Ivan III. Drašković
| Ivan III. Drašković | |
|---|---|
|
|
|
|
|
| Matična kuća | Drašković |
| Rođenje | 13. ožujka 1595.(?) ili 1603. u Trakošćanu (Hrvatska) |
| Smrt | 5. kolovoza 1648. u Ovaru (Slovačka) |
| Otac | Barun Ivan II. Drašković |
| Majka | Barunica Eva Drašković rođ. Istvánffy |
| Supruga | Grofica Barbara rođ. Thurzó |
| Djeca | Ivan IV., Nikola II. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Vjera | rimokatolička |
| Dužnosti | meštar kraljevih posteljnika, tajni savjetnik, hrvatski ban, vrhovni zapovjednik karlovačke krajine, ugarski palatin |
Ivan III. Drašković (*Trakošćan, 13. ožujka 1595.(?) ili 1603.g. – †Ovar, Slovačka, 5. kolovoza 1648.g.), hrvatski ban i vojskovođa, član velikaške obitelji Drašković.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
[uredi] Obitelj i obrazovanje
Grof Ivan III. Drašković rođen je u Trakošćanu kao sin baruna Ivana II. Draškovića i njegove supruge, barunice Eve Drašković rođ. Istvánffy. O vremenu njegova rođenja postoje dva podatka, i to da je rođen ili 1595. ili 1603. godine. Školovao se u Grazu, Austrija, gdje je završio filozofski studij, i u Bologni, Italija, gdje diplomirao pravo. Kao učen čovjek, govorio je više europskih jezika. Povjesničari koji su o njemu pisali, između ostalog navode da bijaše malena stasa i veoma krupna tiela (Ivan Kukuljević Sakcinski), kao i da je bio čovjek vrlo dobre ćudi (Rudolf Horvat), pa je bio omiljen.
29. siječnja 1629. oženio se Ivan, tada još barun, groficom Barbarom Thurzó. U tom je braku rođeno petoro djece, među kojom sinovi Ivan IV. i Nikola II.
[uredi] Usponi u karijeri
Za vrijeme njegova života Draškovići dosižu svoj zenit, kada su bili najjači, najutjecajniji i najbogatiji. U doba stalnih borbi protiv agresivnih Turaka, Ivan III. istaknuo se mnogim pobjedama, istovremeno organizirajući obranu, utvrđujući gradove i izgrađujući granične fortifikacije, te je u ono vrijeme bio poznat kao defensor Croatiae, to jest branitelj Hrvatske. Najviše zbog njegovih zasluga hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand II. dodijelio je 4. rujna 1631. godine Draškovićima (braći Ivanu III. i Nikoli I., te njihovom bratiću Gašparu II., sinu Petra I. Draškovića) naslov grofa.
U svojoj karijeri bio je, između ostalog, konjanički kapetan, meštar kraljevih posteljnika i tajni savjetnik. Dana 10. srpnja 1640. imenovan je od strane tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kralja Ferdinanda III. hrvatskim banom i vrhovnim zapovjednikom karlovačke krajine. Tako je on treći pripadnik obitelji Drašković koji je (do tada) zasjeo na bansku stolicu, nakon djedovog brata Jurja (biskupa) i svog oca Ivana.
Na saboru hrvatsko-ugarskog plemstva u Požunu, na kojem je sudjelovao i kralj Ferdinand III., dana 22. rujna 1646. izabran je za ugarskog palatina, najvišeg državnog dostojanstvenika u tadašnjoj Kraljevini Ugarskoj.
[uredi] Smrt i pokop
Nalazeći se na visokoj dužnosti palatina, Ivan III. Drašković iznenada umire 5. kolovoza 1648. godine na svom novom, od kralja netom dobivenom, posjedu u južnoslovačkom mjestu Ovar (slovački: Olováry, njemački: Altenburg), koje se nalazi u okrugu Veľký Krtíš u sklopu pokrajine Banska Bistrica. Pokopan je uz velike počasti u katedrali Svetog Martina u Požunu (danas Bratislava), mjestu gdje su u to doba okrunjivani ugarski kraljevi, a sahranjivani brojni visoki državni dužnosnici. Njegovo grobno mjesto nalazi se uz grob njegova oca Ivana II. Draškovića.
[uredi] Vidi još
[uredi] Izvori
- Rudolf Horvat: Povijest Hrvatske
- Podaci Instituta za hrvatski jezik i lingvistiku o Ivanu Draškoviću
- Podaci o Draškovićevoj majci
