Ivo Goldstein

Izvor: Wikipedija
Ivo Goldstein

Rođenje 16. ožujka 1958.
Zagreb
Prebivalište Republika Hrvatska
Državljanstvo hrvatsko
Etnicitet Židov
Polje povijest
Institucija Sveučilište u Zagrebu
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Istaknute nagrade Nagrada Grada Zagreba (2005)
Portal o životopisima

Ivo Goldstein (Zagreb, 16. ožujka 1958.), hrvatski povjesničar i diplomat židovskog podrijetla.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Goldsteinovi preci doselili su u Hrvatsku iz Erdelja još u 19. stoljeću, najprije u Karlovac, u kojem su, s prekidima, živjeli do polovice 20. stoljeća i bavili se knjižarskom djelatnošću.[1] Ivo Goldstein rođen je 1958. godine u Zagrebu u obitelji Slavka i Vere.[2] Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju svršio je u Zagrebu gdje je, 1976. godine, upisao studij povijesti na Filozofskom fakultetu.[3] Studij je svršio 1979. godine i od sljedeće godine radi na Odsjeku za povijesti Filozofskog fakulteta do umirovljenja 2023. godine.

Historiografski i pedagoški rad[uredi | uredi kôd]

Godine 1984. magistrirao je radnjom pod naslovom Historiografski kriteriji Prokopija iz Cezareje.[3][4] Usavršavao se u Parizu na Visokoj školi društvenih znanosti, u Ateni, te kasnije na Institutu "Imre Kertész Kolleg" u Jeni.[5] Doktorirao je 1988. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu[6] radnjom pod naslovom Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I. (6-9. stoljeće).[3] Iste godine postaje docent, 1996. godine izvanredni, te 2001. godine redovni profesor. Predaje i na poslijediplomskom studiju matičnog fakulteta, a od 1990. godine i Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku. Bio je pročelnik odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Bio je gost predavač na fakultetima u Osijeku, Puli, Mostaru i Rijeci. Predavao je i na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova RH. Bio je voditelj projekata "Hrvatska povijest u ranom srednjem vijeku" i "Židovski biografski leksikon", te suradnik na projektima "Hrvatska povijest - sinteze" Nikše Stančića i "Hrvatska povijest 1102. – 1526." Tomislava Raukara.[7] Također je jedan od utemeljitelja i prvi predstojnik katedre za judaistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta.[8]

U početku se bavio bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih godina bavi se hrvatskom poviješću 20. stoljeća.[9]

Bio je predsjednikom Židovske vjerske zajednice "Bet Israel"[10] sa sjedištem u Zagrebu. Od 2012. do 2017. bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Francuskoj. Oženjen je i otac dvije kćeri.

Djela[uredi | uredi kôd]

Goldstein je autor je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu. Urednikom je većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Židovske općine Zagreb i nakladničke kuće Novi Liber. Napisao je više scenarija za televiziju, povremeno surađuje kao kolumnist i na druge načine u raznim medijima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1994. godine jednim je od urednika godišnjaka Radova Zavoda za hrvatsku povijest. Od 1992. do 1997. bio je članom Predsjedništva Društva za hrvatsku povjesnicu. Sudionik je brojnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Prevodi s engleskoga jezika.

Značajnija djela[11] kojima je Ivo Goldstein autor, suautor ili urednik su:

Ocjene[uredi | uredi kôd]

Kao povjesničar[uredi | uredi kôd]

Goldsteinov mentor Miroslav Brandt opisao je u svojoj knjizi Život sa suvremenicima Goldsteinov rad:

Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.[38]

Neven Budak u recenziji Goldsteinove knjige Hrvatski rani srednji vijek zaključuje sljedeće o njoj:

U svojoj je opravdanoj i vrijednoj želji da otvori nove prostore hrvatskoj medievistici, međutim, skliznuo u područje neznanstvenog. U želji da piše o problemima o kojima naši vlastiti izvori šute, upustio se u stvaranje zaključaka na temelju neargumentiranih i neodrživih analogija. Štoviše, nerijetko se poslužio pretpostavkama koje se, zbog toga što nisu utemeljene na izvornoj građi, mogu s pravo označiti kao plod autorove mašte. Iako je granica između rekonstrukcije i konstrukcije prošlosti u radu povjesničara ponekad teško odrediva, jasno je da je Goldstein, slijedeći svoje dobre namjere, zašao duboko onkraj granica znanstveno dopuštenog u sferu fikcije. Druga je značajka ove knjige površnost kojom je autor pristupio radu. Propustio je pažljivo pregledati tekst i tako ukloniti veliki broj faktografskih grešaka, nedosljednosti i nelogičnosti. Napokon, njegov je odnos prema historiografskoj literaturi jednako površan. Dok inozemnu literaturu ne poznaje ili ne citira (osim, pred rijetkih izuzetaka, onih dijela koja su u nas prevedena), domaćom se koristi previše selektivno, zanemarujući neke autore ili važne priloge u potpunosti, vadeći iz drugih samo neke podatke. Osim što se ponekad koristi udžbenicima, izvore rabi u hrvatskim prijevodima. Zašto to radi, kada dobro vlada latinskim, nije jasno. Izvore povrh toga koristi proizvoljno, proglašavajući ih po potrebi falsificiranima ili nepouzdanima, da bi drugom prilikom iz njih crpio podatke koji mu odgovaraju. Svim tim postupcima učinio je knjigu nepouzdanom i zapravo neupotrebljivom.[39]

