Ivan Hitrec
| Ivan Hitrec | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Ivan Hitrec | |
| Nadimak | Ico, Ruksak, Sinek | |
| Rođenje | 13. travnja 1911. Zagreb, Hrvatska | |
| Smrt | 11. listopada 1946. Zagreb, Hrvatska | |
| Pozicija | napadač | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1924. – 1927. | HŠK Ilirija Zagreb | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1927. – 1931. 1931. – 1932. 1933. 1933. 1933. – 1940. |
HAŠK Grasshopper Club Zürich Krajišnik Banja Luka Šparta Zagreb HAŠK |
|
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1929. – 1939. | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
14 (9) |
| Trenerska karijera | ||
| 1945. 1945. – 1946. |
OŠK Mladost Dinamo Zagreb (pomoćni trener) | |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Ivan 'Ico' Hitrec (Zagreb, 13. travnja 1911. – Zagreb, 11. listopada 1946.) smatra se najboljim hrvatskim igračem nogometa u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata.
Igračka karijera[uredi | uredi kôd]
Ico Hitrec počeo je igrati nogomet u zagrebačkoj HŠK Iliriji. Kao 14-godišnjak došao je u HAŠK, s 16 godina bio je prvotimac u seniorima a s 18 je već igrao u reprezentaciji Jugoslavije.[1] Kao središnji napadač postaje poznat nakon što je zabio oba gola u pobjedi (2:1) protiv poznatog španjolskog vratara Ricarda Zamore za vrijeme prve noćne utakmice u Zagrebu na stadionu u Kranjčevićevoj ulici kada su se susrele momčadi Zagreba i Madrida 1931. godine.[2][3]
Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalnih igrača otišao je igrati za Grasshoppers u Švicarsku, gdje ga je tada najprestižniji športski časopis u Europi Kicker uvrstio u idealnu postavu europske elitne 11 (jedanaestorke). Igrajući za Grasshoppers u susretu s bečkom Austrijom, u Lausanni 1932. godine, teže je ozlijeđen (prijelom potkoljenice).[4] Nakon oporavka, nastavio je kratko vrijeme igrati u zagrebačkoj Šparti te ponovno u HAŠK-u osvojivši prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1937./38.[4]
Dana 11. listopada 1946. godine u Zagrebu, Ico Hitrec je umro iznenadnom smrću u 35-oj godini života.
U čast Ice Hitreca i Ratka Kaciana, dvojice prerano preminulih legendarnih dinamovih igrača, danas se zove omladinska nogometna škola zagrebačkog Dinama, te nogometno igralište Hitrec Kacian.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]
Odigrao je 5 utakmica za reprezentaciju Zagreba i jednu za B reprezentaciju Jugoslavije (1936. godine). Za jugoslavensku A reprezentaciju (između 1929. i 1939. godine) odigrao je 14 utakmica i postigao 9 pogodaka.[4] Prvu utakmicu je odigrao 1929. godine protiv Rumunjske (3:2) u Bukureštu, a posljednju 1939. godine protiv Njemačke (1:5) u Zagrebu.[4]
Ico Hitrec je jedan od sedmorice Hrvata nogometaša koji su bojkotirali nastup za reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine u Urugvaju zbog preseljenja JNS-a iz Zagreba u Beograd. Hrvatski igrači nisu otišli, zajedno s tadašnjim izbornikom Antom Pandakovićem, a momčad je naposljetku bila sastavljena od igrača iz beogradskih klubova.[5]
Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]
Poslije Drugog svjetskog rata kraće vrijeme bio je trener OŠK Mladosti iz Zagreba.[4]
Športsko-administrativna karijera[uredi | uredi kôd]
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je tehnički referent HAŠK-a.[4] Nakon Drugog svjetskog rata bio je prvi tehnički referent Dinama,[4] 1945. godine, u čijoj su radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje dresova koji je poslije ponio ime Dinamo Zagreb.
Priznanja[uredi | uredi kôd]
- Švicarski nogometni kup (1): 1932.
- Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije (1): 1937./38.
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
Sam Hitrec je uvijek govorio da mu nije drago izvoditi udarce s 11 metara (penale ili jedanaesterce) jer su "pre blizu" (vratima). Kao vrhunski sprinter bio je sposoban sprintati 100 metara ispod 12 sekundi što je u njegovo vrijeme bilo poprilično brzo uzevši u obzir da je u isto vrijeme Jesse Owens trčao 100 metara za 10,30 sekundi.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ HAŠK obilježio 108. godišnjicu Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. prosinca 2011. (Wayback Machine) Preuzeto 29. studenoga 2011.
- ↑ Magdić, Zvonimir, Legende zagrebačkog nogometa, Spot, Zagreb, 1996., ISBN 953-96851-0-9, str. 65–67.
- ↑ GNK Dinamo, Punih šest desetljeća maksimirskog svjetla, objavljeno 12. listopada 2020., pristupljeno 10. travnja 2021.
- ↑ a b c d e f g Nogometni leksikon: Hitrec, Ivan (Ico) Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) Preuzeto 29. studenoga 2011.
- ↑ Slobodna Dalmacija: Ćiro Blažević: Mislio sam da ću umrijeti, no u Kini sam promijenio mišljenje Preuzeto 29. studenoga 2011.