Hrvatska ratna mornarica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatska ratna mornarica
Seal of Croatian Navy.png
Znak HRM
Osnovana 12. rujna 1991.
Sjedište Pomorska baza Lora, Split
Dan postrojbe 18. rujna
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
komodor Robert Hranj
Istaknuti
zapovjednici
admiral flote Sveto Letica
viceadmiral Vid Stipetić
viceadmiral Zdravko Kardum
Znakovlje
Krmena zastava Naval Ensign of Croatia.svg
Pramčana zastava Naval Jack of Croatia.svg

Hrvatska ratna mornarica (kratica HRM) grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske. Njezina uloga i namjena je da štiti integritet i suverenitet Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske.

Zadaće Hrvatske ratne mornarice[uredi VE | uredi]

Glavne zadaće HRM u miru su:

  • održavanje optimalne razine spremnosti snaga u cilju odvraćanja od agresije na RH,
  • sudjelovanje u nadzoru i zaštiti morskih i podmorskih prostora i epikontinentalnog pojasa na kojima Republika Hrvatska ima puni suverenitet, suverena prava i nadležnosti, u suradnji s drugim institucijama i organizacijama RH,
  • održavanje sposobnosti mornaričkog pješaštva za vođenje borbe u priobalju i na otocima,
  • sudjelovanje u međunarodnim vojnim operacijama potpore miru,
  • sudjelovanje u aktivnostima nadzora naoružanja i izgradnje mjera povjerenja i sigurnosti,
  • sudjelovanje u potpori civilnim organizacijama i institucijama RH na moru,
  • sudjelovanje u traganju i spašavanju na moru.

Glavne zadaće HRM u ratu su:

  • sudjelovanje u združenim obrambenim i napadnim operacijama u obrani i uspostavi teritorijalnog integriteta zemlje,
  • sudjelovanje u obrani Republike Hrvatske, a stupanjem u NATO i u obrani saveznika.

Povijest[uredi VE | uredi]

Mornari i kadeti u svečanim odorama HRM
Pripadnici HRM tijekom proslave Dana OSRH u Karlovcu 2008. godine

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Hrvatske ratne mornarice

Odlukom predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana od 12. rujna 1991. kojom je imenovao admirala Svetu Leticu zapovjednikom, službeno je započelo ustrojavanje Hrvatske ratne mornarice osnivanjem prvih vojnih postrojbi. Prvi brod u floti bio je desantno jurišni brod DJB-103 koji je otet od JNA 15. rujna 1991. dok je bio na remontu u Vela Luci.

Osvajanje prvih skladišta i vojne opreme[uredi VE | uredi]

Već su tijekom rujna stvoreni uvjeti za snažno suprostavljanje agresoru na moru i primorju. U akciji "Male Bare - Zelena tabla", 14./15. rujna 1991. osvojena su skladišta streljiva i naoružanja, a u Tatinjama skladišta morskih mina čime je HRM došla do prvih moćnih oružnih sustava. U Šibeniku od 16. do 22. rujna 1991. snage 113. brigade i postrojbe PU Šibenske zarobile su u vojarni Kuline 15 ratnih brodova i plovila dok su radnici ondašnjeg Mornaričkog tehničkog remontnog zavoda Velimir Škorpik preuzeli Zavod u svoje ruke i 19 ratnih brodova i plovila.

Zarobljeni brodovi i plovila[uredi VE | uredi]

Zarobljena 34 ratna broda i plovila u Šibeniku činila su približno četvrtinu cjelokupne flote JRM. Zapoviješću zapovjednika HRM-a 24. rujna ustrojena je Ratna luka Šibenik, a 29. rujna zarobljeni brodovi ustrojeni su u dvije borbene skupine:

  • Udarne pomorske snage (UPS) organizirane u "Mješoviti divizion RTOP, RČ, TČ i PČ"

s brodovima:

  • Obalne pomorske snage (OPS)

Su činili svi ostali brodovi s barkama koji su uglavnom djelovali u priobalju.

Premda je većina bila u lošem stanju, nedostajali su ili su bili oštećeni pogonski dijelovi i naoružanje, odmah se pristupilo njihovom osposobljavanju i opremanju pa su ti brodovi, uz nekoliko zarobljenih u pojedinačnim akcijama, postali temelj izgradnje HRM-a. Od odlučujuće važnosti za nadzor obalnog ruba i međuotočkog prostora bilo je preotimanje obalnog topništva JRM-a i ustrojavanje obalnih topničkih bitnica (OTB).