Jure Krišto o knjizi Holokaust u Zagrebu:

(...) knjiga ne predstavlja pozitivan pomak u historiografiji. Dapače, ona je u bitnome retrogradna, jer ponavlja prosudbe novije hrvatske povijesti iz vremena poslijeratnih ideološki i politički motiviranih masovnih komunističkih ubijanja i osuda katoličkih svećeni­ka i laika koje su kulminirale suđenjem i osudom zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. Utoliko ta knjiga ne pridonosi miru i razumijevanju. Bilo bi ipak pogrešno zaključiti da je knjiga Goldsteinovih beskorisna. Treba je koristiti kao i mnoge druge koje su bile napisane u vrijeme komunističke dominacije u historiografiji, tj. preuzeti dokumente, a odbaciti interpretaciju.[40]

Kao diplomat[uredi | uredi kôd]

Njegov veleposlanički mandat u Parizu bio je popraćen općim zgražanjem. Prigovoreno mu je diletantsko baratanje francuskim jezikom i odsutnost diplomatskih kompetencija i vještina čime je diplomatski osramotio Hrvatsku te držanje uokvirene fotografije Josipa Broza Tita u sobi za prijem hrvatskog veleposlanstva.[41][42]

Odlikovanja[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Bilješke i literatura
  1. ↑ Obitelj Goldstein - vjenčanje Alme Goldstein 1930., www.kafotka.net, pristupljeno 19. veljače 2016.
  2. ↑ Židovi koji su izgradili moderni Zagreb, Nacional 483/2005., arhiva.nacional.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  3. ↑ a b c Biografija Goldstein, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, www.nsz.hr, preuzeto 24. lipnja 2013.
  4. ↑ Dio radnje dostupan je, u djelomično prerađenom obliku, kao članak: Ivo Goldstein, Historiografija o Prokopiju iz Cezareje  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2016. (Wayback Machine), Historijski zbornik 38 (1985.), www.historipgrafija.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  5. ↑ École des hautes études en sciences sociales, École des Hautes Études en sciences sociales, fr.wikipedia.org
  6. ↑ Spomenica Josipa Adamčeka, Damir Agičić, Doktorati iz povijesti u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata (1946-2008): Prilog istraživanju historije historijske znanosti, fusnota 1, str. 519.
  7. ↑ Ivo Goldstein  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), Tko je tko u hrvatskoj znanosti, tkojetko.irb.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  8. ↑ Novi studij judaistike, HRT, 15. listopada 201., www.hrt.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  9. ↑ Kratki životopis, Filozofski fakultet u Zagrebu, www.ffzg.unizg.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  10. ↑ Povijest zajednice, Židovska vjerska zajednica "Bet Israel" u Hrvatskoj, www.bet-israel.com, pristupljeno 19. veljače 2016.
  11. ↑ Opširna bibliografija dostupna je na: Kratki životopis, Filozofski fakultet u Zagrebu, www.ffzg.unizg.hr, ili Ivo Gldstein  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. ožujka 2016. (Wayback Machine), CROSBI, bib.irb.hr
  12. ↑ Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu: Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I., Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1992.
  13. ↑ Borislav Grgin, Ivo Goldstein: Bizant na Jadranu, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.25 No.1, listopad 1992., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  14. ↑ Mirja Jarak, Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu (od Justinijana I.do Bazilija I.), Opuscula Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda, Vol.16 No.1, prosinac 1992., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  15. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Novi Liber, Zagreb, 1995., ISBN 9536045028 i 9531750432, www.scribd.com
  16. ↑ Neven Budak, O knjizi Ive Goldsteina "Hrvatski rani srednji vijek", Ivo Goldstein, Odgovor na diskusiju Nevena Budaka, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.28 No.1, siječanj 1996., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  17. ↑ Skupina autora, uredio Ivo Goldstein, Kronologija: Hrvatska, Europa, svijet: politička i vojna povijest, religija, književnost, likovne umjetnosti, znanost i tehnički razvoj, glazba, film, sport, Novi Liber, Zagreb, 1996., ISBN 9536045125
