Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s ICTY)
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (eng. International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, ICTY) sa sjedištem u Haagu, osnovan je 25. svibnja 1993. od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Pred njim je, uglavnom po zapovjednoj odgovornosti, optužen 161[1] čovjek, od kojih je posljednji uhićen Goran Hadžić, 20. srpnja 2011.
Sadržaj |
[uredi] Kritika
- Bivša glasnogovornica suda Florence Hartmann kritizira da je sud dozvolio Srbiji zaštitili dokumente od 'vitalnih nacionalnih interesa'. Nbog objavljivanja povjerljivih odluka tog suda, kojima se potvrđuje odobravanje zaštitnih mjera za ratne dokumente koji ukazuju na direktnu umiješanost Srbije u genocidu osuđena je na kaznu od 7.000 €.[2]
- Klaus-Peter Willsch u odnosu na prvostupanjsku osudu generalu Anti Gotovini, u kojoj se za pokojnog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana posthumno utvrđuje da je sudjelovano u "udruženom zločinačkom pothvatu" usporeduje slučajem iz 897. kada je papa Stjepan VI. dao exhumirati leš pape Formoza, staviti na ispitivanje i posthumno ga proglasilo krivim.
- Bivši suradnik Attila Hoare ICTY-a tvrdi da je istražni tim je radio na optužnici zbog "udruženog zločinačkog poduhvata" Veljku Kadijeviću, Blagoju Adžiću, Borisavu Joviću, Branku Kostiću, Momiru Bulatoviću i drugih. Međutim, nakon intervencije Carle del Ponte nacrt je odbijen, a optužnica ograničena samo na Miloševića a kao rezultat toga je većina od tih pojedinaca nikada nisu optuženi.[3][4]
- Grčki sveučilišni profesor prava Konstantinos D. Magliveras navodi da Tribunal djeluje po vlastitim pravilima po vlastitim izboru bez nezavisnog nadzora. Premda je tužitelj organ Međunarodnog suda, posjeduje dominantnu ulogu u postupku. Izjave tajnih svjedoka, priznaju su kao valjan dokaz.
- Njemački sveučilišni profesor Norman Paech kritizira, da se tribunal politicki instrumentaliziran[5].
- Tribunal se ne bavi ratnim zločinima počinjenim od strane drugih država [6][7]
- Visoki troskovi suda. Proračun tribunala za 2004 i 2005 bio je 271.854.600 $ (trenutno 306 milijuna dolara). Trošak snose svi članovi UN-a.
- Dugogošinja trajanja suđenja.
- Sud može pogoršavati napetosti i štetiti pomirenju.[5]
[uredi] Vidi
- Dodatak:Popis optuženika Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije
- Alphons Orie, sudac
[uredi] Vanjske poveznice
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije |
- Službene stranice
- Mrežna knjižnica »Miljenko Stojić« Ovo nije bio građanski rat (preneseno iz Fokusa)
[uredi] Izvori
- ↑ http://english.aljazeera.net/news/europe/2011/07/201172074249705610.html
- ↑ "FLORENCE HARTMANN CASE: CONVICTION AND SENTENCE UPHELD ON APPEAL", Sense Agency, 19 July 2011. Preuzeto 21. srpnja 2011.
- ↑ Attila Hoare, Marko (January 10, 2008). Florence Hartmann’s ‘Peace and Punishment’. Wordpress.com. Preuzeto 9 April 2011.
- ↑ Attila Hoare, Marko (June 2005). The Capitulation of the Hague Tribunal. Henry Jackson Society. Preuzeto 9 April 2011.
- ↑ 5,0 5,1 Sinn und Missbrauch internationaler Gerichtsbarkeit, AG Friedensforschung an der Uni Kassel
- ↑ Paolo Benvenuti: The ICTY Prosecutor and the Review of the NATO Bombing Campaign against the Federal Republic of Yugoslavia, EJIL (2001) Vol. 12 No. 3, 503-529
- ↑ Avner Gidron & Claudio Cordone: Faut-il juger l'OTAN? Le Monde Diplomatique, Juli 2000
Nedovršeni članak Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
