Invazija na Kurilske otoke

Izvor: Wikipedija
Invazija na Kurilske otoke
sukob: Drugi svjetski rat

Položaj Kurilskih otoka u Tihom oceanu
Vrijeme 18. kolovoza - 1. rujna 1945.
Mjesto Kurilski otoci
Ishod Sovjetska pobjeda
Teritorijalne promjene Kurilski otoci pripojeni Sovjetskom Savezu (od 1991. pripojeni Rusiji)
Sukobljene strane
Sovjetski Savez Japansko Carstvo
Zapovjednici
A.S. Ksenofontov Tsutsumi Fusaki
Postrojbe
87. pješačka divizija
128. padobranska divizija
91. pješačka divizija
89. pješačka divizija
42. pješačka divizija
dio 41. pukovnije
dio 129. brigade
Jačina
15 000 vojnika 80 000 vojnika[1]
Gubitci
1567 poginulih i ranjenih 1018 poginulih i ranjenih
50 422 zarobljenih

Invazija na Kurilske otoke bila je sovjetska vojna operacija u Drugom svjetskom ratu u sklopu njihova zauzimanja Mandžurije. Invazija je izvedena nakon što su Sovjeti odustali od iskrcavanja na japanski otok Hokkaido. Operaciju su od 18. kolovoza do 1. rujna 1945. godine provodile 87. pješačka divizija i 128. padobranska divizija pod zapovjedništvom generala pukovnika Ksenofontova. Glavna sovjetska opskrbna luka bila je Petropavlovsk na Kamčatki.

Uspješnim operacijama u Mandžuriji i južnom Sahalinu, Sovjeti su stvorili potrebne preduvjete za invaziju na Kurilske otoke koje su prethodno okupirale snage Japanskog Carstva. Japanske obrambene jedinice uglavnom su se sastojale od pridošlih pojačanja s obližnjih otoka. Prvobitno sovjetsko izviđanje izvedeno je 18. kolovoza nakon čega je uslijedio prvi val iskrcavanja trupa u zaljevu Rubetzu na otoku Iturup.

Istog dana iskrcavanje je nastavljeno i na otocima Kunashir, Urup i Shikotan te na pet manjih obližnjih otoka. 23. kolovoza garnizon od 20 000 japanskih vojnika predaje se u sklopu skorašnje kapitulacije Japana. Do 1. rujna svi su otoci bez ikakvog otpora okupirani. Nakon raspada Sovjetskog Saveza otoci su pripojeni Rusiji te još uvijek ostaju sporno područje, a Japan i dalje zahtjeva njihov povrat.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]