Intelektualni kapital

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Intelektualni kapital je jedinstvena ekonomska kategorija koja predstavlja materijalne i nematerijalne čimbenike koji su ključni za postizanje i očuvanje održivog razvoja i konkurentnosti u 21. stoljeću, a nastali su kao rezultat stvaralačke primjene znanja (uporaba znanja u stvaranju novododatne vrijednosti).

Nastanak koncepta intelektualnog kapitala[uredi VE | uredi]

Koncept intelektualnog kapitala pojavio se početkom osamdesetih godina XX. stoljeća kada je pod utjecajem procesa globalizacije došlo do niza tehnoloških, gospodarskih, političkih i društvenih promjena koje su transformirale svjetsko gospodarstvo i utjecale na poslovno okruženje poduzeća.

Materijalni oblik stvaranja vrijednosti u sve većem obimu postao je rezultat stvaralačke primjene znanja, što je bilo evidentno u tržišnoj vrijednosti poduzeća koja je višestruko nadilazila knjigovodstvenu vrijednost poduzeća (vrijednost ukupne materijalne i financijske imovine). To povećanje udjela znanja u novostvorenoj vrijednosti glavno je obilježja nove ekonomije, koja se još naziva i "Ekonomija znanja".

U ekonomiji znanja najvažniji ekonomski resurs za postizanje održivog razvoja i konkurentnosti više nije kapital, prirodni resursi ili rad (tradicionalni resursi), već znanje, a u njemu intelektualni kapital.

Struktura intelektualnog kapitala[uredi VE | uredi]

Intelektualni kapital sastoji se od slijedeće strukture:

  • LJUDSKI KAPITAL
  • STRUKTURALNI (ORGANIZACIJSKI) KAPITAL
  • RELACIJSKI (POTROŠAČKI) KAPITAL

Ljudski kapital[uredi VE | uredi]

Ljudski kapital je pokretač intelektualnog kapitala. Odnosi se na akumuliranu vrijednost investicija u obrazovanje, stručnost i budućnost svih zaposlenika i menadžment, te njihovu sposobnost da svoje znanje, vještine i iskustvo transformiraju u aktivno stvaranje dodatne vrijednosti za poduzeće.

Osim znanja, iskustva i vještina, ljudski kapital predstavlja i: kreativnost, inovativnost, marljivost, odgovornost, upornost, samoinicijativnost, uspješnost u komunikaciji, sposobnost rješavanja problema, kritičko promišljanje, samostalno učenje, fleksibilnost i adaptibilnost zaposlenika i menadžmenta.

Pojedinci koji imaju navedene karakteristike nazivaju se tzv. "umnim radnicima".

"Umni radnik" je svaki zaposlenik koji:

- pridonosi proizvođenju profita u poduzeću

- uključen je u rješavanje problema

- visoko je educiran i kontinuirano ulaže u svoje znanje

- marljiv je i vrlo motiviran za rad

- fleksibilan je i adaptibilan

- samouvjeren je i uporan.

Najveća vrijednost "umnih radnika" jest u činjenici da posjeduju tacitno znanje, jer je ono najznačajniji i najvrjedniji izvor konkurentske prednosti poduzeća.

Stukturalni (organizacijski) kapital[uredi VE | uredi]

Strukturalni (organizacijski) kapital je utjelovljenje ljudskog kapitala i njegova infrastrukturna podrška, te predstavlja sve čimbenike koji u poduzeću ostaju nakon što zaposlenici nakon radnog vremena napuste poduzeće. Ti čimbenici su:

- Intelektualno vlasništvo - cjelokupno materijalizirano, kodificirano znanje: patenti, licence, autorska prava, franšize, software programi i sav ostali materijalizirani vrijednosni ljudski kapital.

- Organizacijski procesi - planovi, pismene strategije, nacrti, priručnici i poslovnici, pravila, upravljački podsustavi, poslovne aplikacije, baze podataka,...

Za razliku od ljudskog kapitala, strukturalni kapital je moguće kvantificirati i vrijednosno odrediti.

Relacijski (potrošački) kapital[uredi VE | uredi]

Relacijski (potrošački) kapital predstavlja odnose između strateških poslovnih jedinica poduzeća, te međuodnose između poduzeća i vanjske okoline (potrošači, distributeri, partneri, i sve ostale interesne skupine iz vanjskog okruženja poduzeća.

Relacijski kapital je moguće grupirati u tri kategorije:

1) Poslovne mreže

2) Brand (tržišna marka)

3) Potrošači, tj. odnos poduzeća s njima.

