Italo Calvino

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Italo Calvino (15. listopada 1923. - 19. rujna 1985.) talijanski književnik

Životopis[uredi VE | uredi]

Italo Calvino rodio se 15. listopada 1923. godine na Kubi, u gradu Santiago de Las Vegas blizu Havane. Otac Giacomo, rodom iz Ligurije, bio je agronom, dok je majka Evelina Mameli, rođena na Sardiniji, bila botaničarka.

Godine 1926. obitelj Calvino vratila se u Italiju i nastanila u Sanremu. Ondje je Italo Calvino proživio svoje djetinjstvo u idiličnom obiteljskom okruženju, prožetom ljubavlju i strašću prema znanosti. Rano fašističko razdoblje talijanske povijesti naizgled nije osobito obilježilo Calvinovu ličnost niti pomutilo miran obiteljski život tih godina.

Po završetku gimnazije, Calvino je u Torinu upisao studij književnosti, njegujući svoje interese: književnost, filmsku umjetnost i kazalište. Iz tog vremena datira njegovo poznanstvo s Cesareom Paveseom.

Njegove se kulturne aktivnosti povećavaju usporedo sa osobnim poznanstvima. Druži se i s Eliom Vittorinijem, Nataliom Ginzburg, Norbertom Bobbiom. Suradnik je u književnim časopisima „Il Politecnico“, što ga uređuje Elio Vittorini, „Officina“, „Paragone“ i dr.

Godine 1949. objavljuje pripovijetku Ultimo viene il corvo. Između 1958. i 1962. objavljuje pripovijetke La gallina di reparto, La nuvola di smog te antologiju pripovijedaka Racconti. Roman Nepostojeći vitez (tal. Il cavaliere inesistente) objavljen je 1959. godine. Iste godine Calvino odlazi u SAD, na putovanje koje će ga nadahnuti za pisanje neobjavljenoga spisa Un ottimista in America. Esej La sfida al labirinto te pripovijetka La strada di San Giovanni izlaze u književnom časopisu „Il Menabò“, što ga je Calvino pokrenuo zajedno s Vittorinijem.

Calvinova je slava sada već afirmirana. Pozivan je na konferencije i rasprave diljem Europe. Na jednom od književnih susreta, godine 1962. upoznao je svoju buduću suprugu Esther Judith Singer.

Tih se godina oformljuje Gruppo ’63, neoavangardna književna struja, koju Calvino sa zanimanjem prati, no ne dijeli njezine premise. Objavljuje pripovijetke La giornata di uno scrutatore i Speculazione edilizia. Krajem 1964. objavljuje prve fantastične pripovijetke iz kasnije zbirke Kozmikomike (tal. Le cosmicomiche): La distanza della Luna, Sul far del giorno, Un segno nello spazio, Tutto in punto. Nedugo nakon toga objavljuje roman Barun penjač (tal. Il barone rampante).

Godine 1967. Calvino se s obitelji seli u Pariz. Iako živi povučeno, prati tokove francuske kulture i druži se s pariškim intelektualcima, među kojima su Georges Perec, François Le Lionnais, Jacques Roubaud, Raymond Queneau. Prevodi Queneauov roman Les fleurs bleues. Produbljuje svoju strast za znanošću i kombinatorikom. Rezultati ovoga zanimanja vidljivi su već u pripovijednoj zbirci Te s nulom (tal. Ti con zero), koja osvaja književnu nagradu “Viareggio” 1968. godine.

Calvinovo stvaralaštvo prošlo je raznolik književni put, od neorealističko-pustolovnog pripovijedanja u ranijim proznim djelima kao što je roman Staza do paukovih gnijezda (tal. Il sentiero dei nidi di ragno, 1947.), alegorijsko-bajkovite kombinatorike u trilogiji Naši preci (tal. I nostri antenati, 1960.) pa do književnog eksperimenta u Kozmikomikama (1965.) i Te s nulom (1967.). U romanima Nevidljvi gradovi (tal. Le città invisibili, 1972.) i Dvorac ukrštenih sudbina (tal. Il castello dei destini incrociati, 1973.) Calvino uspješno isprepleće žanrove, a metanarativni roman o čitanju i pisanju Ako jedne zimske noći putnik (tal. Se una notte d’inverno un viaggiatore, 1979.) postaje i svjetski bestseler.

Esejističko-kritičke tekstove Calvino je pisao usporedo s pripovijednim djelima; većina ih je izdana postumno. Među njima valja istaknuti esejističke zbirke Una pietra sopra (1980.), te Perché leggere i classici (1991.), a zbog osobitog Calvinova futurološkog pogleda na pisanje posebno se izdvajaju Američka predavanja (tal. Le lezioni americane, 1988.). U Američkim predavanjima, prvotno građi za ciklus od šest predavanja na Harvardu, Calvino je definirao književne vrijednosti koje bi valjalo očuvati u nadolazećem tisućljeću: lakoća, brzina, točnost, vidljivost, mnogostrukost, konzistentnost.