Iljušin Il-38

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Iljušin Il-38 "May"
Ilyushin Il-38 in flight 1986.JPEG
Sovjetski Il-38 1986. godine
Opći podaci
Tip Ophodni-protupodmornički zrakoplov
Proizvođač Iljušin
Razvijen na temelju Iljušin Il-18
Probni let 28. rujna 1961.
Uveden u uporabu 1969. -
Status U uporabi
Broj primjeraka 58
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Iljušin Il-38 (NATO oznaka: "May"), sovjetski ophodni-protupodmornički zrakoplov razvijen na temelju Iljušina Il-18.

Razvoj[uredi VE | uredi]

Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih ratna mornarica SAD-a ojačala je svoju podmorničku flotu naoružavajući je nuklearnim projektilima UGM-27 Polaris. Kao odgovor na to, SSSR je na osnovu dokazanog Il-18 pokrenuo razvoj oceanskog protupodmorničkog zrakoplova. Prvi let obavljen je 28. rujna 1961. s testnim pilotom Kokkinakijem za kontrolama i dva letna tehničara. Iako prvi prototip nije bio opremljen elektronskom opremom, s vremenom je nadograđivan do gotovog oblika za serijsku proizvodnju. Zbog činjenice da je na sustavima protupodmorničkog ratovanja utrošeno dosta vremena, prvi serijski (produkcijski) primjerak poletio je tek 1967. U službu s sovjetskim mornaričkim zrakoplovstvom primljen je 1969.[1]

Opis[uredi VE | uredi]

Il-38 koristi većinu komponenti s Il-18: trup, različite unutarnje sustave i motore AI-20M. Osim navedenog, zbog uske specijaliziranosti za PP borbu, implemetirao je i različite specifične komponente te dizajnerske promjene. Prostor pod pritiskom ograničen je na pilotsku kabinu i prostor za operatere instrumenata. Dva odjeljenja za borbena sredstva smještena su ispred i iza krila što je u konačnici utjecalo na promjenu središta gravitacije i pomicanja krila za tri metra prema naprijed.[1]

Najvidljiviji elektronički instrumenti su "kupola" za motrilački i ciljnički radar "Berkut" ispred prednje noge stajnog trapa i krak za MAD (detektor magnetskih anomalija) u repu. U prednjem borbenom odjeljenju bile su smještene sonarne plutače, dok su se u stražnjem nalazila prateća oružja - dubinske bombe (konvencionalne ili nuklearne), morske mine i samonavođena torpeda. Zbog mogućeg utjecaja okoliša na ispravnost oružja, prostor je grijan.[1]

Posadu čini sedam članova: pilot, kopilot, navigator, radio vezist i letni inženjer te operateri radara i plutača. Budući da su ophodne zadaće mogle trajati duže vrijeme, smještaj posade je uključivao kuhinju, toalet, stol i prostor za odmor s sklopivim krevetom. Kako su bočna putnička vrata uklonjena, u zrakoplov se ulazilo kroz otvor između kupole radara i prednjeg borbenog odjeljenja.[1]

Operativna uporaba[uredi VE | uredi]

Iako je planirana proizvodnja 250 primjeraka, iz državne tvornice u Khodynki je izašlo samo 58, prema nekim izvorima 65, zrakoplova.[1] Koristile su ga postrojbe sovjetskih sjevernih, pacifičkih i baltičkih flota. U ožujku 1968. eskadrila Il-38 je upućena u Kairo u Egiptu gdje su do 1972. letjeli s egipatskim oznakama i sovjetskim posadama.

Nastavio je sudjelovati u prekomorskim operacijama djelujući iz Adena (Južni Jemen), Asmere (Etiopija), Libije i Sirije. Dva su zrakoplova uništena i jedan je oštećen u napadu Oslobodilačkog fronta Eritrejskog naroda 1984. kod Asmere. Uslijed raspada SSSR-a, nastavio je letjeti u sastavu ruskih arktičkih i pacifičkih flota.

Korisnici[uredi VE | uredi]

Indijski Tupoljev Tu-142 i Iljušin Il-38
Flag of India.svg Indija
  • Indijska mornarica. Pet zrakoplova, tri nabavljena 1977. i dva 1983.
Flag of the Soviet Union.svg SSSR
  • Sovjetsko mornaričko zrakoplovstvo
Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
  • Rusko mornaričko zrakoplovstvo

Tehničke karakteristike

Izvori podataka: military-today.com[2]

Osnovne karakteristike

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 650 km/h
  • dolet: 9500 km
    • borbeni dolet: 2200 km
  • najveća visina leta: 10 km
  • motor: 4 x ZMDB Progress AI-20M

Naoružanje

  • naoružanje: 9000 kg različitog naoružanja

Galerija[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Iljušin Il-38.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 The Ilyushin Il-18 & Il-38 (Engleski). vectorsite.net (8. prosinca 2010.)
  2. Ilyushin Il-38 May (Engleski). military-today.com (8. prosinca 2010.)