Hrvoje Šarinić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvoje Šarinić
Hrvoje Šarinić
4. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
u službi
12. kolovoza 1992. – 3. travnja 1993.
Prethodnik Franjo Gregurić
Nasljednik Nikica Valentić
Predsjednik Franjo Tuđman
Rođenje 17. veljače 1935.
Politička stranka Hrvatska demokratska zajednica

Hrvoje Šarinić (Sušak, 17. veljače 1935.), hrvatski političar, četvrti predsjednik Vlade Republike Hrvatske (od 12. kolovoza 1992. do 3. travnja 1993.).

Rođen je na Sušaku od oca Marijana i majke Vile. Šarinićev otac obogatio se između dva svjetska rata na obnovi Sušaka. Bio je vlasnik kamenoloma zvanog Šarinićeva kava, član HSS-a i gradonačelnik Sušaka, što ostaje i po dolasku Talijana. Krajem Drugog svjetskog rata počinio je samoubojstvo (službeno izvješće). Majka mu se kasnije udaje za uglednog arhitekta Lea Babića koji je radi nje ostavio suprugu i troje malodobne djece.

Nakon završetka gimnazije, u Zagrebu upisuje Arhitektonsko- građevinsko- geodetski fakultet, smjer mostogradnja. Po završetku studija zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt, odakle ga 1962. šalju na specijalizaciju u Francusku. Umjesto tri mjeseca, koliko je planirao provesti u Francuskoj, ostaje 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja nuklearne elektrane u Bordeauxu, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od 1974. do 1980., unatoč ekonomskim sankcijama protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici Cape Towna (Južnoafrička Republika). U međuvremenu je od 1980. do 1984. u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Nakon toga, 1984. godine zapošljava se u Casablanci kao direktor najveće marokanske građevinske tvrtke. U 1987. godine, cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb, nakon njegova umirovljenja.

Krajem 1989. ušao je u politiku. Jedan je od osnivača HDZ-a i bliski suradnik Franje Tuđmana. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s Ivom Latinom oko prijenosa vlasti i ustrojava Tuđmanov kabinet po francuskom modelu. Dana 7. kolovoza 1992. godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav Vlade i na tom mjestu ostaje do travnja 1993. godine, kad ga je Tuđman odučio zamjeniti Nikicom Valentićem. Novinari i javnost nisu pozdravili njegove česte izjave na mjestu premijera kako tek provodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse. Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe Slobodne Dalmacije, prijema Hrvatske u Međunarodni monetarni fond i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj Primorsko-goranskoj županiji) podnosi ostavku i postaje šef Ureda za nacionalnu sigurnost. Hrvoje Šarinić bio je i šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim Srbima, a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa Slobodanom Miloševićem. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva Republike Hrvatske za odnose s UNPROFOR-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske. Neslavno će se proslaviti i s tzv. istarskim ipsilonom kada je ugovorio s francuskom tvrtkom Bouygouse krajnje nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji ceste u Istri. Krajem 1990-tih gurnut je iz kruga bliskih Tuđmanovih suradnika (novi predstojnik Ureda predsjednika postaje Ivica Kostović, koji na toj dužnosti ostaje do Tuđmanove smrti). Nakon smrti Tuđmana i "trećesiječanjskih izbora" 2000. godine zajedno s Matom Granićem, Vesnom Škare-Ožbolt i Joškom Morićem izlazi iz HDZ i osniva Demokratski centar.

Oženjen je suprugom Erikom s kojom ima tri sina: Maria (poginuo u prometnoj nesreći), Marka i Andreja. Šarinić govori i piše francuski te talijanski i engleski.