Hrvatski državni sabor

Ovo je članak o instituciji koja je postojala u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Za moderni Hrvatski sabor, koji je nosio isti naziv od 1997. do 2000. godine, vidi Hrvatski sabor.

Instituciju nazvanu Hrvatski državni sabor (HDS) osnovao je i sazvao poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelić zakonskom odredbom o Hrvatskom državnom saboru od 24. siječnja 1942. (broj XXXV-232-Z-1942.). Unatoč imenu, bio je reprezentativnog karaktera i nikad nisu održani izbori. Imao je samo savjetodavnu funkciju i nikakvu stvarnu političku moć. Sastao se na zasjedanja od po nekoliko dana u veljači, travnju i prosincu 1942.

Krajem 1990-ih, Hrvatski sabor je također nosio ime Hrvatski državni sabor. To je izazvalo dosta negodovanja zbog nesretnog povijesnog prethodnika, pa je naziv početkom prvog desetljeća 21. st. promijenjen.

Hrvatsko narodno predstavništvo u Kraljevini Jugoslaviji

Hrvatski sabor prestao je postojati nakon osnivanja Prve Jugoslavije 1918. godine, ali hrvatski zastupnici u Skupštini Kraljevine Jugoslavije (gotovo svi iz HSS-a sastajali su se povremeno kao Hrvatsko narodno predstavništvo; s njima su od sporazuma Stjepana Radića i Svetozara Pribičevića, kojim je bila stvorena Seljačko-demokratska koalicija, obično usko surađivali i predstavnici Srba prečana. Sporazumom Cvetković-Maček bilo je predviđeno ponovno uspostavljanje Hrvatskoga sabora.

Totalitarni karakter ustaške vlasti

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nikada nije bilo izabranih predstavničkih organa vlasti (izabrane skupštine) ni na kojem nivou teritorijalne organizacije (općine, kotarevi, velike župe, država u cjelini). U prvim danima ustaške vlasti sve su postojeće skupštine ukinute i sve političke stranke zabranjene. Pavelić je kao samoproglašeni poglavnik držao u svojim rukama svu vlast (tj. onoliko, koliko su mu dozvoljavali Nijemci i Talijani).

Uspostava Hrvatskoga državnoga sabora

Hrvatski državni sabor je sazvan bez izbora, i poglavnikovom odlukom je određeno tko će biti njegovim zastupnikom. Bili su to:

- svi još živući narodni zastupnici posljednjeg Hrvatskog sabora do godine 1918.;

- živući narodni zastupnici izabrani na izborima za jugoslavensku skupštinu 1938.;

- osnivači i doživotni članovi Glavnog odbora ukinute Hrvatske seljačke stranke;

- članovi vijeća Hrvatske stranke prava (također zabranjene, iako je Pavelić bio njezinim članom i narodni zastupnik do 1929.) izabrani godine 1919.;

- doglavnici, poglavni pobočnici i povjerenici Glavnog ustaškog stana Hrvatskog ustaškog oslobodilačkog pokreta;

- i dva predstavnika njemačke narodne skupine.

Po tim kriterijima, na zasjedanje HDS bilo je pozvano 217 zastupnika. Od HSS-ovaca međutim nisu svi bili pozvani (pa ni sam Vladko Maček, koji je u to doba bio interniran u Jasenovcu, a neki se pozivu nisu odazvali.

Na osnovu tih kriterija, Hrvatski državni sabor sačinjavali su:

• preživjeli narodni zastupnici Sabora Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, izabrani na posljednim izborima 1913 (petorica iz HSP-a i sedmorica iz drugih stranaka)
• narodni zastupnici birani na posljednim izborima 1938 (92 iz redova HSS-a i 13 iz redova Muslimanske organizacije dr. Džafer-bega Kulenovića),
• četvorica utemeljitelja odnosno doživotnih članova Glavnog odbora HSS-e,
• 35 članova vijeća HSP-a,
• 28 članova Glavnog ustaškog stana,
• dvojica članova HSRS-a (disidenti HSS-a),
• dvojica članova liste Ujedinjene opozicije iz 1938.,
• četvorica predstavnika Hrvatskih pravoslavaca,
• predstavnik bivše Hrvatske zajednice dr. Ante Trumbića, te
• dva predstavnika njemačke narodne skupine.

Predsjedništvo Hrvatskog državnog sabora činili su: predsjednik Marko Došen, potpredsjednici: dr. Ivan Najcan iz HSS-a, dr. Ismetbeg Gavran Kapetanović (Muslimanska organizacija), te bilježnici dr. Savo Besarović (hrvatski pravoslavac) i Mesud Kulenović iz HSS-a.

