Hrvatske obrambene snage

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "HOS" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi HOS (razdvojba).
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Hrvatske obrambene snage. Za druga značenja, pogledajte Hrvatske oružane snage (razdvojba).
Hrvatske obrambene snage
Patch of the Croatian Defence Forces.svg
Vojna oznaka Hrvatskih obrambenih snaga
Utemeljena 1991.
Raspuštena de iure: 1992., de facto: 1993.
Stožer Ratni Stožer HOS-a, Zagreb
Ljubuški, BiH
Zenica, BiH
Vodstvo
Vrhovni zapovjednik Dobroslav Paraga
Načelnik Glavnog stožera Ante Paradžik
o.d. Anto Đapić
Ante Prkačin
Mladen Holman
Minimalna starost 18 godina
Novačenje dragovoljno služenje
Povezani članci
Povijest Domovinski rat, Rat u BiH

Hrvatske obrambene snage (kratica HOS, ponekad zvane i Hrvatske oružane snage[1] i Hrvatski obrambeni savez) bile su među prvim organiziranim (para)vojnim jedinicama koje su djelovale u Domovinskom ratu, te su uz Hrvatsko vijeće obrane (HVO), i Teritorijalnu obranu BiH (TO BiH), činile okosnicu otpora velikosrpskim snagama u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj, HOS se kasnije integrirao u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom restrukturiranja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske. HOS u BiH je neko vrijeme službeno činio dio Armije RBiH, ali se osuo i raspao nakon ubojstva zapovjednika HOS-a Hercegovine general-bojnika Blaža Kraljevića. Ideja vodilja HOS-a bila je povratak Hrvatske na istočne granice Nezavisne Države Hrvatske iz Drugog svjetskog rata.[2]

Sadržaj

[uredi] HOS tijekom rata

[uredi] HOS u Hrvatskoj (1991.)

Ratna zastava HOS-a

U Hrvatskoj je 25. veljače 1990. obnovljena Hrvatska stranka prava[3] i za predsjednika joj je izabran Dobroslav Paraga. Podpredsjednik je bio Ante Paradžik. Kako se velik dio srpskog stanovništva u Hrvatskoj sve više protivio hrvatskim vlastima i radikalizirao, mnogi su se Hrvati samoinicijativno naoružavali radi obrane svojih domova u slučaju rata. Dne 21. prosinca 1990. izbija otvorena pobuna hrvatskih Srba, koji proglašavaju tzv. Republiku Srpsku Krajinu, a uskoro se i Jugoslavenska narodna armija stavlja na stranu pobunjenika. Iako vodstvo HSP-a nije namjeravalo imati stranačku vojsku [4], nakon slabih početnih reakcija vodstva Republike Hrvatske, Paraga i Paradžik počinju razmatrati osnivanje oružanih jedinica radi obrane Hrvatske. Odluka vodstva HSP-a o osnivanju vojske donešena je nakon agresije JNA na Sloveniju.

[uredi] Nastanak

Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane krajem lipnja 1991. od strane Dobroslava Parage, Ante Paradžika, Alije Šiljka i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a. Odmah je osnovan i Ratni stožer HOS-a, a Ante Paradžik je bio njegov prvi načelnik. Ratni Stožer HOS-a je bio smješten u zagrebačkim prostorijama HSP-a, tj. u Šenoinoj ulici na broju 13, a kasnije u Starčevićevom domu.

Isprva slabo naoružani pješačkim naoružanjem koje su sami nabavili, prvi HOS-ovci su se iskazali u borbama sa srpskim pobunjenicima i JNA i tako privukli pažnju hrvatske javnosti na HOS i HSP. Kasnije je zahvaljujući donacijama iseljenih Hrvata i članova HSP-a iz Australije i Kanade, vodstvo domovinskog HSP-a nabavilo veću količinu oružja te je broj HOS-ovaca rastao. HOS-ovci su pred Starčevićev dom postavili jedan top zarobljen u borbama s JNA.

Nisu se svi u vodstvu HSP-a slagali s osnivanjem HOS-a. Tajnik stranke, Krešimir Pavelić je smatrao da je nepotrebno stvarati paralelnu vojsku uz već postojeće jedinice Zbora Narodne Garde. Kada je HOS ipak osnovan, Pavelić je iz protesta napustio stranku.

[uredi] Jačanje i širenje HOS-a

U postrojbe HOS-a dolazili su Hrvati iz domovine i Bosne i Hercegovine kao i Hrvati iz emigracije. Nakon što je borba Hrvatske za nezavisnost privukla pažnju svjetske javnosti, i neki strani državljani, profesionalni vojnici, su napuštali svoje zemlje i pristupali HOS-u[5]. Oni su uvježbavali vojnike HOS-a, koji je time postao jedna od najboljih jedinica koje su pružale otpor srpskoj agresiji. Prema dogovorima vodstva HSP-a i ministarstva obrane Slovenije, neki HOS-ovci bili su obučavani u Sloveniji od pripadnika Slovenske teritorijalne obrane, koji su imali iskustva iz borbi protiv JNA. kampovi za obuku HOS-a u Hrvatskoj nalazili su se na Žumberku (gdje je instruktor bio Dubravko Klauderoti "Švabo"), u maloj školi u zagrebačkoj Dubravi, na Žnjanu i u Tugarama kod Splita, te na otocima Braču i Čiovu.

