Ivan Werner
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, internetske stranice itd.) Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora. |
Ivan Werner (Zagreb, 18. lipnja 1887. - Zagreb, 26. lipnja 1944.), poduzetnik i gradonačelnik grada Zagreba.
[uredi] Životopis
Podrijetlom je iz stare zagrebačke obitelji. Počeo je polaziti gimnaziju, no napustio ju je te izučio mesarski obrt. Usavršavao se u Grazu, a u Beču je bio poslovođa mesarskom veleobrtu s 250 zaposlenih tijekom više od tri godine. Usavršavao se i u Njemačkoj. Godine 1911. vraća se u Zagreb i otvara obrt, prvo smješten na Kaptolu, potom na starom Dolcu, Bakačevoj ulici, a nakon otvaranja nove Gradske tržnice Pod zidom 1930. godine preselio je svoj obrt u nju te ga uspješno vodi do kraja 1941. Gradski je zastupnik u Zagrebu od 1923.-1926. godine. Jedan je od utemeljitelja Društva zagrepčana i njegov podpredsjednik od 1934. do kraja života. Bio je član Hrvatsko-japanskog društva. [1]
Početkom svibnja 1941. Ante Pavelić ga je imenovao zagrebačkim načelnikom kao dobrog poznavatelja Zagreba, napose njegovih opskrbnih i prehambenih potreba za vrijeme rata. Na toj je dužnosti i umro.
Petoga svibnja 1943. Nova Hrvatska piše o »radovima na uredjenju Kvaternikova trga, koji dobiva nov oblik i vrlo liep izgled«, a tijekom ljeta u Zagrebu se aktualiziralo i pitanje uređenja obala rijeke Save, odnosno gradnja novoga nasipa na desnoj obali. Gradnja nasipa omogućila bi, kako doznajemo iz tiska, »proširenje Zagreba na jug preko Save, na područje »Tauferice« i »Afrike«, a za što je na tom mjestu privedeno svrsi oko 25 jutara zemljišta«. Prema pisanju »Nove Hrvatske«: »...gradsko poglavarstvo na čelu sa svojim vriednim sinom g. Wernerom, našlo se je ponukanim još dok rat traje pristupiti riešavanju svog gorućeg pitanja našega Zagreba, njegovim sreditbenim radovima, kao prvog i glavnog preduvjeta njegovog pravilnog razvitka... U to ime gradonačelnik g. Ivan Werner stupio je u vezu sa Vodstvom Državne radne službe, gdje je kod Državnog vodje rada g. Dušana Palčića naišao na puno i svestrano razumijevanje. U projektu su sliedeći komunalni radovi: 1) zatvaranje rukava Savice dovršenjem nasipa; 2) izgradnja zimske luke iztočno od Kruga; 3) izvedba popriečnog puta Kruge-Borongaj...; 4) izgradnja športske luke na Savi kod Trnja...; 5) presvodjenje potoka Kunišćaka; 6) izvedba spojnih cesta na sjeveroiztočnom dielu grada.«[2]
Od sredine 20-ih godina bio je istaknuti gospodarstvenik, napose u vodstvu Zagrebačkog zbora, iz kojega se razvio Zagrebački Velesajam. Za zasluge ga je Ante Pavelić odlikovao pravom na zvanje viteza.
Iako je, kako zapisuje Josip Horvat u knjizi «Preživjeti u Zagrebu», imao smisla za komunalna rješenja i organizatorskog duha, uz njegovo se ime, s obzirom na zanimanje, lijepe mnogi masni vicevi, koje će se kasnije prenijeti na jednog od komunističkih gradonačelnika. [3]
U Hrvatskom narodu 2. srpnja 1944. Živko Harambašić piše:
"On bijaše dušom i srdcem pravi Zagrebčanin, iztaknuti Hrvat, koji nikada u životu nije kolebao. Uviek je išao ravno životnom stazom. To bijaše staza rada, stvaranja i pravog hrvatstva. Bio je primjer pravog radnika, pa ga kao takvog poznaju i starija i mladja pokoljenja. Vitez Ivan Werner već je prvoga dana opravdao povjerenje, koje mu je bilo poklonjeno, a nenadana smrt, koja je prekinula njegovu životnu nit, ugrabila je našeg najdražeg i prvog gradonačelnika u mladoj Hrvatskoj Državi. On si je svojim dielima zaista podigao spomenik trajniji i vredniji od mramora i tuča. Stoga će njegovo ime biti upisano zlatnim slovima u poviesti starodrevnog našeg Glavnog grada."
[uredi] Izvori
Napomena:Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.
