Ivan Granđa
| Ivan Granđa | |
|---|---|
| Rođenje | 25. ožujka 1879. |
| Smrt | 31. ožujka 1953. |
| Politička stranka | HSS |
Ivan Granđa (Šašinovec, 25. ožujka 1879. - Šašinovec, 31. ožujka 1953.), hrvatski političar, zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS , poslije 1945. član AVNOJ-a te narodni zastupnik Savezne Narodne skupštine i Sabora NR Hrvatske.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Ivan Granđa, rođen je u Šašinovcu, u nekadašnjem kotaru Sveti Ivan Zelina, nedaleko Zagreba. Pučku školu polazio je u Cerju od 1886. do 1890. Bio je član predsjedništva HSS-a i jedan od prvih i najvjernijih suradnika vođe HSS-a Stjepana Radića. Povremeno se javlja političkim člancima u Domu te surađuje u Seljačkom svijetu. Bio je dugogodišnji predsjednik Kulturno-prosvjetnog društva "Seljačka sloga" i predsjednik mljekarske zadruge u Šašinovcu. Za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS izabran je na izborima od 11. rujna 1927. godine. Ranjen je u lijevu ruku 20. lipnja 1928. godine kada je svojim tijelom zaštitio Stjepana Radića u momentu atentata u Narodnoj skupštini u Beogradu. Tada je na njega i zastupnike HSS-a (Stjepana Radića, Pavla Radića, Ivana Pernara i Đuru Basaričeka) pucao karađorđevićevski dvorski agent i poslanik srpske Radikalne stranke Puniša Račić.[1]
Umro je 31. ožujka 1953. u rodnom mjestu. Sahranjen je u Arkadama na groblju Mirogoj u Zagrebu, u zajedničkoj grobnici uz Stjepana i Pavla Radića, Basaričeka i Predavca.
[uredi] Iz novina o atentatu
»Strahovito krvoproliće u Narodnoj skupštini« — naslov je posebnog izdanja zagrebačkih »Novosti« 20. lipnja 1928.
»Danas prije podne došlo je do gužve u skupštini« — piše u tekstu. »Puniša Račić stao je na desnu govornicu uzbuđen, izvadio je revolver i počeo pucati. Ispalio je pet hitaca u pravcu Radićevaca. Pavle Radić je jednim hicem pogodjen u lijevu stranu kraj srca. Ovoga časa umire. Basariček, koji je stajao pred stenografskim stolom, u momentu kad je htio da spriječi Račića da puca, pogodjen je sa dva hica, jednim u ledja, jednim u vrat. Teško je ranjen. Stjepan Radić jednim revolverskim metkom pogodjen je u trbuh. Uspio je da izadje na hodnik i tu je pao. Prenesen je u seljački klub. Dr. Pernar je teško ranjen u lijevu stranu prsiju. Ivan Grandža u lijevu ruku. Prebijena mu je kost. Ogromno uzbuđenje i panika u dvorani« — pisale su zagrebačke »Novosti« o događaju koji je izazvao demonstracije u Zagrebu. Policija ubija petoro ljudi, 50–oro ranjava.[2]
[uredi] Literatura
- "Atentat na Stjepana Radića ", Zvonimir Kulundžić, Stvarnost, Zagreb, 1967.
- "Politička povijest Hrvatske", Josip Horvat, August Cesarec, Zagreb, 1989.
[uredi] Izvori
- ↑ Vedran Benić, Veliko malo stoljeće. matica.hr. Preuzeto 4. rujna 2010.
- ↑ Vedran Benić, Veliko malo stoljeće. matica.hr. Preuzeto 4. rujna 2010.
