Hyaenodon

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hyaenodon
Umjetnički prikaz - Heinrich Harder, c. 1920.
Umjetnički prikaz - Heinrich Harder, c. 1920.
Status zaštite

Status zaštite: izumrli
Raspon fosila: Kasni eocen-rani miocen
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Creodonta
Porodica: Hyaenodontidae
Rod: Hyaenodon
Leidy, 1869.
Područje života
Vrste

H. bavaricus
H. brevirostris
H. chunkhtensis
H. cayluxi
H. crucians
H. eminus
H. exicuus
H. gigas
H. horridus
H. incertus
H. leptorhynchus
H. megaloides
H. microdon
H. milloquensis
H. mongoliensis
H. montanus
H. mustelinus
H. pervagus
H. raineyi
H. venturae
H. vetus
H. weilini
H. yuanchensis

Hyaenodon ("hijenozubi") je izumrli rod iz porodice Hyaenodontidae, unutar skupine Creodonta. Ta je porodica bila endemična za sve kontinente osim Južne Amerike, Australije i Antarktika, a njeni predstavnici živjeli su prije 42 i 15,9 milijuna godina, što znači da su na Zemlji postojali nekih 26,1 milijuna godina.[1]

Morfologija[uredi VE | uredi]

H. horridus, Royal Ontario Museum
Lubanja H. cayluxi

Neke vrste roda Hyaenodon spadale su u najveće kopnene sisavce mesojede svog vremena; neke druge bile su veličine kune. Hyaenodon je bio jedan od najkasnijih rodova porodice Hyaenodontidae i živio je od kasnog eocena do ranog miocena. Ostaci mnogih vrsta tog roda pronađeni su u Sjevernoj Americi, Europi, Aziji i Africi (do 1993. izdvojene su 42 vrste).[2]

Tipično za rane sisavce mesojede, Hyaenodon je imao vrlo veliku lubanju, ali vrlo malen mozak. Lubanja mu je bila duga s uskom njuškom i mnogo veća u odnosu na dužinu lubanje kod, na primjer, pasa. Vrat mu je bio kraći od lubanje, a tijelo je bilo dugo i snažno građeno i završavalo je dugim repom. Imao je po četiri prsta na stopalima. Unatoč svom nazivu, Hyaenodon nije bio u srodstvu sa hijenama.

Prosječna težina odrasle ili gotovo odrasle jedinke H. horridus, najveće sjevernoameričke vrste, procjenjuje se na 40 kg, a moguće je i da je prelazila 60 kg. H. gigas, najveća vrsta roda Hyaenodon, bila je mnogo veća, s težinom od 500 kg i dužinom od oko 3 metra.[3] Za H. crucians iz Sjeverne Amerike (rani oligocen) procjenjuje se da je težio samo 10 do 25 kg. H. microdon i H. mustelinus, također iz Sjeverne Amerike (kasni eocen) bili su čak i manji, s težinom od oko 5 kg.[4]

Rasprostranjenost i vrste[uredi VE | uredi]

U Sjevernoj Americi su u kasnom oligocenu posljednji Hyaenodoni nestali zajedno s vrstama poput H. brevirostris, dok su u Europi nestali još u ranom oligocenu. Iz miocenske Afrike poznate su tri vrste (H. andrewsi, H. matthewi i H. pilgrimi), ali ni jedna od njih nije dosezala dimenzije azijskih vrsta kao što su H. gigas i H. weilini.[2]

U popularnoj kulturi[uredi VE | uredi]

  • Hyaenodon se pojavljuje u epizodi serije Šetnja sa zvijerima, u kojoj napadne Indricotheriuma i Chalicotheriuma.
  • U Pellucidaru (Edgar Rice Burroughs), drugoj knjizi iz serije koja se odvija u središtu Zemlje, David Innes usvoji jednog Hyaenodona kao kućnog ljubimca i nazove ga Raja.
  • U djelu Zemlja koju je vrijeme zaboravilo (The Land That Time Forgot), čiji je autor opet Burroughs, radnja se odvija na izmišljenom otoku Caprona, gdje Lys napadnu tri Hyaenodona, a u blizini se nalazi još jedna mrtva jedinka.
  • Hyaenodoni, koji se putem vremenske anomalije pojave u 6. epizodi 4. sezone serije Primeval, teroriziraju vjenčanje Jenny Lewis.
  • U TV programu Prehistoric Predators - Razor Jaws[5] prikazan je Hyaenodon horridus koji s nekoliko ugriza za lubanju ubije Dinictisa. Radnja se odvija u današnjoj Sjevernoj Dakoti.[6]

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. PaleoBiology Database: Hyaenodon, basic info, pristupljeno 13. svibnja 2014.
  2. 2,0 2,1 Wang, Xiaoming, Qiu, Zhanxiang, and Wang, Banyue, 2005. Hyaenodonts and Carnivorans from the Early Oligocene to Early Miocene of Xianshuihe Formation, Lanzhou Basin, Gansu Province, China, Palaeontologia Electronica svezak. 8, broj 1; 6A: 14p, online
  3. WANG X. & TEDFORD R. H. 2008. — Dogs, their fossil relatives and evolutionary history. Columbia University Press: 1. - 219.
  4. Naoko Egi (2001) Body Mass Estimates in Extinct Mammals from Limb Bone Dimensions: the Case of North American Hyaenodontids _Palaeontology 44 (3) , 497. – 528. DOI:10.1111/1475-4983.00189
  5. https://www.dmr.nd.gov/ndgs/newsletter/nl2010/National%20Geographic.pdf, pristupljeno 13. siječnja 2012.
  6. Hoganson, John W; and Person, Jeff. "Tooth puncture marks on a 30 million year old Dinictis skull. Geo News. srpanj 2011. str. 12. - 17." Pristupljeno 13. siječnja 2012. iz https://www.dmr.nd.gov/ndgs/.../Tooth%20puncture%20marks.pdf
  • Haines, Tim & Chambers, Paul. (2006.) The Complete Guide to Prehistoric Life. Canada: Firefly Books Ltd.
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hyaenodon