[uredi] HOS na bojištima Hrvatske

HOS-ovci u Vinkovcima 1991.
Franjo Rončević, Jedan od poginulih hosovaca kod Dubrovnika 1992.

Broj HOS-ovaca u Hrvatskoj se povećao na 6000 i borili su se na svim bojištima. Djelovali su poluneovisno u odnosu na regularne postrojbe Zbora narodne garde i slušali su samo naređenja svojih časnika[6]. Zbog tzv. nepisanog pravila da u HOS mogu pristupiti samo članovi HSP-a, HOS je u dijelu hrvatske javnosti smatran stranačkom vojskom HSP-a.

Ispočetka HOS sudjeluje zajedno s postrojbama ZNG-a u osvajanju vojarni JNA u Zagrebu i ostalim dijelovima Hrvatske. Preko HOS-a, HSP-u je rasla popularnost. HOS se počinje osnivati u svim mjestima Hrvatske u kojima djeluje i HSP.

Dne 10. rujna 1991., Paraga i Paradžik s jednom satnijom HOS-a, na glavnom zagrebačkom trgu održavaju demonstraciju, tj. predstavljanje Hrvatskih obrambenih snaga pred 10.000 građana Hrvatske. Satnija je odmah nakon toga pod zapovjedništvom Roberta Šilića upućena na bojište u Vukovar.[7]

Istodobno, jedinice HOS-a se osnivaju i u Dalmaciji. Do svibnja 1991., jedinice HOS-a u Dalmaciji su prerasle na razinu satnije. Dogovorom Dobroslava Parage i tadašnjeg ministra obrane Slovenije Janeza Janše, dio njenih pripadnika prošao je specijalističku obuku u Sloveniji. Do listopada 1991. ta jedinica raste i dobiva status bojne. Prozvana je IX. bojna "Rafael vitez Boban", a zapovjednik joj je bio bojnik Jozo Radanović, dotadašnji predsjednik podružnice HSP-a u Splitu. IX. bojna HOS-a je uskoro postala jedna od najpoznatijih jedinica HOS-a u Hrvatskoj. Početkom prosinca 1991. Jozu Radanovića je vodstvo HSP-a promaknulo u dopukovnika HOS-a.

HOS-ovci su na beretkama nosili povijesni srednjovjekovni hrvatski grb s prvim bijelim poljem

HOS djeluje i u Vinkovcima i okolici. U okolici Vinkovaca (Komletinci, Jarmina, Nušar, Mala Bosna, Nijemci, Vrbanja, Antin, Tordinci i Đeletovci) položaje je držala 6. bojna "Marijan Baotić" koja je krajem veljače 1992. brojala 800 ljudi; pod zapovjedništvom bojnika Ivice Zupkovića[8] i satnika Ivana Zoraje. Osijek i Čepin je branila Čepinska bojna pod zapovjedništvom Slobodana Tolja. U obrani Gospića i okolice sudjelovala je 19. bojna "Vitez Jure Francetić" pod zapovjedništvom pukovnika Valentina Rajkovića[9].

Ante Paradžik biva 21. rujna 1991. ubijen u okolici Zagreba od strane hrvatske policije. Policijsko objašnjenje je bilo da su "dobili anonimnu dojavu da su u autu martićevci"[10]. Nakon Paradžikovog ubojstva, privremeni vršitelj dužnosti načelnika Ratnog stožera HOS-a postaje Anto Đapić. Dobroslav Paraga početkom 1992. slučajno izbjegava smrt kada je dignut u zrak stožer HOS-a u Vinkovcima pri čemu je poginulo pet osoba, a osam bilo ranjeno.

Početkom studenog 1991., vodstvo opsjednutog Vukovara traži pomoć od Parage. Dne 13. studenog 1991., Paraga iz Zagreba šalje 200 vojnika HOS-a pod zapovjedništvom bojnika Eugena Meindorfera u pomoć opkoljenom gradu. U Vinkovcima ih zaustavlja Tomislav Merčep, zamjenik ministra policije Ivana Vekića[11]. Poslao ih je u Osijek gdje su zatvoreni u Crvenu vojarnu. Ministar obrane general Martin Špegelj je 16. studemog izvršio smotru te jedinice i naredio Merčepu proboj prema Vukovaru pravcem Nuštar-Bogdanovci kako bi se bar stanovništvo spasilo kad se grad više ne može braniti. Merčep je odbio napasti pod izgovorom:"Kukuruzi su puni mina, a i nisam siguran da mi Dedaković ne bi pucao u leđa." HOS-ovci nisu pušteni da pomognu Vukovaru i grad pada u srpske ruke.

Nakon toga (22.11.1991.) čelništvo HSP-a i zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković bivaju uhićeni. Tijekom boravka u zatvoru, Dedaković je bio učestalo premlaćivan[12]. Paraga je u zatvoru započeo štrajk glađu. Hapšenje Parage i njegovih kolega izaziva veliki prosvjed građana Hrvatske na glavnom zagrebačkom trgu. Novo-osnovana "Komisija za Vukovar" na čelu s Josipom Manolićem proglašava Paragu i Dedakovića krivcima za pad Vukovara te ih optužuje da su agenti Kontraobavještajne službe JNA (KOS), te da su spremali napad na Banske dvore. Vrhovni sud Republike Hrvatske 13. prosinca donosi rješenje kojim su sve optužbe protiv Parage i Dedakovića odbačene kao neosnovane. Nakon oslobađanja, Dedaković napušta Hrvatsku vojsku i pristupa HSP-u. Paraga ga ubrzo imenuje Glavnim inspektorom HOS-a.

