Ivan Stambolić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Ivan Stambolić (selo Brezova kod Ivanjice, 5. studenog 1936. - Fruška Gora, 25. kolovoza 2000.), bivši visoki državni i partijski dužnosnik Srbije u doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Završio u Rakovici industrijsku školu, a uz posao diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Radio je u tvornici reznog alata, te u tvornici Cer u Čačku, i u Industriji motora Rakovica (proizvođaču traktora).

Postao je direktor poduzeća Tehnogas 1965., a zamjenik mu je bio Slobodan Milošević (upoznali su se na fakultetu). To je bio početak Miloševićevog nasljeđivanja Stambolića, kad god bi Stambolić krenuo na drugo zaposlenje, što u politici, što u gospodarstvu.

Predsjednikom Privredne komore Beograda postao je 1975., a nakon toga već 1976. postaje sekretar Izvršnog komiteta Predsjedništva SK Srbije. Predsjednikom Izvršnog vijeća Skupštine Socijalističke Republike Srbije (srbijanske vlade) postaje 1978.g.

Poslije odrađenog mandata u Izvršnom vijeću, postaje predsjednikom Gradskog komiteta SK Beograda 1982. godine, a u proljeće 1984. postaje predsjednikom Centralnog komiteta SK Srbije. U tom vremenu davao je snažnu potporu izboru Slobodana Miloševića na mesto lidera GK SK Beograda.

Svibnja 1986. biva izabran za predsjednika Predsjedništva SR Srbije, a malo prije toga daje odlučujuću podršku Miloševiću u izboru za predsjednika CK SK Srbije. Nakon Miloševićeve posjete Kosovu Polju, 24. travnja 1987. godine, gdje je dao podršku kosovskim Srbima, započeo je razdor u srpskom državnom rukovodstvu. Tada Milošević započinje sukob s Dragišom Pavlovićem koji je tada bio vođa beogradskih komunista. Dragiša Pavlović je bio pripadnik liberalnog krila SK Srbije, te se njegova sintagma uzima za opisivanje Miloševića - "olako obećana brzina". Ojačavši svoj položaj, Milošević (23. i 24. rujna 1987.) na Osmoj sjednici SK Srbije (gdje je Pavlović razriješen svih dužnosti) napada i svog dugogodišnjeg mentora Ivana Stambolića (pred TV kamerama). To je značilo prekretnicu u politici srpskih komunista, koji se sve više priklanjaju srpskim nacionalistima okupljenim u Udruženju književnika Srbije i Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti[1] (čuveni Memorandum čiji su autori: Dobrica Ćosić, Smilja Avramov, Kosta Mihailović, Dejan Medaković, Vasilije Krestić i drugi pisci, ekonomisti, povjesničari,...).

14. prosinca iste godine, Stambolić je razriješen dužnosti predsjednika Predsjedništva Srbije. Na prijedlog tadašnjeg Saveznog izvršnog vijeća SFRJ, u siječnju 1988. godine, postaje direktor Jugoslavenske banke za međunarodnu ekonomsku suradnju - JUBMES. Milošević ga smijenjuje s tog položaja 1997.g.

Pod sumnjivim okolnostima tijekom Antibirokratske revolucije u travnju 1988. godine kod Budve u prometnoj nesreći pogiba njegova kći Bojana (24 godine).

25. kolovoza 2000., mjesec dana pred izvanredne izbore za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (gdje se očekivalo da bi Stambolić mogao nastupiti kao kandidat), biva otet za vrijeme jogginga u Beogradu i od tada nije više viđen živ.

Njegovi su posmrtni ostaci pronađeni 28. ožujka 2003. na Fruškoj gori (Vojvodina). Kako se tada saznalo, likvidiran je po nalogu Slobodana Miloševića,[2] a ubojstvo su izvršili osmorica pripadnika Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije (predvođenih Miloradom Lukovićem - Legijom). Ubojice su osuđeni na 15 do 40 godina zatvora. Ivan Stambolić je pokopan uz državne počasti 8. travnja 2003. na beogradskom groblju Topčider.

Publicistika[uredi VE | uredi]

  • Direktor u samoupravljanju
  • Rasprave o Srbiji
  • Put u bespuće

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ramet, Sabrina P. The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005. Bloomington, Indiana, USA: Indiana University Press, 2006. Pp. 321.
  2. http://www.b92.net/info/vesti/index.php?dd=18&mm=7&yyyy=2005