U rujnu su osvojene OTB 90 mm na Žirju (14. rujna), OTB 100 mm Zečevo (16. rujna), OTB 88 mm na Smokvici (19. rujna), OTB 88 mm Marinča rat na Šolti (20. rujna), OTB 85 mm Ražanj na Braču (24. rujna), OTB 88 mm Ražnjić i OTB 85mm Privala na Korčuli (17. rujna). Ustroj i popuna izvedeni su do 21. rujna, a 1. listopada od dijela topova osvojenih u Rogoznici i na otoku Šolti ustrojene su OTB Kašjuni i Duilovo u Splitu.

Borbena djelovanja HRM-a u jesen 1991.[uredi VE | uredi]

U studenom 1991. na moru je vladala pomorska blokada koju je oglasila Jugoslavenska ratna mornarica i važila je opća zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjedalmatinskom području tu zadaću je provodila Taktička grupa (TG) "Kaštela" koja je, uz veliki patrolni brod (VPBR-31 "Split"), imala i dvije raketne topovnjače (RTOP-401 i 403), raketni čamac (RČ-306), torpedni čamac (TČ-220) te jedan patrolni čamac (PČ-176) i bila je apsolutni gospodari situacije. Stupanj provedbe blokade bio je vrlo velik. S otoka su vraćani čamci koji su prevozili bolesnike na dijalizu u splitske bolnice, zabranjeno je bilo isplovljavanje ribaricama i svemu onome što je moglo prevoziti ljude. Ploviti je mogao samo onaj koji je imao dopuštenje vojnih vlasti, a to je značilo da se nešto prevozi za njihove potrebe.

14. studenog diverzanti Hrvatske ratne mornarice su priručnim daljinski navođenim torpedom pogodili i teško oštetili patrolni čamac PČ-176 Mukos koji je JRM napustila. Taj je brod kasnije otegljen u remontno brodogradilište u Šibeniku gdje je ubrzo popravljen i uveden u operativnu uporabu. Danas plovi u sastavu 1. divizijuna Obalne straže pod oznakom OB-02 i nosi ime "Šolta".

U znak odmazde 15. studenog u 6.42 sati s VPBR-31 Split je otvorena paljba po gradu Splitu - gradu po kojem je dobio ime.[1] Nakon toga, cijela taktička grupa "Kaštela" je otvorila paljbu po Splitu, Braču i Šolti. Uslijedio je i odgovor HRM-a koja je sa svojih topničkih bitnica otvorila paljbu po brodovima JRM-a. Djelovanjem topničkih bitnica brodovi JRM-a su bili prisiljeni na povlačenje. U pomoć je bilo upućeno 6 zrakoplova tipa Jastreb. Međutim, djelovanjem protuzračne obrane s otoka Brača oborena su dva zrakoplova i tako je onemogućeno njihovo djelovanje. Ovaj pomorski boj je poznat kao Boj u Splitskom kanalu.

Nakon boja u Splitskom kanalu TG "Vis" koja je operirala južno od Splitskih vrata povukla se u uvalu luke Vis, a TG "Kaštela" se, u svom povlačenju prema Neretvanskom kanalu, u popodnevnim satima 15. studenog 1991. godine, sastala s TG "Ploče" sastava tri minolovca (ML-143 "Iž", ML-144 "Olib" i ML-153 "Blitvenica").

Obalne topničke bitnice HRM-a s Pelješca i Korčule su u prijepodnevnim satima 16. studenog 1991. godine otvorile vatru po dijelovima TG "Kaštela" i TG "Ploče". Došlo je do izmjene vatre, uslijed čega je oštećeno nekoliko brodova JRM-a. Od posljedica djelovanja topničkih bitnica HRM-a minolovac ML-144 je bio primoran nasukati se u hvarskoj uvali Torac, a ML- 143 je potonuo kod otoka Šćedro. Taj boj je poznat kao Boj u Korčulanskom kanalu. Ostali brodovi su se iz Korčulanskog kanala povukli na otok Vis.

Bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu su izuzetno značajni za noviju hrvatsku povijest. Naime, to je prva samostalna borba te velika i konačna pobjeda snaga Hrvatske ratne mornarice nad znatno nadmoćnijim pomorskim snagama Jugoslavenske ratne mornarice u Domovinskom ratu. Tom je pobjedom Hrvatska ratna mornarica deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika.

Uspješnim minskim djelovanjima, djelovanjima obalnog topništva te diverzantskim akcijama Hrvatske ratne mornarice tijekom bojeva u Splitskom i Korčulanskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica je bila prisiljena na povlačenje iz unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja. Sve ostale aktivnosti koje je JRM poduzimala svodile su se na mjere borbenog osiguranja vlastitih snaga.