Nakon što je 23. studenog 1991. objavljen proglas o općoj mobilizaciji, jedinice HOS-a se postupno uklapaju u redove Hrvatske vojske. Dne 13. siječnja 1992. sve postrojbe HOS-a dobile su zapovijed o pripajanju Hrvatskoj vojsci. Taj proces je u najvećoj mjeri završen do ožujka 1992. godine. Hrvatska vojska je preuzela logore za obuku HOS-ovaca. Neke jedinice HOS-a su zadržale službenu samostalnost do 1993., ali kao dio Hrvatske vojske. No neke jedinice HOS-a prelaze u BiH jer i tamo započinju sukobi Srba i JNA s jedne strane, te Hrvata i Muslimana/Bošnjaka s druge strane.

[uredi] HOS u BiH (1992.)

Oznaka koju su koristili neki vojnici HOS-a u BiH

Uspostavom parlamentarne demokracije u Bosni i Hercegovini 1990., u toj zemlji se počinju osnovati političke stranke, među njima i HSP. Nakon što se i u Bosni i Hercegovini počeo ponavljati scenarij srpske pobune kako se već dogodilo u Hrvatskoj, HSP počinje osnivati jedinice HOS-a i u BiH. Zapovjedništvo Ratnog Stožera HOS-a za Hercegovinu je utemeljeno 18. prosinca 1991. dok je sam Stožer službeno osnovan 3. siječnja 1992. u Ljubuškom. No prva jedinica HOS-a u Bosni i Hercegovini je osnovana već krajem listopada 1991. u Ljubuškom. Ratni stožer HOS-a za Bosnu nalazio se u Zenici.[13]

Već na početku rata, HOS-ovci su djelovali na najkritičnijim točkama svih bojišta, od Sarajeva, preko zapadne Hercegovine do Bosanske Posavine. HOS je odigrao važnu ulogu u oslobađanju Mostara, Čapljine, Neuma i Stoca. Cilj HOS-a bio je zajednička borba Hrvata i Bošnjaka protiv srpskih snaga. Zbog toga se "natjecao" s jedinicama Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za utjecaj među bosanskohercegovačkim Hrvatima. Potkraj srpnja 1992. u Čapljini je samo u jednom danu 700 vojnika HVO-a (bojna "Sokol") prešlo u HOS, a slično se događalo i u Tomislavgradu, Livnu i Mostaru.[14]

HOS u BiH je do svog raspada bio mješovitog sastava, činili su ga Hrvati, a bilo je do 40% Bošnjaka. Po službenim dokumentima HOS-a, u HOS-u BiH je bilo 5134 vojnika. Službeno se nalazio pod vrhovnim zapovjedništvom Predsjedništva BiH[15] i činio sastavni dio Armije BiH, ali je na bojištima djelovao samostalno, tj. i dalje slušao naredbe čelništva HSP-a iz Zagreba. Neki HOS-ovci u BiH su pored oznaka HOS-a, na odorama nosili i oznake Armije BiH. No, dok je HOS u Hrvatskoj bio donekle ovisan o Hrvatskoj vojsci i suradnji s vlastima Republike Hrvatske, HOS u BiH je bio u potpunosti samostalan. Nisu primali naređenja od HVO-a, koji je imao potporu vlasti Republike Hrvatske, i djelovali su poput prave državne vojske. Osnovali su i vlastitu vojnu policiju[16] kojom je u zapadnoj Hercegovini zapovjedao satnik Ivan Petrušić.

General bojnik Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a Hercegovine

HOS u srednjoj Bosni je djelovao u Zenici[17], Novom Travniku, Kaknju, Vitezu, Konjicu, Jablanici i Fojnici, a vodio je borbe s srpskim paravojnim snagama oko Jajca i Travnika. Zapovjednik srednjobosanskog HOS-a je bio bojnik Darko Kraljević[18], sa sjedištem u Vitezu. Jedinice HOS-a u istočnoj Bosni (Foča i Goražde) osnovao je Alija Šiljak.[19] Na bojištu kod Domaljevca u Bosanskoj Posavini djelovala je II. bojna "Ante Paradžik" pod zapovjedništvom Stojana Vujnovića "Srbina". Bosanski Brod branili su HOS-ovci pod zapovjedništvom Ante Prkačina, koji je u lipnju postao načelnik Ratnog stožera HOS-a. 6. lipnja 1992. snage HOS-a Hercegovine započinju akciju kojom su za nekoliko sati oslobođena mjesta Klepci, Tasovčići i Prebilovci u općini Čapljina, što je bio uvod u operaciju Lipanjske zore.

Medijski najpoznatiji zapovjednik HOS-a u BiH bio je general-bojnik Blaž Kraljević, načelnik ratnog stožera HOS-a Hercegovine, koji je 15 dana prije smrti postao član glavnog štaba Armije BiH u Sarajevu. Kraljević je bio hrvatski povratnik iz emigracije i javno je pozivao vojnike HVO-a da se priključe HOS-u te uskrate poslušnost Mati Bobanu[20], predsjedniku samoproglašene Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i povjereniku Franje Tuđmana.

