Igbo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Igbo, ponekad, a posbeno u prošlosti, nazivani i Ibo su jednan od najvećih naroda u Africi. Većina Igboa živi u jugoistočnoj Nigeriji, gdje sačinjavaju 18% stanovništva, ali se u većem broju mogu pronaći i u Kamerunu i Ekvatorijalnoj Gvineji.

Njihov jezik se također naziva Igbo.

Glavne Igbo države u Nigeriji su Anambra, Abia, Imo, Ebonyi, i Enugu.

U nekim nigerijskim državama kao Delta State i River State Igboi čine 25 %. Tragovi Igbo kulture i jezika mogu se pronaći u Cross Riveru i Akwa Ibom i Bayelsa državi. Igbo jezik dominira gradovima kao što su Onitsha, Aba, Owerri, Enugu, Nsukka, Awka, Umuahia i Asaba.

Igboi svoje korijene pronalaze u selu Nri, gdje je pleme osnovao mitski Eri oko godine 900. Igboi su s vremenom stvorili prilično razvijenu kulturu te bili jedni od prvih subsaharskih naroda koji je koristio broncu. No, tek je dolazak Britanaca 1870-ih i s njima povezani kontakti s drugim nigerijskim narodima doveo do širenja svijesti o zajedničkom podrijetlu među Igbo plemenima. Igboi su također od svih nigerijskih naroda pokazali najviše entuzijazma za prihvaćanje kršćanstva i zapadnih običaja. To je uključivalo i neke prilično moderne ideje kao što je feminizam, koji se godine 1929. iskazao u tzv. Igbo ženskom ratu.

Nakon stjecanja nezavisnosti Nigerije na vidjelo su izašle sve veće etničke napetosti između Igboa na jugu i Yoruba i Hausa na sjeveru. Godine 1966. su nakon neuspjelog državnog udara počeli pogromi Igboa u sjevernom dijelu zemlje, te njihov egzodus na jug. Godine 1967. se pod vodstvom pukovnika Emeka Okujwua nigerijska Istočna Država s Igbo većinom otcijepila i proglasila neovisnost kao Republika Biafra. To je dovelo do Nigerijskog građanskog rata koji je završio pobjedom nigerijskih federalnih snaga 1970., u kojem je, najviše zbog gladi, umrlo oko milijun osoba, uglavnom Igboa.

Drugi o njima[uredi VE | uredi]

Hrvatska misionarka Ana Marija Maleš rekla je o njima [1]:

  • Wikicitati

„Pripadnici naroda Igbo među kojima djelujemo uvijek su vrlo gostoljubivi i uvijek si dobrodošao.Dobrodošlicu pokazuju kolom, što je obavezna obred na svim svečanostima i skupovima. Obred počinje blagoslovom oca, presjedatelja, svećenika ako je prisutan ili neke odrasle muške osobe i onda se nazočnima dijele plodovi (obično su to gorki plodovi). Inače vole se lijepo obući, biti uredni i dotjerati se. Drže i osobnu higijenu na visokoj razini, redovito peru rublje na potoku ili rijeci, djeca se nakon ustajanja odlaze umiti na potok ili rijeku. Redovito metu svoja dvorišta iako su zemljana.”

()

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Kana (Kršćanska obiteljska revija), broj 5/498, svibanj 2015., str. 40, ISSN 0353-2828
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Igbo