Huang Shan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Gorje Huang Shan

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Gorje Huang Shan
Flag of the People's Republic of China.svg Kina


Huang Shan na karti Kina
Huang Shan
Huang Shan
Lokacija Huang Shana u Kini
Godina uvrštenja: 2000. (24. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1001 UNESCO

Gorje Huang (kineski: 黃山, pinyin: Huáng Shān, što znači "Žuta planina") je gorje na jugu istočne kineske pokrajine Anhui. Gorje se sastoji od materijala koji se uzdigao s dna drevnog Yangtse mora tijekom mezozoika, prije oko 100 milijuna godina, a koji se tijekom kvartara oblikovao pomjeranjem ledenjaka u današnji oblik planina Huang Shana. Vegetacija gorja je gušća ispod 1.100 metara, a šume se pružaju sve do visine od 1.800 metara.

Huang Shan, jedna od svetih planina Kine, je najslavniji po svojim slikovitim krajolicima jedinstveno oblikovanih granitnih vrhova, Huangshan borova i veličanstvenim oblacima iz kojih vire. Tako je Huang Shan često bio motivom tradicionalnog kineskog slikarstva i pjesništva, pa čak i moderne fotografije. Zbog toga je gorje Huangshan, poznato i kao "najljupkija planina Kine", upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, 1990. godine[1].

Panorama Huangshana
Huangshan na tradicionalnoj slici tušem
Stube na liticama Huangshana

Povijest[uredi VE | uredi]

Huangshan bor na litici

Tijekom dinastije Qin, gorje je bilo poznato kao planina Yi (Yi Shan), no 747. godine, carskim dekretom joj je ime promijenjeno u Huang Shan, u spomen na mitskog kineskog vladara, Žutog cara (Huang Di), koji je prema predaji otac svih Han Kineza, a upravo je s ovog mjesta uzašao na Nebesa[2]. Druga predaja kaže kako je na planini Žuti car "uzgajao moralni karakter i skupio besmrtnost u pilule". Navodno je prvi ovo ime za planinu koristio slavni pjesnik Li Po. U ta stara vremena, Huangshan je uglavnom bio gotovo nedostupan i malo se znalo o njoj, no nakon promjene imena njoj su počeli hriti hodočasnici i uskoro je niknulo mnogo hramova i tada je, navodno, isklesano 60.000 stuba na njegovim liticama[3]. Slikari i pjesnici su je toliko koristili za motiv da danas razlikujemo "Huangshan kulturu" kao povijesno razdoblje kineske umjetnosti 13. i 14. stoljeća, za dinastije Yuan (1271.-1368.). Za dinastije Ming, 1606. godine, monah Pumen je na Huang Shanu izgradio Meditacijski hram Fahai i Hram Wonshu koji su s podnožjem planine povezani stubama isklesanim u stijeni.

U narednim godinama imenovano je mnogo lokaliteta na Huanshanu, većinom prema legendama i predajama. Tako je jedan vrh dobio ime prema hodočasniku koji nije vjerovao u ljepotu Huangshana - Shixin (视信), što ugrubo znači "vjerovati nakon viđenja".

God. 1982. Kineska vlada je Huang Shan proglasila "mjestom slikovite ljepote i povijesne važnosti", a UNESCO-va svjetska baština je postao kako bi se zaštitile njegove ljepote i dom mnogih ugroženih vrsta 1990. godine. Značaju planine pridonose i mnoga tibetanska sela koja su uključena u tampon zonu zaštićenog područja. Od 2002. godine, "sestrinska planina" Huangshanu je Jungfrau u Švicarskim Alpama[4].

Prirodne odlike[uredi VE | uredi]

Hoteli na liticama Huangshana

Geologija i geomorfologija ovog područja je nedvojbeno velikog značaja, posebno njegove odlike visinskog krša, uključujući vapnenačke pličine tufa, slapove i plitka jezera, koje su nastale nabiranjem i pomacima koji su posljedica tektonske aktivnosti ledenjaka. U dolinama u obliku slova U, tjesnaci i kamene gromade su dokazi o kasnoj glacijaciji tijekom razdoblja kvartara. Šume kamenih stupova su brojne, a tu su i groteskni oblici stijena, slapova, jezera i vrućih izvora. Najstarije stijene su sedimentne naslage i metamorfne stijene iz Yangtse mora, formiranih tijekom 570 milijuna godina (proterozoik), i hridi na južnom podnožju planine Huangshan, a južno od ploče Xiaoyaoxi. Granitne formacije, nastale orografskim aktivnostima, karakteriziraju veliki uzdužni spojevi, odgovorni za mnoge impresivne špilje, grebenja i klance.

Šume, karakterizira borova šuma ispod 800 m, i Huangshan borovi od 800 m do 1.800 m, koji pokrivaju više od pola gorja. Pretežno vlažna zimzelena šuma javlja se između 600 m i 1.100 m. Listopadna šuma nastaje od 1.100 m do 1.800 m, a alpski travnjaci iznad linije krošanja. Estetski, lokalitet predstavlja gotovo jedinstven spektakl, sa svojom kombinacijom privlačnih visokih vrhova, šuma, jezera, plitkih jezera, slapova i vapnenačkih klanaca. Bogatstvo boja je također značajano, od od jezera s bistrom, tirkizno zelenom vodom ili jesenji kaleidoskop raskošnih boja.

Tu se nalazi velika raznolikost biljnih i životinjskih vrsta, uključujući i brojne ugrožene vrste. Zabilježeno je nekih 1.650 biljnih vrsta, od čega oko 1.450 izvornih, a ostatak su uvedene tijekom posljednjih dvadeset godina. Od stabala slave se najstarija, groteskno oblikovana ili na strmoglavim položajima, mrđu kojima su i tidsućljetni primjerci Huangshan bora (Pinus hwangshanensis), stabla viline vlasi (Ginkgo biloba) i alpske smreke (Sabina squamata). Of faune tu je oko 300 vrsta kralježnjaka: sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca i riba. Ukupno trinaest vrsta je pod zaštitom države. Veliki sisavci su makaki majmuni (rhesus i trupcorepi), azijski mrki medvjed, divlji pas, cibetka, Kineski tvor-jazavac, oblačasti leopard, divlja svinja, jelen Sika, kontinentalni serow, crvenorepa i pjegava vjeverica, te pangolin. Najpoznatija od avifaune je orijentalna bijela roda.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Huang Shan

Znamenite kineske planine povezane s taoizmom:

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gorje Huangshan na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 3. rujna 2011.
  2. Huangshan na chinatravel.net (engl.) Preuzeto 3. rujna 2011.
  3. Huangshan na stranicama UNEP-WCMC-a (engl.) Preuzeto 3. rujna 2011.
  4. Cao Nanyan (2003.). China: World Heritage Sites, Beijing: China Architecture and Building Press. ISBN 0-7607-8685-2
  • Bernstein, Ken (1999). China pocket guide, Revised by JD Brown; edited by Richard Wallis, Berlitz Publishing Company. ISBN 2-8315-7049-2

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 30°07′N 118°10′E / 30.117°N 118.167°E / 30.117; 118.167