Snage HOS-a Hercegovine pod zapovjedništvom bojnika Stanka Primorca "Ćaneta" su 7. kolovoza 1992. ušle na područje općine Trebinje, a dva dana kasnije, Blaž Kraljević je na povratku sa sastanka s Matom Bobanom ubijen na punktu HVO-a u Kruševu. Ubojice su tijela odvukli i pokušali baciti u more kako bi prikrili zločin, ali je vozilo s tijelima otkriveno u Omišu. Za to je ubojstvo Paraga iste godine podnio kaznenu prijavu protiv čelnih ljudi HVO-a. Prema Priopćenju Glavnog stožera HVO-a, Kraljević i njegova pratnja su pobijeni nesretnim slučajem.[21] Istraga o ubojstvu nije pokrenuta do 2009. no iste godine je i prekinuta bez zaključivanja[22].

Nakon ubojstva Blaža Kraljevića prijetila je opasnost otvorenog sukoba HVO-a i bosanskohercegovačkog HOS-a, tj. hrvatskog građanskog rata u BiH. Zbog toga je u Grudama 10. kolovoza 1992., održan sastanak predstavnika HOS-a i HVO-a. HOS su predstavljali general-bojnik Ante Prkačin (načelnik Ratnog stožera HOS-a), bojnik Stanko Primorac "Ćane" (privremeni zapovjednik HOS-a Hercegovine) i bojnik Krešimir Pavičić "Pava"; dok su HVO predstavljali Vice Vukojević, Mate Boban (predsjednik HZ Herceg-Bosne) i general-bojnik Slobodan Praljak (načelnik Glavnog stožera HVO-a).

Zastava Bosne i Hercegovine isticana je u vojarnama HOS-a sve do raspada HOS-a u BiH, nakon ubojstva Blaža Kraljevića

Na tom sastanku nije učinjeno ništa radi smirivanja odnosa HOS-a i HVO-a. Vice Vukojević je od predstavnika HOS-a otvoreno tražio da se HOS rasformira u roku od 24 sata a ljudstvo prijeđe u HVO. Nikakav dogovor nije postignut. Dne 23. kolovoza Ante Prkačin u Grudama održava sastanak s Matom Bobanom gdje je potpisao dokument kojim je neslužbeno pristao na rasformiranje HOS-a. Prkačin je zbog toga isti dan isključen iz HSP-a. Nakon rata, general HVO-a Slobodan Praljak je priznao da je Prkačin uništavao HOS iznutra po zahtjevima hrvatskog državnog vodstva na čelu s Franjom Tuđmanom[23].

Početkom rujna, vodstvo HVO-a zahtjeva od Stanka Primorca premještaj najelitnijih jedinica HOS-a iz Hercegovine u Bosansku Posavinu. Tome je udovoljeno i HOS-ovci su ondje većinom izginuli tijekom pada Bosanske Posavine dok se HOS u Hercegovini, bez odlučnog vodstva, ubrzo osuo. Dobroslav Paraga je poslao u Hercegovinu Milu Dedakovića da spriječi osipanje HOS-a, ali on to nije uspio nakon čega je napustio HSP.

Dne 26. rujna Specijalna policija provaljuje u Starčevićev dom u Zagrebu gdje su pronađene velike količine oružja, streljiva i eksploziva. Iako je iz vrha HSP-a objavljeno da je oružje bilo namjenjeno HOS-u u Bosanskoj Posavini, oružje je zaplijenila policija.

Dne 9. listopada 1992., po Paraginoj zapovjedi, osnovano je jedinstveno zapovjedništvo za sve jedinice HOS-a u BiH, Glavni stožer HOS-a za BiH, na čije je čelo postavljen brigadir Mladen Holman, dotadašnji zapovjednik HOS-a u Zenici. Članovi stožera su bili Draško Uzunović, Davor Vulin, Neven Milanović i Miro Arapović.[24] I Glavni stožer HOS-a za BiH smješten je u Zenici[25]. No sve to nije uspjelo zaustaviti osipanje HOS-a.

Vojne vlasti HVO-a i Armije BiH vrše pritisak na preostale čelnike HOS-a radi potčinjavanja i rasformiravanja. Postrojbe HOS-a u Sarajevu, Konjicu i Jablanici podređene su Armiji BiH[26], a u Vitezu, Livnu[27], Tomislavgradu, Čapljini, Mostaru[28], i Zenici[29] su podređene HVO-u.

Još neki zapovjednici HOS-a su ubijeni, Stojan Vujnović, jedan od zapovjednika HOS-a u Posavini, ubijen je u navodnoj zasjedi HVO-a[30]. Ivo Vuletić, zapovjednik HOS-a u Kaknju, ubili su pripadnici Armije BiH[31].

Većina HOS-ovaca u BiH, mahom Hrvata, pridružila se HVO-u, gdje su u nekim slučajevima činili jezgru postrojbi posebne namjene, dok je manji dio, pretežno Bošnjaka, prešao u Armiju BiH. Neki su HOS-ovci napustili BiH te se vratili u Hrvatsku ili zemlje zapadne Europe. Ubrzo započinju brojni incidenti između HVO-a i Armije BiH. Prilikom izbijanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Prozoru krajem listopada 1992., mjesna jedinica HOS-a stavila se na stranu HVO-a[32]. U studenom 1992., Dobroslav Paraga reorganizira Glavni stožer HOS-a za BiH kao Glavni stožer HOS-a, s time da više ne bude podređen predjedništvu BiH nego isključivo njemu kao vrhovnom zapovjedniku HOS-a. [33]

[uredi] 1993.

