za za vrijeme rata i poslijeraća u Bosni i Hercegovini, a ligu je organizirao Nogometni savez Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Za to vrijeme, nogometna natjecanja su bila podijeljena po nacionalnoj osnovi, tako da su u Bosni i Hercegovini Hrvati, Bošnjaci i Srbi svaki za sebe igrali svoje nacionalne lige. Nogometni savez Bosne i Hercegovine, koji je bio pod bošnjačkim vodstvom, je priznavao isključivo bošnjačku nogometnu ligu. 1. nogometna liga Hrvatske Republike Herceg-Bosne je formirana 1993. godine. U sezoni 1997./98., najbolji nogometni klubovi bosnaskohercegovačkih Hrvata su se počeli suočavati sa najboljim bošnjačkim za ulazak u UEFA-ina europska klupska natjecanja. Ovi odnosi su postojali sve do sezone 2000./01., kada su se dvije lige spojile u jednu, stvorivši Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
[uredi] Košarka
Detaljniji članak o ovoj temi: A1 liga Herceg-Bosne (košarka)
Košarkaška A1 liga Hrvatske Republike Herceg-Bosne je funkcionirala kao košarkaško ligaško natjecanje za klubove bosanskohercegovačkih Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata u toj zemlji i poslijeraća. Osnovana je 1993. godine, a ligu je organizirao Košarkaški savez Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Za to vrijeme, košarkaška natjecanja su bila podijeljena po nacionalnoj osnovi, tako da su u Bosni i Hercegovini Hrvati, Bošnjaci i Srbi svaki za sebe igrali svoje nacionalne lige. FIBA je priznavala samo rezultate iz bošnjačke košarkaške lige. Godine 2002. stvoreno je Košarkaško prvenstvo Bosne i Hercegovine, a nacionalne lige su nastavile postojati, ali kao druge lige. Tako pobjednik A1 lige Herceg-Bosne ulazi u Košarkaško prvenstvo Bosne i Hercegovine zajedno sa jednim srpskim i bošnjačkim košarkaškim klubom.
[uredi] Ostali sportovi
Osim nogometa i košarke, dva najpopularnija sporta, postojala su, a i danas postoje, ligaška natjecanja Herceg-Bosne i u ostalim sportovima. Tu treba istaknuti Prvu rukometnu ligu Herceg-Bosne, Prvu šahovsku ligu Herceg-Bosne, Prvenstvo Herceg-Bosne u boćanju, Prvenstvo Herceg-Bosne u kuglanju i druge.
[uredi] Simboli
[uredi] Zastava
Detaljniji članak o ovoj temi: Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne
Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne se sastoji od tri boje: crvene, bijele i plave, s grbom Herceg-Bosne u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Herceg-Bosne je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (tropleter) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba (u visini jednog kvadratnog polja) zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave. Zastava je usvojena za zastavu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Kada je 28. kolovoza 1993. proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna, zastava je potvrđena. Nakon ukidanja Herceg-Bosne Washingtonskim sporazumom iz 1994., zastava je prihvaćena kao zastava Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zastava se još za vrijeme rata u BiH počela koristiti na svadbama, a postala je nezaobilazna i na ostalim društvenim događajima hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
[uredi] Grb
Detaljniji članak o ovoj temi: Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne
Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne je povijesni hrvatski grb u obliku stiliziranog štita, podijeljen vodoravno i okomito u dvadeset pet crvenih i bijelih - kvadrata, tako da je prvo polje u lijevom gornjem kutu stiliziranog štita crvene boje. Iznad stiliziranog štita nalazi se tropleter vodoravno položen na štit iznad tri središnja polja. Omjer visine tropleta i visine kvadratnog polja je 1:1, a omjer dužine tropleta i dužine kvadratnog polja je 3:1. Grb je obrubljen zlatnom crtom. Grb Herceg-Bosne se rabio za vrijeme postojanja Herceg-Bosne i nekoliko godina nakon završetka rata u BiH. Ukidanjem Herceg-Bosne i osnivanjem Federacije BiH grb se prestao rabiti, a danas je samo u uporabi u učionicama škola u BiH koje svoju nastavu izvode po hrvatskom nastavnom planu i programu te u Zapadnohercegovačkoj i Hercegbosanskoj županiji gdje se koristi kao službeni grb tih dviju županija.