Vodeći svjetski teoretičari intelektualnog kapitala[uredi VE | uredi]

Thomas A. Stewart

  • međunarodni rodonačelnik termina "intelektualni kapital"
  • autor prvoga članka o intelektualnom kapitalu (godine 1991.), pod naslovom “Brainpower - How Intellectual Capital is Becoming America’s Most Valuable Asset”, članak koji je izazvao veliko zanimanje za to područje i potaknuo ekonomiste na istraživanja tog novoga koncepta i razvitka teorije intelektualnog kapitala.
  • autor prve knjige o intelektualnom kapitalu u svijetu (1997.god.) "Intellectual Capital: The New Wealth of Organizations"

Hubert Saint-Onge

  • rodonačelnik termina "potrošački kapital" (1993.god.)
  • odgovoran za razvoj programa za učenje za Canadian Imperial Bank of Commerce
  • istraživao je načine na koji se učenje pretvara u ljudski i strukturalni kapital

Karl Erik Sveiby

  • autor prvih knjiga o nematerijalnoj imovini, kompanijama koje svoju vrijednost temelje na upravljanju nematerijalnom imovinom: knjiga "The Know-How Company" (1986.god.), knjiga "The New Annual Report" (1988.god.), knjiga "The Invisible Balance Sheet" (1989.god.) u kojoj predlaže teoriju za mjerenje kapitala znanja, na način da ga dijeli na tri sastavna dijela: ljudski, strukturalni, i potrošački (što kasnije postaju dijelovi intelektualnog kapitala)
  • osnivač popularnog švedskog pokreta za upravljanjem znanjem i intelektualnim kapitalom
  • prvi je prepoznao važnost mjerenja ljudskog kapitala, te je prvi započeo s mjerenjima nematerijalne imovine (prvo u svojoj kompaniji, a onda i drugim kompanijama)

Leif Edvinsson

  • prvi direktor za intelektualni kapital u svijetu (u Skandia AFS, švedskoj osiguravajućoj kompaniji)
  • autor Skandia modela za upravljanje intelektualnim kapitalom u kompanijama
  • autor prvog godišnjeg izvješća intelektualnog kapitala
  • autor knjige "Korporativna longituda" (2002.god.)

Dragomir Sundać

  • autor prve knjige o intelektualnom kapitalu u Republici Hrvatskoj, pete u svijetu, naziva "Intelektualni kapital", izdane 1998.godine.
  • autor jedinstvenog mjernog sustava za kontrolu učinkovitosti poslovanja i modela za povećanje učinkovitosti proizvođenja konkurentskih prednosti uz pomoć intelektualnog kapitala
  • autor slijedećih knjiga na temu intelektualnog kapitala: “Intelektualni kapital - ključni resurs 21.stoljeća” (2001.god.), “Znanje - temeljni ekonomski resurs” (2002.god.), “Intelektualni kapital - temeljni čimbenik konkurentnosti poduzeća” (2009.god.) koju je financiralo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske
  • nositelj prvih kolegija na temu znanja i intelektualnog kapitala u Republici Hrvatskoj (kolegij Ekonomija znanja na diplomskom studiju, kolegij Menadžment ekonomije znanja na poslijediplomskom specijalističkom studiju, kolegij Intelektualni kapital i ekonomija znanja na poslijediplomskom doktorskom studiju, sve na Sveučilištu u Rijeci, Ekonomskom fakultetu u Rijeci

Literatura[uredi VE | uredi]

Edvinsson, L. & Malone, M.S.: Intellectual Capital: Realising Your Company’s True Value by Finding Its Hidden Brainpower, HarperCollins, New York, 1997. (http://www.amazon.com/Intellectual-Capital-Realizing-Companys-Brainpower/dp/0887308414)

 Thomas A. Stewart: Your company's most valuable asset: intellectual capital, FORTUNE Magazine, October 3, 1994 (http://money.cnn.com/magazines/fortune/fortune_archive/1994/10/03/79803/)

 Sundać D., Švast N.: Intelektualni kapital - temeljni čimbenik konkurentnosti poduzeća, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Zagreb, 2009. (http://eobrazovanje.mingorp.hr/UserDocsImages/Knjizica_intelektualni_kapital.pdf)

Leadbeater, C., London, D.: New Measures for the New Economy, International Symposium: Measuring and Reporting Intellectual Capital: Experience, Issues, and Prospects, Technical Meeting, Amsterdam, 1999.

Samuel M. Felton, William C. Finnie: Knowledge is today’s capital: interviews Thomas A. Stewart, Strategy & Leadership Volume: 31, Issue: 2, 2003. (http://www.emeraldinsight.com/journals.htm?issn=1087-8572&volume=31&issue=2&articleid=872866&show=abstract)