Hrvatski dom likovnih umjetnika
Hrvatski dom likovnih umjetnika, poznat i kao Meštrovićev paviljon ili Džamija, zgrada je na Trgu žrtava fašizma u središtu Zagreba. Arhitekt mu je bio Ivan Meštrović, a sagrađen je 1938. godine kada se nazivao »Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I. Velikoga Oslobodioca«.[1] Namjena paviljona se mijenjala više puta tijekom njegovog životnog vijeka: izvorno je sagrađen za umjetničku galeriju. Za vrijeme NDH-a je služio kao džamija. Pregradnja je započela 1942. godine prema planovima Stjepana Planića i Zvonimira Požgaja i dovršena je 1944. godine. Godine 1947. u socijalističkoj Jugoslaviji srušena su tri minareta (preostao je samo zdenac pred glavnim ulazom), a paviljon je postao Muzej revolucije, dok se džamija preselila na Borovje. Poslije Domovinskoga rata vraćena mu je izvorna funkcija. Danas se u njemu održavaju izložbe i koncerti.
[uredi] Slikovni prikazi
-
Ante Pavelić na svečanom otvaranju džamije koja je nastala pregradnjom 18. kolovoza 1944.
-
Pogled iz zraka.
.jpg)
[uredi] Izvori
- ↑ Krizman, Tomislav; Šrepel, Ivo; Tadijanović, Dragutin (urednici) Izložba : Pola vijeka hrvatske umjetnosti : Priredilo Hrvatsko društvo umjetnosti o šezdesetoj godišnjici svoga opstanka 18-XII-1938 — 31-I-1939, »Tipografija«, Zagreb, 1938.
Koordinate: 45°48′35″N 15°59′14″E / 45.8098221761482°N 15.9871727228165°E
Nedovršeni članak Hrvatski dom likovnih umjetnika koji govori o građevini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