HOS-ovci na položajima kod Brčkog u Bosanskoj Posavini

Usprkos brzom osipanju HOS-a, neke njegove postrojbe u BiH su zadržale samostalnost do 1993. II. bojna "Stojan Vujnović Srbin" je opstala u Bosanskoj Posavini do veljače 1993. kada je raspuštena, a I. pohodna bojna HOS-a iz Zenice je opstala u sastavu Armije BiH do travnja 1993. godine[34]. Izbijanjem hrvatsko-bošnjačkog sukoba na tom prostoru 16. travnja ta jedinica prelazi u sastav 156. brigade HVO-a pod zapovjedništvom Tihomira Blaškića. Taj datum se ujedno uzima i kao datum prestanka postojanja HOS-a kao organizacije[35].

U lipnju 1993. na Vojnom sudu u Zagrebu, Dobroslav Paraga, Anto Đapić, Mile Dedaković i Ante Prkačin optuženi su za stvarenje paravojske (HOS), ugrožavanje ustavnog poretka Republike Hrvatske, planiranje državnog udara, neovlašteno pribavljanje oružja i agitiranje protiv tadašnje vlasti. Vojni tužitelj bio je Mirsad Bakšić. Protiv Parage, Đapića, Dedakovića i Prkačina svjedočili su Krešimir Pavelić (bivši tajnik HSP-a), Janko Bobetko (general HV-a) i Mate Šarlija Daidža (general HV-a i HVO-a), a optužene je branio Zvonimir Hodak, pravni zastupnik HSP-a. Đapić je optužnicu nazvao političkim skandalom, a suđenje je potrajalo mjesec dana i privuklo veliku pažnju hrvatske javnosti. Na kraju je optužba odbačena, svi su optuženi proglašeni nevinima, a HOS je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske priznat kao legalni dio Hrvatske vojske.

[uredi] HOS do kraja rata

Oznaka IX. bojne "Rafael vitez Boban" iz 1993.

Tijekom čitavog postojanja HOS-a od 1991. do konačnog raspada HOS-a kao organizacije 1993., jedinice HOS-a su polako uklapane u sastav regularnih postrojbi država u kojima su djelovale, bilo Hrvatske vojske, bilo Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH. Neke su jedinice raspuštene i njihovo je ljudstvo uklopljeno u regularne postrojbe (poput većine jedinica HOS-a), dok su neke jedinice opstale, ali u sastavu drugih vojski. Npr. 13. bojna "Jure vitez Francetić" je nastavila djelovati kao samostalna bojna u sklopu HVO brigade Kralj Tomislav iz Tomislavgrada, jedinica Vitezovi je nastavila djelovati do 1994. kao jedinica HVO-a pod nazivom PPN Vitezovi, bojna Crni vukovi iz Kalesije je nastavila djelovati kao Samostalni diverzantski bataljon "Crni vukovi" u sklopu Armije BiH, satnija HOS-a iz Rame-Prozora je opstala kao jedinica HVO-a pod nazivom Postrojba posebne namjene "Marinko Beljo", sarajevska 101. bojna je opstala u sklopu Armije BiH i početkom 1995. bila uklopljena u Hrvatsku brigadu Armije BiH "Kralj Tvrtko", dok se najduže održala IX. bojna "Rafael vitez Boban" koja je u sklopu 4. brigade i 114. brigade HV-a doživjela kraj rata i bila raspuštena 1996.

[uredi] Zapovjedna struktura i organizacija postrojbi

Na čelu HOS-a nalazio se Glavni stožer HOS-a, kojem je sjedište bilo u Zagrebu. Na čelu Glavnog stožera HOS-a bio je stožernik. Tijekom postojanja HOS-a stožernici su bili Ante Paradžik, Anto Đapić (v.d.), Ante Prkačin, i Mladen Holman. Smještaj Glavnog stožera HOS-a promjenjen je samo jednom, krajem 1992., kada je Glavni stožer HOS-a za BiH, koji se nalazio u Zenici, preustrojen u Glavni stožer HOS-a.[33] Vrhovni zapovjednik HOS-a bio je predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga[36], te je kao takav postavljao i ponekad promicao časnike HOS-a. Većinu promaknuća činili su časnici HOS-a na bojištima. Svi činovi u HOS-u i njihove oznake bili su istovjetne onima Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, osim najvišeg čina krilnika, koji je u HOS-u bio jedinstven.

Postrojbe HOS-a bile su veličina voda, satnije, i bojne. Kroz redove HOS-a prošlo je ukupno oko 8000 dragovoljaca (u jednom je razdoblju zabilježeno 6000[37], no članske iskaznice su poslije prešle tu brojku). Djelovanje većine postrojbi bilo je na regionalnoj osnovi, odnosno, svaki viši časnik HOS-a imao je pod nadzorom određeno veće ili manje područje. Tako je Jozo Radanović bio zapovjednik HOS-a za srednju Dalmaciju, Mladen Holman zapovjednik HOS-a za Bosnu, a Blaž Kraljević zapovjednik HOS-a za Hercegovinu. Neke postrojbe HOS-a bile su pokretne, tj. išle su kamo je situacija nalagala. Tako su npr. pojedini vodovi IX. bojne HOS-a sudjelovali u borbama u Slavoniji, iako je njihovo glavno područje djelovanja bila Dalmacija.

