Hrvatski zavod za zapošljavanje
Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) je tijelo javne vlasti koje na temelju javnih ovlasti provodi programe zapošljavanja. Sjedište HZZ-a je u Zagrebu, Savska cesta 64.
Ustrojen je područno putem područnih službi i njihovih ispostava, a djelokrug zavoda izlazi i izvan granica Republike Hrvatske, u međunarodnome posredovanju zapošljavanja. U sjedištu zavoda u Zagrebu postoji posebna organizacijska cjelina nazvana Središnja služba koja je ujedno i drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku.
Sadašnji ustroj ustanovljen je Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Republički zavod za zapošljavanje u Narodnoj Republici Hrvatskoj osnovan je 1960. godine,[1] istovremeno sa zavodima za zapošljavanje radnika kao samostalnim ustanovama koje se osnivaju za područje jedne ili više općina. Temeljni je bio Zakon o službi za zapošljavanje radnika (»Službeni list FNRJ«, br. 27/60.)
Naziv[uredi | uredi kôd]
Naziv je pomijenjen nekoliko puta.
- Hrvatski zavod za zapošljavanje – od 25. srpnja 1996.
- Zavod za zapošljavanje u sastavu Ministarstva rada i socijalne skrbi – od 1. svibnja 1991.
- Republički zavod za zapošljavanje Hrvatske – od 14. listopada 1990.
- Republički zavod za zapošljavanje – do 14. listopada 1990.
Popis područnih službi[uredi | uredi kôd]
Područne službe postoje u svakoj pojedinoj županiji, a za područje Zagrebačke županije i grada Zagreba djeluje jedna područna služba i to u njihovom zajedničkom sjedištu – Zagrebu. U dvije županije postoje po dvije područne službe. Tako u Sisačko-moslavačkoj županiji postoje područne službe u Sisku i Kutini, a u Vukovarsko-srijemskoj županiji područne službe u Vukovaru i Vinkovcima. Dvije područne službe imaju svoja sjedišta izvan sjedišta županija i to Križevačka i Pulska. Ukupno postoji 22 područne službe i pripadajućih 95 ispostavâ.
Područna služba u Bjelovaru[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Čazmi, Daruvaru, Garešnici i Grubišnome Polju.
Područna služba u Čakovcu[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Murskome Središću i Prelogu.
Područna služba u Dubrovniku[uredi | uredi kôd]
Ispostave na Korčuli-Lastovu, te u Metkoviću i Pločama.
Područna služba u Gospiću[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Korenici, Donjemu Lapcu, Novalji, Otočcu, Senju.
Područna služba u Karlovcu[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Ogulinu, Ozlju, Dugoj Resi, Slunju i Vojniću.
Područna služba u Krapini[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Klanjcu, Donjoj Stubici, Pregradi, Zaboku i Zlatar Bistrici.
Područna služba u Križevcima[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Đurđevcu i Koprivnici.
Područna služba u Kutini[uredi | uredi kôd]
Ispostava u Novskoj.
Područna služba u Osijeku[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Belome Manastiru, Đakovu, Donjemu Miholjcu, Našicama i Valpovu.
Područna služba u Požegi[uredi | uredi kôd]
Ispostava u Pakracu.
Područna služba u Puli[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Buzetu, Labinu, Pazinu, Poreču, Rovinju i Umagu.
Područna služba u Rijeci[uredi | uredi kôd]
Ispostave na Cresu-Lošinju i u Crikvenici, Čabru, Delnicama, na Krku, u Opatiji, na Rabu i u Vrbovskome.
Područna služba u Sisku[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Dvoru, Glini, Gvozdu, Hrvatskoj Kostajnici, Topuskome, Petrinji i Sunji.
Područna služba u Slavonskome Brodu[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Novoj Gradiški i Okučanima.
Područna služba u Splitu[uredi | uredi kôd]
Ispostave na Hvaru, u Imotskome, Kaštelama, Makarskoj, Omišu, Sinju, Solinu, Supetru (na Braču), Trogiru, Trilju, na Visu i u Vrgorcu.
Područna služba u Šibeniku[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Drnišu, Kninu i Vodicama.
Područna služba u Varaždinu[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Cestici, Ivanecu, Ludbregu i Novome Marofu.
Područna služba u Vinkovcima[uredi | uredi kôd]
Ispostava u Županji.
Područna služba u Virovitici[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Orahovici, Pitomači i Slatini.
Područna služba u Vukovaru[uredi | uredi kôd]
Ispostava u Iloku.
Područna služba u Zadru[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Benkovcu, Biogradu na Moru, Gračacu, Obrovcu i na Pagu.
Područna služba u Zagrebu[uredi | uredi kôd]
Ispostave u Dugome Selu, Ivanić-Gradu, Jastrebarskome, Samoboru, Sesvetama, Svetome Ivanu Zelini, Vrbovcu, Velikoj Gorici i Zaprešiću.
Kritike[uredi | uredi kôd]
Hrvatski zavod za zapošljavanje je bio na meti kritika zbog brisanja nezaposlenih iz statistike,[2] ali i izbjegavanja plaćanja novčane naknade svim nezaposlenima. Tako godišnji prosjek za 2009. ukazuje da je naknadu za nezaposlene koristilo 68.967 osoba ili 26,2 % ukupno nezaposlenih. Dakle, preko 74 % nezaposlenih nije dobivalo novčanu naknadu od HZZ-a.[3]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Maravić, Živko; Humek, Paula; Milojević, Miloš; Mrmak, Andrija; Tarbuk, Dragan; Vinski, Dora. (redak.), Deset godina rada Zavoda za zapošljavanje u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj : 1960. – 1970., Republički zavod za zapošljavanje, Zagreb, 1970.
- Mjesečni statistički bilten Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mrmak, Andrija. Razvoj službe za zapošljavanje. u: Maravić, Živko; Humek, Paula; Milojević, Miloš; Mrmak, Andrija; Tarbuk, Dragan; Vinski, Dora. (redak.), Deset godina rada Zavoda za zapošljavanje u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj : 1960. – 1970., Republički zavod za zapošljavanje, Zagreb, 1970., str. 19. – 25.
- ↑ HZZ: Nije nam cilj brisanje nezaposlenih samo zbog statistike. Index. 29. ožujka 2003. Pristupljeno 10. rujna 2010.
- ↑ HZZ ostaje bez novca za naknade za vojsku nezaposlenih!?. SEEbiz. 25. travnja 2010. Pristupljeno 10. rujna 2010.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službeno mrežno mjesto Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje – URL: http://www.hzz.hr