Prvo zasjedanje

Prvo zasjedanje Hrvatskoga državnoga sabora je održano 23. – 28. veljače 1942. godine. Sjednicama su, pored zastupnika, nazočili svi članovi vlade, diplomatski zbor, te visoki dostojanstvenici crkvenih zajednica (katoličke, islamske i evangeličke).

Na početku zasjedanja Pavelić je pročitao svoju poslanicu; govorio je obnovi hrvatske države, za što su zaslužni snaga oružja i pravdoljubivost »naših saveznika i prijatelja, Njemačke i Italije« i oružana borba »Hrvatskog ustaškog pokreta i cijelog hrvatskog naroda«; u obnovljenoj državi, sada uskrsava i Sabor, ukinut silom i prevarom 1918. Saboru se obratio i vojskovođa-doglavnik Slavko Kvaternik opširnim izvješćem o hrvatskom domobranstvu.

Na ovom zasjedanju Hrvatski državni sabor je donio odluku o ništavnosti svih propisa koji su doneseni u razdoblju od 1. prosinca 1918. do 10. travnja 1941., a tiču se hrvatskoga naroda i njegove samostalnosti. Sabor je istodobno pozdravio i prihvatio sve državnopravne čine od uspostave Nezavisne Države Hrvatske.

Nakon zaključene rasprave Sabor je mogao donositi odluke pristankom dvije trećine nazočnih zastupnika. Tako izglasovane odluke su nakon predsjednikova proglašenja postajale saborskim zaključkom, a zadobivale zakonsku moć nakon što ih potpiše poglavar države (poglavnik), te nakon proglašenja u Narodnim novinama.

»Time je pokazana i funkcija Sabora. On je bio institucija u kojoj se samo proglašavaju određeni potezi unutarnje i vanjske politike, koje su inače bile u rukama poglavnika. Premda su bili formirani i pojedini saborski odbori, oni u odnosu na vladu nisu immali nikakvih kompetencija. U njima su se mogle samo voditi rasprave s predstavnicima i davati mišljenje, ali i to je sve bilo epizodnog karaktera.« (Matković, str. 79.)

Kritični istupi

Unatoč jasnom ozračju totalitarne države, u HDS je ipak došlo do nekih kritičnih istupa. Grupa od 38 poslanika (od toga 28 iz HSS-a, nekoliko iz Jugoslavenske muslimanske organizacije i nekoliko samostalnih podnijela je predstavku sa pitanjem gdje se nalazi Vladko Maček i na osnovu kojih zakonskih propisa mu je oduzeta sloboda. Pavelić je u govoru pred HDS posljednjeg dana zasjedanja, 28. veljače, odgovorio da je Maček upućen na "prisilni boravak" da ne bi dolazio u dodir s ljudima koji održavaju veze s inozemstvom, tj. s predstavnicima HSS-a u emigrantskoj vladi. Maček je ipak u ožujku 1942. iz Jasenovca prebačen u kućni pritvor na svoje imanje u Kupincu.

»Prema jednom izvještaju Ive Lole Ribara iz Zagreba tih dana, poslanici su uz oslobađanje Mačeka tražili i raspuštanje konclogora i prestanak progona Srba i Židova.« (Kisić Kolanović, str. 50.)

Stalni odbori

Hrvatski državni sabor je prema slovu Zakonske odredbe o poslovniku Hrvatskog državnog sabora (§ 20.) imao stalne odbore i odbore po potrebi. Stalni su bili odbori za: rizničarske poslove, narodno gospodarstvo i promet, nastavne poslove, pravosudne i bogoštovne poslove, zdravstvene poslove, društvovno-udružbene poslove, za molbenice, za ovjerovljenje članstva sabora i nepovrijedivost, za saborske poslove, te za upravne poslove.

Ukidanje krajem 1942.

Nakon prvog zasjedanja u veljači 1942., Pavelić je najavljivao da će se pristupiti izradi zakonskih odredbi o novom Saboru, ali do toga nikada nije došlo. Sabor se sastao još samo dvaput, u travnju i prosincu 1942, opet samo kao reprezentativno tijelo. Do konca NDH više se nije sastajao.

(Ovaj tekst je napisan uglavnom prema dolje navedenoj knjizi Hrvoja Matkovića.)

Literatura

• Kisić Kolanović, Nada: Andrija Hebrang. Iluzije i otrežnejnja, Zagreb: Institut za suvremenu povijest, 1996.
• Matković, Hrvoje: Povijest Nezavisne države Hrvatske, Zagreb: Naklada P.I.P. Pavičić, 1994. (str. 77. – 81.)