[uredi] Opremljenost, znakovlje, naoružanje

Vojnici HOS-a bili su odjeveni u standardne maskirne odore koje su tada korištene u vojskama zapadne Europe i SAD-a. Oprema je bila mješovita, tj. nešto je bilo kupljeno na crnim tržištima, a nešto zarobljeno na bojišnicama. Neke postrojbe su koristile potpuno crne odore. Postrojbe koje su bile logistički naslonjene na HV bile su dobro opremljene vojnim vozilima.

Iako je postojao pravilnik o isticanju i nošenju znakovlja HOS-a, pojedinci su ga nosili raznoliko. Standardna oznaka HOS-a nosila se na lijevoj nadlaktici, ali pojedini su ju vojnici nosili i na desnoj nadlaktici, te na lijevoj strani grudi. Prije potpunog gašenja HOS-a u Hrvatskoj, pripadnici HOS-a koji su ujedno bili i pripadnici ZNG-a nosili su i oznake HOS-a i oznake ZNG-a. Neki vojnici HOS-a u BiH su uz oznaku HOS-a nosili i oznaku TO BiH. Na beretkama se nosio tradicionalni hrvatski grb s prvim bijelim poljem. Početkom 1992. pokušalo se u HOS uvesti još jednu oznaku koja je nosila natpis "Hrvatska vojska", ali ta oznaka u HOS-u nikada nije proširena.

Postrojbe HOS-a bile su dobro naoružane pješačkim naoružanjem, uglavnom pištoljima, te polu-automatskim i automatskim puškama. Većina toga kupila je Hrvatska stranka prava novcem doniranim od hrvatskog iseljeništva.[38] Ostalo su borci HOS-a zarobljavali izravno na bojišnici od protivnika. Teškog topništva HOS nije imao. HOS u BiH je posjedovao nekoliko komada lakog topništva.

[uredi] Kontroverze oko HOS-a

Hrvatska zastava koja je isticana pred vojarnama HOS-a nosila je na grbu prvo bijelo polje.

Neke su jedinice HOS-a nosile crne odore, a neki njihovi pripadnici ustaško znakovlje zbog čega ih je srpska strana redovito nazivala ustašama. Neke su jedinice HOS-a nosile imena po ustaškim časnicima iz drugog svjetskog rata; 13. bojna "Jure vitez Francetić" iz Tomislavgrada i IX. bojna "Rafael vitez Boban" iz Splita. Franjo Tuđman je HOS uspoređivao s nacističkim SS jedinicama[39].

Kratica HOS se rabila od 1944. do 1945. kao službena oznaka Hrvatskih oružanih snaga, tadašnje vojske Nezavisne Države Hrvatske, iako je u slučaju Hrvatskih obrambenih snaga označavala upravo Hrvatske obrambene snage.

Na grbu HOS-a piše "Za dom spremni", slogan koji je poznat po tome što su ga rabili i Ustaše, a i u neslužbenoj himni HOS-a se spominju NDH, Ante Pavelić, te Jure Francetić i Rafael Boban, zapovjednici elitne ustaške jedinice, Crne legije[40].

Bilo je pokušaja da vojnici HOS-a rabe oznake činova vojske NDH, ali se od toga odustalo u korist službenih oznaka činova Hrvatske vojske. Nakon rata, Anto Đapić je optuživan da je nagovarao HOS-ovce na nošenje crnih odora i ustaškog znakovlja[41].

Kao i pripadnici srpskih postrojbi za vrijeme rata 1991./1995., neki su pripadnici HOS-a optuženi za ratne zločine, ali ni jedan vojnik HOS-a nije osuđen za ratni zločin.

[uredi] Izjave poznatih o HOS-u

Wikicitati „Kada sam u čapljinskoj bojni tražio dobrovoljce koji će krenuti sa mnom prema Domanovićima, nitko se nije javio, osim zapovjednika satnije HOS-a, čije je zapovjedno mjesto bilo u Ljubuškom. Pitao sam ga za koje vrijeme može pokrenuti barem vod, ako ne i cijelu satniju. Odgovorio mi je da to može biti za jedan sat. Dao sam suglasnost i on je doista pokrenuo ojačan vod i pratio oklop do spajanja sa satnijom 4. brigade na Gubavici. Poslije je on ušao u sastav Hrvatske vojske i pokazao se kao vrlo hrabar i čestit u svim operacijama u Hercegovini.“
(Janko Bobetko o susretu s HOS-ovcima tijekom operacije Čagalj u lipnju 1992., u knjizi "Sve moje bitke")
Wikicitati „Mi smo morali spriječiti da nam Hercegovina ode u HOS, u ekstreme.“
(Franjo Tuđman, obraćanje u Hrvatskom Saboru 10. travnja 1994.)
Wikicitati „Mnogo puta potkraj 1991. i početkom 1992. susretao sam se s većim ili manjim formacijama HOS-a na samoj bojišnici ili u njenoj blizini, te ne mogu osporiti njihovu borbenu vrijednost, osobito većih sastava i onih što su ih vodili zapovjednici realnih i razumnih nazora... Manje jedinice u crnim odorama nalazio sam u proljeće i ljeto 1992. u Bosanskoj Posavini, ali tada su već sve te formacije nosile službeno znakovlje Republike Hrvatske. Činjenica je da su upravo one ostajale na bojišnici i onda kada je zapovjedano da se postrojbe HV-a i HVO-a povuku sjeverno od Save.“
(Martin Špegelj, u knjizi memoara "Sjećanja vojnika")
Wikicitati „Glava tog HOS-a je bila u Zagrebu, a dolje su bili ogranci... S tim HOS-om je ratovala naša služba, a i danas ratuje s njegovim ostatcima. Želim da bude jasno da je HOS krajnje nacistička organizacija koja je radila na rušenju ustavnog poretka Hrvatske, a imala je pipke i u BiH.“
(Josip Manolić, svjedočenje pred haaškim sudom 7. srpnja 2006. u slučaju "Prlić i ostali")
Wikicitati „Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu.“
(Siniša Glavašević, krajem 1991.)