  18. ↑ Nikša Stančić, "Kronologija", ur. Ivo Goldstein, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.29 No.1, siječanj 1997., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  19. ↑ Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, Holokaust u Zagrebu ,Židovska općina Zagreb i Novi Liber, Zagreb, 2001., ISBN 9536045194 nevaljani ISBN
  20. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003., ISBN 9536045222
  21. ↑ Goran Budeč, Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, Vol.21, ožujak 2004., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  22. ↑ Ivo Goldstein, Židovi u Zagrebu 1918-1941., Novi Liber, Zagreb, 2004., ISBN 9536045230
  23. ↑ Petar Bagarić, Ivo Goldstein, Židovi u Zagrebu 1918-1941, Pro tempore - časopis studenata povijesti, No.3, siječanj 2006., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  24. ↑ Ivo Goldstein, Borislav Grgin, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, Novi Liber, Zagreb, 2006. ISBN 953604546X, www.scribd.com
  25. ↑ Ivan Botica, Sinteza europskoga srednjovjekovlja iz hrvatskoga pera, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.39 No.1, listopad 2007., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  26. ↑ Ivo Goldstein, Agneza Szabo, Povijest zagrebačke Klasične gimnazije: (1607.-2007.), Novi Liber i Klasična gimnazija, Zagreb, 2007., ISBN 9789536045501
  27. ↑ Vanja Dolenc, Filip Šimetin Šegvić, 400. obljetnica osnutka Klasične gimnazije u Zagrebu, Pro tempore - časopis studenata povijesti, No.4, listopad 2007., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  28. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatska 1918-2008., EPH i Novi Liber, Zagreb, 2008., ISBN 9789533000961 i 9789536045570
  29. ↑ Vladimir Geiger, Niz otvorenih pitanja, Vijenac 397 - 21. svibnja 2009.,www.matica.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  30. ↑ Jelena Svirčić, Hrvatska 1918.- 2008. (intervju s Ivom Goldsteinom)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. ožujka 2016. (Wayback Machine), H-ALTER, www.h-alter.org, pristupljeno 19. veljače 2016.
  31. ↑ Ivo Goldstein, Dvadeset godina samostalne Hrvatske, Novi Liber, Zagreb, 2010. ISBN 9789533250014
  32. ↑ Radoslav Zaradić, Dvadeset godina samostalne Hrvatske, Polemos: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XIV No.27, lipanj 2011., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  33. ↑ Slavko Goldstein, Ivo Goldstein, Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Novi Liber, Zagreb, 2011. ISBN 9789533250090, CROSBI, bib.irb.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  34. ↑ Franjo Šarčević, Intervju: Ivo Goldstein, povjesničar: Jasenovac i Bleiburg nisu isto, www.prometej.ba, studeni 2011., pristupljeno 19. veljače 2016.
  35. ↑ Sanja Gladanac, Slavko Goldstein, Ivo Goldstein, "Jasenovac i Bleiburg nisu isto"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2016. (Wayback Machine), Prilozi 41/2012., Institut za istoriju Sarajevo, www.iis.unsa.ba, pristupljeno 19. veljače 2016.
  36. ↑ Ivo Goldstein, Zagreb 1941. - 1945., Novi Liber, Zagreb, 2011. ISBN 9789533250113
  37. ↑ Ivo i Slavko Goldstein, Tito, Profil knjiga, Zagreb, 2015. ISBN 9789533134178, Predstavljanje knjige Slavka i Ive Goldsteina "Tito"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2016. (Wayback Machine), www.historiografija.hr, pristupljeno 18. veljače 2016.
  38. ↑ Miroslav Brandt. Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191
  39. ↑ Budak, Neven. 1995. O knjizi Ive Goldsteina "Hrvatski rani srednji vijek". Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 28/1: 327
  40. ↑ Krišto, Jure. 2002. Još jednom o knjizi Holokaust u Zagrebu. Časopis za suvremenu povijest. 34/3: 980 Prenosi Hrčak
  41. ↑ Loša gramatika i potpuno konfuzni odgovori: Francuski biseri našeg ambasadora u Parizu. www.index.hr. Pristupljeno 30. listopada 2021.
  42. ↑ 'TA JE SLIKA TU SLUČAJNO!' Zašto hrvatski veleposlanik Ivo Goldstein u uredu u Parizu drži sliku Tita?. jutarnji.hr. 7. studenoga 2013. Pristupljeno 30. lipnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivo_Goldstein&oldid=6819786"