Hrvatski biblijski prijevodi

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Najstariji prijevodi dijelova Biblije na hrvatski jezik su lekcionari i evanđelistari iz XIV. stoljeća. Pokušaji prijevoda cjelovite Biblije uslijedili su početkom XVI. stoljeća, a do prvih tiskanih cjelovitih prijevoda na hrvatski jezik dolazi tek u XIX. stoljeću.

Prijevodi lekcionara i evanđelistara[uredi VE | uredi]

Fra Bernardin Splićanin: Pistule i Evanyelya (Lekcionar), 12. ožujka 1495. Najstarija datirana tiskana latinična knjiga na hrvatskom narodnom jeziku, oblika splitske čakavštine
Biblička pověstnica, vjeronaučni udžbenik (1857.)

Najstariji je "Korčulanski lekcionar", manji fragment iz XIV. st. pisan latinicom slijedi prvi tiskani Lekcionar Bernardina Splićanina (Venecija, 1495.), te više drugih lekcionara u kasnijim stoljećima: "Novo istumacenye Pisctolaa i evangelyiih priko svega godiscta" Ivana Bandulavića (Venecija, 1613.), Lekcionar Nikše Ranjine (Dubrovnik, 1508.), Lekcionar Bartola Kašića (Rim, 1641), kajkavski lekcionari Antuna Vramca "Postila po nedelne dni" i "Postila pod godovne dni" (Varaždin, 1586.), Sveti evangeliomi Nikole Krajačevića (Graz, 1694.) i mnogi drugi do najnovijega hrvatskog lekcionara Red čitanja, I-VIII (Zagreb, 1969.-1975.).

Protestantski prijevodi Biblije[uredi VE | uredi]

U doba reformacije nastojalo se i na hrvatski prevesti cijelu Bibliju. Stjepan Konzul Istranin i Anton Dalmatin preveli su i objavili Prvi i drugi del Novog Testamenta (glagoljicom po 1000 primjeraka, Tübingen, 1562. i 1563.; ćirilicom po 1000 primjeraka "za istočne zemlje", Tübingen, 1563.). Mihajlo Bučić međimurski kalvinski pastor je preveo Novi zakon (1573.). Stari zavjet u cjelini preveli su Juraj Juričić i Juraj Cvečić, ali su tiskani samo Proroci latinicom (1564. u 50 primjeraka, pokusno) i Proroci glagoljicom (1564. u 50 primjeraka, pokusno).<ref name="Vojnović">prof. dr. sc. fra Tadej Vojnović, PREVOÐENJE CJELOVITE BIBLIJE U HRVATA OD ĆIRILA I METODA DO PRVE TISKANE BIBLIJE 1831. GODINE, Osijek 2006. </ref>

Prijevodi ostali u rukopisu[uredi VE | uredi]

Bartol Kašić preveo je cijelo Sveto pismo (na hrvatski jezik, na štokavsko narječje ijekavskog govora, latinicom, Dubrovnik, 1630.), ali ga nije objavio zbog protivljenja Kongregacije za širenje vjere (objavljen tek 2000. u Njemačkoj). Stjepan Rosa preveo je Evanđelistar i Novi Uvjet (Dubrovnik, 1751.), a objavljivanju se suprotstavio zadarski nadbiskup Matija Karaman. Među rukopisne prijevode ubraja se i prijevod s tumačenjima svećenika Mihovila Jurjetovića Ivakića (1794.), Poljička Biblija (vjerojatno 1768.), cjeloviti prijevod Biblije Antuna Sovića (Zagreb, 1929.-1932.), koji nije objavljen iz jezično-političkih razloga (znatno pomogao u kasnijem prevođenju Biblije izdavačke kuće Stvarnost).