[uredi] Udruge dragovoljaca HOS-a

Spomen ploča postrojbi HOS-a iz Novog Travnika

Mnogi HOS-ovci su tijekom rata položili živote za slobodu domovine dok su također mnogi ostali teški invalidi. Danas u Hrvatskoj postoji nekoliko udruga dragovoljaca HOS-a sa 300/400 članova. 'Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji' iz 2004. godine, HOS-ovci su priznati kao punopravni hrvatski branitelji[42].

[uredi] Postrojbe HOS-a

Naziv Zapovjednik Mjesto stožera ili djelovanja Uklopljena u:
I. bojna "Rafael Vitez Boban"
(kasnije I. bojna "Ivan Vitez Brdar")		 Mate Šukan Livno, BiH 80. brigada Petar Krešimir IV. HVO
II. bojna "Ante Paradžik"
(kasnije II. bojna "Stojan Vujnović Srbin")		 Stojan Vujnović Domaljevac, BiH 104. brigada Bosanski Šamac HVO
4. bojna HOS-a Hrvatska HV
Fojnička satnija HOS-a Pero Bošnjak Fojnica
6. bojna "Marijan Baotić" Ivica Zupković
Ivan Zoraja		 Vinkovci, Hrvatska 109. brigada HV
IX. bojna "Rafael vitez Boban" Jozo Radanović
Marko Skejo		 Split, Hrvatska 4. brigada HV
114. brigada HV
1. satnija "Ante Paradžik" Miroslav Martinovski Jasenovac, Hrvatska HV
Vukovarska satnija HOS-a Robert Šilić Vukovar, Hrvatska 204. brigada HV
13. bojna "Jure vitez Francetić" Ivan Mamić Tomislavgrad, BiH brigada Kralj Tomislav HVO
Vitezovi Darko Kraljević Vitez, BiH 92. brigada Vitez HVO
101. bojna "Do Drine" Mate Matasin Sarajevo, BiH Hrvatska brigada Kralj Tvrtko
Prvi korpus Armije RBiH
19. bojna "Vitez Jure Francetić" Valentin Rajković Gospić, Hrvatska 118. brigada HV
Crni vukovi Kalesija, BiH ARBiH
Vod HOS-a "Žigosani"
(kasnije PPN Žigosani)		 Novi Travnik, BiH 94. brigada Stjepan Tomašević HVO
Satnija HOS-a "Lovac"
(kasnije Interventni vod "Lovac")		 Ljubuški, BiH 156. brigada HV
Samostalna satnija osiguranja Zagreb, Hrvatska HV
Mostarska satnija HOS-a Željko Martinović
Vinko Martinović		 Mostar, BiH 1. brigada Mostar HVO
Ljubuška satnija HOS-a Ljubuški, BiH 4. brigada Stjepan Radić HVO
I. pohodna bojna HOS-a Mladen Holman Zenica, BiH 1. brigada OS Zenica
156. brigada Zenica HVO
Tuzlanski vod HOS-a Viktorin Jurić Tuzla, BiH 115. brigada Zrinski HVO
Čapljinska bojna HOS-a Tomislav Zvono
Ivica Vego		 Čapljina, BiH Brigada Knez Domagoj HVO
Sinjski vod HOS-a Dušan Jukić Sinj, Hrvatska 126. brigada HV
Blagajski vod HOS-a Zulfo Batlak Blagaj, BiH 4. korpus Armije RBiH
Čepinski bataljun HOS-a Slobodan Tolj Čepin, Hrvatska HV
Travnički vod HOS-a Berislav Šapina Travnik, BiH Travnička brigada HVO
Vojna policija HOS-a Hercegovine Ivan Petrušić Ljubuški, BiH
Jablanički vod HOS-a Zvonko Lukić Jablanica, BiH TG-1 Konjic ARBiH
Fočanski vod HOS-a Halim Uzunović Foča, BiH ARBiH
Stolačka satnija HOS-a Stolac, BiH Brigada Knez Domagoj HVO
Gorždanski vod HOS-a Halim Uzunović Goražde, BiH ARBiH
Vod HOS-a "Sokoli" Požega, Hrvatska HV
Bjelopoljski vod HOS-a Bijelo Polje, BiH 1. bojna Bijelo Polje, 2. brigada Mostar HVO
Prozorska satnija HOS-a
(kasnije PPN Marinko Beljo)		 Marinko Beljo Prozor-Rama, BiH Prva ramska brigada HVO
Konjički vod HOS-a Zvonko Lukić Konjic, BiH TG-1 Konjic ARBiH
MSB "Veterani" Hrvatska HV
Širokobriješka satnija HOS-a Zlatan Mijo Jelić Široki Brijeg, BiH HVO Široki Brijeg
Interventni vod "Noćne ptice" Hrvatska HV
Samostalna satnija HOS-a Luka Džako Ljubuški, BiH, Hrvatska 141. brigada HV

[uredi] Galerija

  • Oznaka HOS-a iz Novog Travnika

  • Pripadnici IX. bojne HOS-a nakon rata

  • Oznaka HOS-a iz Prozora

  • Pripadnici IX. bojne HOS-a nakon rata

  • Prva oznaka HOS-a iz Livna

  • Druga oznaka HOS-a iz Livna

  • Jozo Radanović, utemeljitelj i prvi zapovjednik IX. bojne HOS-a.