Hrvatska Republika Herceg-Bosna je imala i svoje registarske tablice za automobile. Tablice su bile slične tablicama Republike Hrvatske, samo se umjesto grba Republike Hrvatske na tablicama nalazio grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne i slovne oznake gradova (MO - Mostar, ŠB - Široki Brijeg, GR - Grude, PO - Posušje, LJ - Ljubuški, ČA - Čapljina, TG - Tomislavgrad, LI - Livno, RA - Rama, KI - Kiseljak, JA - Jajce, TR - Travnik, DR - Derventa, OR - Orašje itd.). Tablice su ukinute 1998. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Carlos Westendorp donio odluku o aktualnom dizajnu zastave Bosne i Hercegovine i uveo jedinstvene registarske tablice za čitavu Bosnu i Hercegovinu.
[uredi] Galerija
 |
 |
Predloženo je da se ova galerija premjesti na zajednički poslužitelj (Wikimedia Commons). |
 Broj Hrvata u postotcima u općinskim centrima BiH 1991. godine. |
 Općine u kojima je HDZ BiH odnio pobjedu na općinskim izborima 1990. obojene plavom. |
 Bh. Hrvati 1991. godine, općinske granice iz 2008. godine |
Etnička karta BiH iz 1991 na općinskim granicama iz 2008. godine |
 Prvotna Herceg-Bosna (plavom su obojene općine koje su proglašene dijelom Herceg-Bosne 18.11.1991.) |
 Herceg-Bosna (plava) prije početka Bošnjačko-hrvatskog sukoba |
 Herceg-Bosna (plava) nakon okončanja Bošnjačko-hrvatskog sukoba, u ožujku 1994. |
 Herceg-Bosna (plava) prije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, u prosincu 1995. |
 Općine koje su sačinjavale Bosansku Posavinu prije rata u Bosni i Hercegovini |
 Bosanska Posavina prije srpskih ofanziva |
 Pad Bosanske Posavine |
 Pad Bosanske Posavine |
 Ratišta u Hercegovini |
 Bošnjačko-hrvatski sukob |
 Bošnjačko-hrvatski sukob |
 Oslobođenje Zapadne Bosne |
 Oslobođenje Zapadne Bosne |
 Srpski napad na BiH |
 Bošnjačko-hrvatski sukob i okolne bojišnice |
 Oslobađanje BiH do Daytonskog sporazuma |
|
Bojišnice rata u Bosni |
 Etnički sastav stanovništva županija Federacije BiH |
 Sadašnje stanje, većinske hrvatske općine u BiH prikazane crvenom. |
 Današnja etnička karta Bosne i Hercegovine |
[uredi] Srodni članci
- Hrvati Bosne i Hercegovine
- Hrvatsko vijeće obrane
- Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine
- Mate Boban
- Rat u Bosni i Hercegovini
- Bošnjačko-hrvatski sukob
- Hrvatska zajednica Herceg-Bosna (udruženje)
[uredi] Unutarnje poveznice
- Demografske promjene Hrvata u BiH u razdoblju druge Jugoslavije
- Hrvati u BiH 1991.
- Bosanskohercegovački Hrvati u Ratu u Bosni i Hercegovini
- Bosanskohercegovački Hrvati nakon Daytonskog sporazuma
[uredi] Izvori
- ↑ Odluka o uspostavi HZ HB i pismo Mate Bobana predsjedniku Tuđmanu
- ↑ Temeljna odluka o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne
- ↑ Javno.com Prlić: Herceg Bosna je poštivala suverenitet BiH
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Zločin s pečatom (Ivica Mlivončić) Hrvatsko-muslimanski sukobi
- ↑ 5,0 5,1 Livno Online.com Herceg-Bosna utemeljena na Owenovom planu
- ↑ Javno.com Podaci o žrtvama rata u Bosni i Hercegovini
- ↑ Večernji.hr Kolumne: Dodik, bosanski Janus
[uredi] Literatura
- Rotim, Karlo: Obrana Herceg-Bosne 1, Široki Brijeg, Grafotisak, 1997.
- Rotim, Karlo: Obrana Herceg-Bosne 2, Široki Brijeg, Ziral, 1998.
