Ivica Vidović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivica Vidović
Ivica Vidović
Rođenje 10. svibnja 1939.
Smrt 18. travnja 2011.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti
Ivica Vidović u predstavi "Bog Masakra", Teatar Rugantino, 2009.

Ivica Vidović (Beograd, 10. svibnja 1939.- Zagreb, 18. travnja 2011.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Rodom je s otoka Visa, iz Komiže.

Životopis[uredi VE | uredi]

Karijera[uredi VE | uredi]

Diplomirao je 1963. godine na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Prvi angažman dobio je u HNK u Zagrebu, a kasnije je član i drugih kuća (Dramsko kazalište "Gavella", Teatar itd, česte suradnje sa HNK u Splitu); posebno se ističe u modernom repertoaru (Handke, Shaffer, Stoppard, Ionesco, Kundera, Jelačić Bužimski, Gavran), za što je višestruko nagrađivan. Jedan od najistaknutijih filmskih glumaca koji su se pojavili na prijelazu u 1970-e godine.

U hrvatski i u ondašnji jugoslavenski film unosi novi tip: introvertiranoga, deziluzioniranoga suvremenoga urbanog junaka (odn. antijunaka) i gubitnika. Mladolika izgleda, pomalo sporih, "melankolično-snenih reagiranja", osobito sugestivno tumači zbunjene, u prikazanim životnim, posebno u političkim okolnostima nesnalažljive osobe: ideal borca NOB-e u Zasedi (1969.) Žike Pavlovića, "beckettovskog" junaka u iščekivanju u filmu Idu dani (1970.) Fadila Hadžića, prigradskog marginalca u filmu Kužiš stari moj (1973.) V. Kljakovića, za što je nagrađen Srebrnom arenom u Puli, intelektualca psihološkim terorom prisiljenog na kolaboraciju u Prijekom sudu (1978.) B. Ivande, te usamljene intelektualce u Ritmu zločina (1981.) i Čovjeku koji je volio sprovode (1989.) Zorana Tadića. Posebnost u njegovu filmskom opusu predstavlja lik (s crnohumornim značajkama) sovjetskog klizačkog prvakaa u filmu W. R. Misterije orgazma (1971.) D. Makavejeva. U kontekst stvorenog tipa potpuno se uklapa i uloga koja mu je donijela golemu popularnost - uloga osobenjaka Servantesa u televizijskoj seriji Naše malo misto (i filmu Servantes iz maloga mista, 1982.) Danijela Marušića, kao i kasnije naslovni lik u televizijskoj seriji Inspektor Vinko Kreše Golika.

Godine 1998., zajedno sa suprugom Gordanom Gadžić osniva Kazališnu družinu Teatar Rugantino gdje je do svoje smrti bio umjetnički direktor, ali i glumac i redatelj.

Nagrade[uredi VE | uredi]

U nekoliko posljednjih godina Ivica Vidović dokazivao je svoj glumački vitalitet radeći i s mlađim redateljima, okrunjujući kvalitetu i konstantnost svojih interpretacija novim nagradama.

  • 1996. godine je odlukom predsjednika Republike Hrvatske Ivica Vidović odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
  • 2005. dobio je nagradu Grada Zagreba.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Televizijske uloge[uredi VE | uredi]

Filmske uloge[uredi VE | uredi]

Sinkronizacija[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]