  • Ramena oznaka IX. bojne HOS-a

  • Rijetka oznaka HOS-a u Hercegovini.

  • Vojnici HOS-a, HVO-a, i HV-a u osvojenom selu Klepci tijekom operacije Lipanjske zore.

  • Ramena oznaka 13. bojne HOS-a.

  • Oznaka II. bojne HOS-a

  • Oznaka Interventnog voda Lovac.

  • Prva oznaka 13. bojne HOS-a iz Tomislavgrada.

  • Druga oznaka 13. bojne HOS-a iz Tomislavgrada.

  • Oznaka 2. satnije bojne HOS-a Tomislavgrad.

  • Oznaka HOS-a za borce muslimanske vjeroispovjesti.

  • Oznaka IX. bojne HOS-a pri 4. brigadi HV-a.

  • Oznaka Vitezova, jedinice HOS-a iz Viteza u srednjoj Bosni.

[uredi] Literatura

[uredi] Srodni članci

[uredi] Reference

  1. ↑ Hrvatski leksikon, 1996., pojam "Hrvatske oružane snage"
  2. ↑ Mi smo apsolutno za jedinstvo hrvatskog naroda i za njegovu zajedničku obranu, ali smo isto tako za jedinstvo sa muslimanskim narodom. Mi od naše politike cjelovite Bosne i Hercegovine, odn. Hrvatske do Drine ne odustajemo. Svaka druga politika značila bi komadanje Herceg-Bosne i stvaranje nove srpske države s ovu stranu Drine, što bi bila propast za hrvatski muslimanski narod. - Dobroslav Paraga 21.08.1992. u uputstvima bojniku Darku Kraljeviću
  3. ↑ Spomen na Antu Paradžika
  4. ↑ Borba za hrvatsku državnu nezavisnost, D. Paraga i A. Paradžik, 1991., str. 215
  5. ↑ Ratnik Madden se malo zanio
  6. ↑ Blaž Kraljević i HOS
  7. ↑ Satnija HOS-a Vukovar
  8. ↑ Vijenci za HOS-ovce iz Vinkovaca
  9. ↑ 19. satnija HOS-a Gospić
  10. ↑ Ubojstvo Ante Paradžika
  11. ↑ Paraga šalje HOS u pomoć Vukovaru
  12. ↑ Dedaković:'Svi su mi se ispričali osim Manolića'
  13. ↑ Zapovjed Mladena Holmana, zapovjednika HOS-a za Bosnu
  14. ↑ Potkraj srpnja 1992. samo je u jednom danu 700 pripadnika HVO-a prešlo u redove HOS-a u Čapljini, a slično se dogodilo i u Tomislavgradu, Livnu i Mostaru
  15. ↑ Vjesnik - 7.02.1992.
  16. ↑ Djelatnost vojne policije HOS-a u srednjoj Bosni
  17. ↑ 1. pohodna bojna HOS-a Zenica
  18. ↑ Žarko Andrić "Žuti" U HOS-u PUKOVNIKA DARKA KRALJEVIĆA
  19. ↑ Hrvatsko-bošnjačko zajedništvo - Sve o hrvatskom junaku Aliji Šiljku
  20. ↑ Proglas Blaža Kraljevića protiv podjele Bosne i Hercegovine
  21. ↑ Izvještaji HVO-a o ubojstvu Blaža Kraljevića
  22. ↑ Obustavljena istraga o Kraljevićevom ubojstvu?
  23. ↑ General Slobodan Praljak Haaškom sudu priznao:"Koristili smo Prkačina za razbijanje HOS-a"
  24. ↑ Fikret Muslimović, Argumenti i sjećanja o ratu, 2006., str. 248.
  25. ↑ Zapovjed Dobroslava Parage o ustrojavanju Glavnog stožera HOS-a za BiH 9.10.1992.
  26. ↑ Zapovjed Sefera Halilovića o podređivanju HOS-a
  27. ↑ Odnosi HOS-HVO Livno
  28. ↑ Zapovjed HOS-u Mostar o prelasku u HVO Mostar
  29. ↑ HVO Travnik o HOS-u Zenica
  30. ↑ Ubojstvo Stojana Vujnovića
  31. ↑ Ubojstvo Ive Vuletića
  32. ↑ HOS Prozor uz HVO Prozor
  33. ↑ 33,0 33,1 Paraga preuzima nadzor nad HOS-om, studeni 1992.
  34. ↑ Haaški procesi
  35. ↑ Rasformiranje HOS-a
  36. ↑ I MIROSLAV TUĐMAN MORA PLATITI SVOJ RAČUN ...
  37. ↑ HOS na bojištima Hrvatske
  38. ↑ Paraga svjedočio o nabavi oružja
  39. ↑ Hrvatske orgijaške snage
  40. ↑ Neslužbena himna HOS-a - HOS Za dom spremni - pjeva Boško Landeka
  41. ↑ Ante Đapić i HOS
  42. ↑ Zakon o priznanju HOS-ovaca kao hrvatskih branitelja
  43. ↑ Savez udruga dragovoljaca HOS-a

[uredi] Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatske_obrambene_snage&oldid=4074582"