Biblija-kasic.jpg

Rukopis Kašićeva prijevoda "Biblije"

Prijevodi cjelovite Biblije[uredi VE | uredi]

Prvi prijevod cijele Biblije objavio je franjevac Petar Katančić, Sveto pismo Staroga zakona, I-VI (posmrtno, Budim, 1831). Potpuni prijevod objavljuje i Ivan Matija Škarić, Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, I-XII (Beč, 1858.-1861.). Pohrvaćeno izdanje cjelovitoga Svetog pisma Vuka Karadžića i Đure Daničića objavili su Bogoslav Šulek (Zagreb, 1877.) i Milan Rešetar (Zagreb, 1895.). Josip Stadler preveo je Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo, 1895.-1907.) s opširnim tumačenjem. Njegovo je djelo naumio dovršiti Valentin Čebušnik , ali je objavio samo dva sveska Starog zavjeta, Petoknjižje i povijesne knjige (Zagreb, 1911. i 1913.). Potom slijede: Franjo Zagoda, Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb, 1925. i 1938.); Ivan Evanđelist Šarić, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Sarajevo, 1941-1942; 2. popravljeno izdanje, Madrid, 1959); Ljudevit Rupčić, Novi zavjet (Sarajevo, 1961.); Bonaventura Duda, Harmonija četiriju evanđelja (Zagreb, 1962.). Veliki prevodilački pothvat je Zagrebačka Biblija Staroga i Novoga zavjeta (urednici B. Duda i Jure Kaštelan), 1. i 2. izdanje izdala je Stvarnost (Zagreb, 1968.), a sljedeća izdanja Kršćanska sadašnjost (Zagreb, 1972. i dalje). Najnoviji cjeloviti prijevod Biblije hrvatskim jezikom uradio je Tomislav Dretar 1998. u Bruxellesu prevevši s francuskog Ekumenski prijevod Biblije.

Prijevodi pojedinih dijelova Biblije[uredi VE | uredi]

U novije doba dijelove Svetog pisma prevode: B. Duda i Jerko Fućak, Novi zavjet (Zagreb, 1973. i dalje); Tomislav Ladan, dijelovi Novog zavjeta (Sarajevo 1985. i dalje); Silvije Grubišić, cijeli Stari zavjet pod naslovom "Hrvatska Biblija", I-VIII (Chicago, 1975.-1984.)

Kajkavski prijevodi[uredi VE | uredi]

Psalmi na kajkavskom od Ignaca Kristijanovića.

Maksimilijan Vrhovac predložio je početkom 19. stoljeće prijevod Biblije na kajkavski. Sljedeće knjige su bile prevedene:

Po smrti biskupa Ignac Kristijanović probao je nastaviti prijevod kajkavske Biblije. Kristijanovićovi prijevodi su bili:

  • Mudrosti (1840.)
  • Tobija (1846.)
  • Judita (1846.)
  • Ivanove poslanice (1847.)
  • Knjiga o Ruti (1848.)
  • Jona (1848.)
  • Petrove poslanice (1849.)
  • Jakovljeva poslanica (1850.)
  • Judina poslanica (1850.)
  • Evanđelja
  • Psalmi
  • Mudre izreke
  • Propovjednik
  • Sirah
  • Djela Apostolska
  • Poslanica Rimljanima
  • Poslanice Korinćanima

U 21. stoljeću glumac Vid Balog preveo je Novi Zavjet na kajkavski, koji je još u rukopisu.

Gradišćanski prijevodi[uredi VE | uredi]

Kratki prijevodi Biblije na gradišćanskohrvatskom jeziku su bili već u 18. stoljeću (Horvaczko Evangyelye, 1732.). 1812. godine Matijaš Laáb preveo je cijeli Novi Zavjet (Novi Zakon). Rukopis je sada u Zagrebu. 1952. godine su pripremili Martin Meršić i Ivan Jakšić gradišćanski Novi Zakon, kasnije i Psalme, od Augustina Blazovića Knjiga mudrosti. Štefan Geošić, negdašnji klimpuhski farnik, preveo je Stari i Novi zavjet na standardni gradišćanskohrvatski jezik.

Vanjska poveznica[uredi VE | uredi]