Indijska lađica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Indijska lađica
Indijska lađica
Indijska lađica
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Mollusca
Razred: Cephalopoda
Red: Nautilida
Porodica: Nautilidae
Rod: Nautilus
Linnaeus, 1758
Područje života
Vrste

N. belauensis Saunders, 1981
N. macromphalus G.B. Sowerby II, 1849
N. pompilius Linnaeus, 1758
N. stenomphalus G.B. Sowerby II, 1849

Nautilus belauensis;autor Profberger
Nautilus macromphalus
Nautilus Pompilius

Indijska lađica (Nautilus) rod morskih mekušaca u razredu glavonožaca, porodica Nautilidae. Naziv za njezin rod Nautilus dolazi iz grčkog jezika (ναυτίλος) za riječ "mornar". Prve lađice pojavile su se tijekom [perm]a bile su među nekoliko organizama koji su preživjeli rasprostranjeno izumiranje koje tada ubija oko 95% ukupnog života a zemlji. To se dogodilo otprilike prije 250 milijuna godina.

Lađica je grabežljivac koja se hrani uglavnom škampima, malom ribom i rakovima. Unatoč ograničene energije koju troši na plivanje lađica mora jesti samo jednom mjesečno. Nalaze se samo na prostorima Indijskog oceana, nastanjuju padine dubokih koraljnih grebena.

Anatomija[uredi VE | uredi]

Indijska lađica općenito izgleda slično kao i svi ostali glavonošci, s istaknutom glavom i ticalima. Tipično za Lađicu je posjedovanje više ticala od ostalih glavonožaca čak i do devedeset. Ta ticala su raspoređena u dva kruga i za razliku od ticala drugih oni nemaju usisnike. Posjeduje dva para škrga što je ostatak predaka.

Nautilus Pompilius je dimenzijama najveća vrsta u rodu te neki primjerci iz zapadne Australije dosežu 26.8cm u promjeru međutim većina ostalih ogranizama ne dostiže 20cm promjera. Najmanja vrsta je Nautilus macromphalus te obično mjeri 16 cm.

Omotač[uredi VE | uredi]

Lađica je jedini živući glavonožac čija je koščata tjelesna struktura izražena kao ljuska. Može se u potpunosti uvući u ljusku te zatvoriti otvor dvama širokim ticalima.Ljuska je uvrnuta i otporna na velik tlak. Lomi se pri dubini od 800m.

Formirana je u dva sloja: vanjski bijeli sloj te unutarnji sloj bisernog sjaja. Ljuska na svom vanjskom sloju je obojana tako da služi i kao kamuflaža. Naime gornji dio ljuske je taman što otežava životinjama koje ga primjete ispod sebe razaznati radi li se o lađici ili o morskoj vodi. Isto tako donji sloj obojan je žarkom bijelom što onemogućava razlikovanje gornjih (plitkih) dijelova mora od tijela lađice.

Ticala[uredi VE | uredi]

Ticala lađice se razlikuju od ticala ostalih glavonožaca. Bez jastučića, krakovi pridžavaju svoj plijen zahvaljujući grebenastoj površini. Zahvat Indijske lađice je izuzetno jak i pokušaji odvajanja žrtve od lađice može dovesti do pucanja ticala no oni bi još uvijek stali na žrtvi.

Fiziologija[uredi VE | uredi]

Lađica živi u okruženju punom morskih struja (ocean), visokom tlaku i maloj količini svjetlosti. Upravo zbog toga ,razvila je poseban način plivanja, prilagodila osjetila i način razmnožavanja.

Pokret[uredi VE | uredi]

Kako bi plivala, lađica uvlači vodu u oklop u kojem živi, za vrijeme koje voda provede u ljušturi Lađica ekstraktira sol iz nje te difuzira je u svoju krv. Kako bi se kretala, tu vodu mora izbaciti u suprotnom smjeru i to obavlja organom hipnomom čije djelovanje uzrokuje lokomotivnu silu.

Osjetila[uredi VE | uredi]

Razlika između nje i mnogih glavonožaca je i u osjetilu vida. Lađica ima veoma razvijenu strukturu oka no njene leće nisu krute. Umjesto vida koristi osjetilo njuha kao primarno osjetilo za traženje hrane i lociranje i identificiranje potencijalnih parova.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Lađice se razmnožavaju polaganjem jaja. Plodne ženske jedinke polažu oplođena jaja na stijene u plitkoj vodi, jajima je potrebno osam do dvanaest mjeseci za razvoj do 30mm. Ženke se mrijeste jednom na godinu i regeneriraju svoje spolne žlijezde. Ta činjenica čini Lađice jedinim glavonošcima koji su sposobni za produkciju više generacija potomaka.

Oni su vrsta ogranizma kod kojeg u muških i ženskih jedinki postoje tjelesne razlike. Npr. muške jedinke posjeduju četiri promjenjena ticala ("spadix") kojima se služe da prijenos sperme u omotač ženke tijekom parenja. Životni vijek lađice može prelaziti 20 godina što je dugo za glavonošca.

Evolucija[uredi VE | uredi]

Zapisi fosila indiciraju na to da se lađica nije mnogo mjenjala tijekom posljednjih 500 milijuna godina. Mnogi su u početku imali ravnu ljusku kao kod izumrlog roda Lituites. Neke su vrste dosezale 2,5 m veličine. Podrazred glavonožaca, Coleoidea, odvaja se od Nautilidae mnogo prije, a vrsta Nautilus se od tada značajno ne mijenja. Lađice su bile mnogo raširenije i raznolikije prije 200 mil. godina. Blizak rod Nautilusu je rod Allonatilus.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Indijska lađica
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Nautilus