Islamska skolastika
Izvor: Wikipedija
Islamska skolastika naziv je srednjovjekovne islamske filozofije stvorene obradom filozofskih problema koji nisu dovoljno jasno razriješeni u Kuranu (pitanje o slobodi volje)[1] pod jakim utjecajem ostataka helenističke filozofije (Sokrat, Platon, Aristotel). Islamska skolastika nazočna je na dva područja, istočnoislamska filozofija je oblik posthelenističkog razvoja iranske misli, dok se maursko-španjolska skolastika kasnog Srednjeg vijeka razlikuje.[2]
Predstavnici škola [uredi]
istočnoislamska, iranska
- Al Farabi (870. - 950.), Iranac iz Faraba
- Ibn Sina, Avicena (980. - 1037.), Iranac iz Buhare
- Suhrawardi (1155. - 1191.) Iranac iz Alepa
razvijena iranska skolastika
- Al Gazali (1058. - 1111.)
- Fahraddin Razi (1149. - 1209.)
- Nasiraddin Tusi (1201. - 1273.)
maursko-španjolska islamska skolastika