Ivo Lendić
Ivo Lendić (Janjina, Hrvatska, 4. lipnja 1908. - Iguazu, Argentina, 1. travnja 1982.) je bio hrvatski emigrantski novinar, kršćanski intelektualac i hrvatski književnik. Pisao je pjesme, članke, eseje i polemike.
Bio je jedan od zaboravljenih književnika, društvenih i intelektualnih velikana duhovnog života.
Rodio se u mjestu Janjini na poluotoku Pelješcu 1908.. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu. Srednju školu je pohađao u Dubrovniku. Bio je domagojevcem odnosno promicateljem Katoličke akcije. Politički je bio na HSS-ovim pozicijama.
U Zagrebu je studirao eksperimentalnu psihologiju i filozofiju. Uređivao je časopise Luč, Hrvatsku politiku i Hrvatsku stražu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata je dopisnik Hrvatskog naroda iz Rima.
Nakon rata je otišao u Argentinu. Ondje je uređivao list Glas sv. Antuna od 1947.-1955.. Surađivao je u hrvatskim emigrantskim časopisima (Studia croatica...). Bio je članom hrvatskih emigrantskih udruga (Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut...).
Umro je u gradu Iguazu u argentinskoj pokrajini Misiones.
Djela [uredi]
- Lirika, 1930. (zbirka pjesama)
- Angelusi, 1936. (zbirka pjesama)
- Las relaciones entre Yugoslava y Santa Sede, 1964. (studija, zajedno sa Ivom Bogdanom
- Ivo Lendić: Katolicizam i kultura, 2008.
Svojim djelima si je stekao mjesto u antologiji koju je priredio Stijepo Mijović Kočan, Skupljena baština.