Iako je još neko vrijeme vladalo stanje proglašene pomorske blokade, na nju se nitko više nije osvrtao, a putnički i trgovački brodovi slobodno su plovili unutarnjim morskim vodama RH. Izuzetak je bila pomorska komunikacija prema Dubrovniku koju su još uvijek kontrolirali brodovi JRM-a, nadzirući sve terete koji su trajektima pristizali u Dubrovnik. Stoga je težište bojnih djelovanja HRM-a u 1992. godini bilo premješteno sa središnjeg dijela jadranskog pomorskog bojišta na njegov južni dio.

Zapovjednici HRM-a[uredi VE | uredi]

Sveto Letica - Barba, prvi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice
  1. Sveto Letica (12. rujna 1991. - svibanj 1996.)
  2. Vid Stipetić (1996. - 2002.)
  3. Zdravko Kardum (31. prosinca 2002. - 19. ožujka 2007.)
  4. Ante Urlić (2007. - 31. listopada 2012.)
  5. Robert Hranj (1. studenog 2012. - )

Struktura[uredi VE | uredi]

Osnovnu strukturu HRM čini[2]:

  • Zapovjedništvo HRM - dužnost zapovjednika Hrvatske ratne mornarice trenutno obnaša kontraadmiral Robert Hranj. Zapovjedništvo HRM-a smješteno je u Splitu, u pomorskoj bazi "Lora".
  • Zapovjedna satnija
  • Flotila HRM-a
    • Zapovjedništvo Flotile
    • Divizijun za površinsko djelovanje
    • Divizijun za potporu
    • Protuminski divizijun
    • Odred rezidencijalnih brodova
  • Obalna straža
    • Zapovjedništvo (Split)
    • 1.divizijun (Split)
    • 2.divizijun (Pula)
  • Bojna obalne službe motrenja i obavješćivanja (OSMIO)
  • Bojna mornaričko-desantnog pješaštva (u procesu ustrojavanja)
  • Središte za obuku
  • Pomorska baza Split
    • Odjeljak pomorske baze Sjever - Pula
    • Odjeljak pomorske baze Jug – Ploče/Pelješac
Postroj pripadnika HRM u svečanom mimohodu tijekom obilježavanja Dana državnosti 2008. godine

Pomorske baze i vojne luke[uredi VE | uredi]

Pomorske baze se nalaze u Puli, Šibeniku, Splitu, Pločama. Također, duž obale smještene su postaje obalnog motrenja.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske osnovane su vojne luke za potrebe Ministarstva obrane za vojnu namjenu.

Vojne luke[uredi VE | uredi]

  • Pula
  • Kovča­nje – otok Loši­nj
  •  »Uvala Panikovac« – Šibenik
  • Divu­lje – Trogir
  •  »Brižine« – Kaštel Sućurac
  •  »Lora« – Split
  •  »Po­ljud« (luka Učilišta HRM) – Split
  •  »Postrojbe za razmagnetizira­nje brodova« (poluotok Marjan) – Split
  •  »Postaja za kontrolu brodskog magnetizma« (hrid Galija u cijelosti) – Split
  •  »Uvala Tati­nje« (u cijelosti) – Ploče
  •  »Otok Pločica« (u cijelosti s pripadajućim morskim prostorom) – Ploče
  •  »Uvala Bačine« – Ploče
  •  »Meja« – otok Korčula

Vojne podzemne luke[uredi VE | uredi]

Baza za demagnetizaciju brodova na Marjanu
  • Potkop »Zagračina« – Dugi Otok
  • Potkop »Paprenica« – Dugi Otok
  • Potkop »Bukašin« – Dugi Otok
  • Potkop »Parja« – otok Vis
  • Potkop »Maslinova« (uvala Maslinova) – Otok Brač
  • Potkop »Smrka« (uvala Smrka) – Otok Brač
  • Potkop »Kruščica« (uvala Kruščica) – Otok Brač
  • Potkop »Sito« – otok Lastovo
  • Potkop »Kremena« – otok Lastovo
  • Potkop »Duba« – Ploče
  • Potkop »Brijesta« (uvala Brijesta) – Ploče
  • Potkop »Soline« (uvala Soline) – Ploče

Maskirni pristani (privezišta, vezovi) izgrađeni su na nenas­ta­­njenom dijelu obale i do ­njih uglavnom ne vode nikakve izgra­đene komunikacije. Duž obale postoje 14 maskirnih pristana.

Naoružanje[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Brodovlje Hrvatske ratne mornarice

Raketna topovnjača Kralj Dmitar Zvonimir
Ophodni brodovi Cavtat i Hrvatska Kostajnica
Spasilački brod Faust Vrančić
RTOP-11 u Lori

Glavnu borbenu osnovu Hrvatske ratne mornarice čine tri raketne topovnjače hrvatske proizvodnje te dvije raketne topovnjače klase Helsinki koje su dostavljene početkom studenog 2008.[3] Finske raketne topovnjače kupljene su za simboličnih 9 milijuna eura u sklopu offset dogovora o kupnji finskih oklopnih vozila te predstavljaju prijelazno riješenje do nabavke domaćih fregata.[4]

Uz raketne topovnjače, HRM posjeduje i velik broj pomoćnih brodova koji se koriste za mino-polaganje, ophodnju i obuku mornara. Prema dugoročnom planu razvoja dio brodova će obnašati i ulogu Obalne straže[5] dok će ostali biti namjenjeni obavljanju tradicionalnih pomorskih zadaća.

Većina brodova iz flote HRM zapravo su brodovi JRM, koji su zarobljeni početkom Domovinskog rata. Dio brodova građeni su za potrebe JRM, ali nisu bili dovršeni ili su se u trenutku rasplamsavanja sukoba nalazili na remotnu.

Ostalo[uredi VE | uredi]

Ciljevi modernizacije HRM su planska modernizacija postojećih brodova i sredstava za izvršenje postavljenih namjenskih zadaća, te izrada studije izvodljivosti za izgradnju višenamjenskih i obalnih ophodnih brodova.

U tijeku je završna faza instaliranja radara "Peregrine" te završetak prve faze implementacije računalno – komunikacijske mreže projekta "More". Četiri radara iz sustava Peregrin nalaze se na Visu, Lastovu, Dugom otoku i Mljetu. Zajedno s još devet radarskih postaja na Jadranu činit će jedinstven radarski sustav "More" koji pokriva prostor od Kvarnerskog zaljeva do južnog Jadrana, sa zadaćom zaštite hrvatskih nacionalnih interesa na moru. Sustav je namijenjen ponajprije nadzoru Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa. U slučaju potrebe, djelovat će i kao potpora sustavima protubrodske, protuzračne i obalne obrane, za otkrivanje i sprječavanje terorizma, protuzakonite migracije i šverca, te kao potpora Službi traganja i spašavanja na moru.


Činovi u HRM[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Činovi Hrvatske vojske

Admirali
Stožerni admiral.jpg AdmiralHRM.jpg Viceadmiral.jpg Kontraadmiral.jpg Komodor.jpg
Admiral flote Admiral Viceadmiral Kontraadmiral Komodor
Časnici
Viši časnici Niži časnici
Kapetan bojnog broda.jpg Kapetan fregate.jpg Kapetan korvete.jpg PoruDnik bojnog broda.jpg Poručnik fregate.jpg Poručnik korvete.jpg
Kapetan bojnog broda Kapetan fregate Kapetan korvete Poručnik bojnog broda Poručnik fregate Poručnik korvete
Dočasnici
Viši dočasnici Niži dočasnici
Dki namjesnikHRM.jpg StoBEerni narednikHRM.jpg NadnarednikHRM.jpg NarednikHRM.jpg DesetnikHRM.jpg SkupnikHRM.jpg
Časnički namjesnik Stožerni narednik Nadnarednik Narednik Desetnik Skupnik
Mornari i kadeti
RazvodnikHRM.jpg PozornikHRM.jpg
Razvodnik Pozornik

Dan Hrvatske ratne mornarice[uredi VE | uredi]

Dan Hrvatske ratne mornarice obilježava se 18. rujna, u spomen kada su hrvatski mornari na čelu s knezom Branimirom davne 887. godine u bitci kod Makarske porazili mletačko brodovlje, čime se želi posebno istaknuti hrvatska pomorska tradicija. Odlukom Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana od 3. rujna 1993. godine taj dan je određen kao Dan Hrvatske ratne mornarice. Predsjednik Tuđman kasnije je izjavio: "...razumije se, da sam bio jedan od onih koji uspostavom samostalne hrvatske države je kazao - da je jedna od prvih zadaća među inim, i da vratimo slavu hrvatskog naroda zbog njegovog pomorstva. I, mogu vam sada reći, kad smo određivali dan ratne mornarice, pa su mi došli sa prijedlogom da to budu neki datumi od ovih naših dana, kad smo mi uspostavili ratnu mornaricu. Onda sam ja rekao - povijest ne počinje s nama, i izvolite mi pronaći datum hrvatskog pomorstva iz što starije povijesti, pa su onda pronašli pobjedu Domagoja nad Mlečanima."[6]

Odlikovanja[uredi VE | uredi]

2001. godine Hrvatska ratna mornarica odlikovana je odlukom predsjednika Republike Redom kneza Domagoja s ogrlicom u prigodi 10. ob­ljetnice ustroja i djelova­nja, a za ukupan doprinos u stvara­nju oružanih snaga i obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hrvatska ratna mornarica

Bilješke[uredi VE | uredi]

Hrvatskivojnik.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]