Iwami Ginzan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik
Flag of Japan.svg Japan


Iwami Ginzan na karti Japan
Iwami Ginzan
Iwami Ginzan
Lokacija Iwami Ginzana u Japanu
Godina uvrštenja: 2007. (31. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii, v
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1246 UNESCO

Iwami Ginzan (japanski: 石見銀山, što znači "Srebrna planina Iwamija") je staro rudarsko područje srebra na području grada Ōdaja, prefektura Shimane, pokrajina Iwani[1]. Čini ga skupina planina na zapadu otoka Honshu, koje se uzdižu do oko 600 m, a ispresijecane su dubokim klancima rijeka među kojima se nalaze brojni arheološki pronalasci starih rudnika, talionica i kovačkih naselja od 16. do 20. stoljeća. Rudarsko područje je danas prekriveno gustom šumom, a u njemu se nalaze utvrde, i svetišta. Ono je starim putovima (Kaidô) povezano s obalnim gradovima (Tomogaura, Okidomari i Yunotsu) iz kojih se njihovo srebro izvozilo u Koreju i Kinu. Rudnici Iwamija su značajno pridonijeli gospodarskom jačanju Japana i jugoistočne Azije u 16. i 17. stoljeću, zbog čega se razvila masovna proizvodnja srebra i zlata u Japanu.

Ulaz u rudnik Ryugen-ji kanpo

Zbog toga su rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik 2007. god. upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[2].

Povijest[uredi VE | uredi]

Rudnike je nadalje dao razviti japanski trgovac Kamiya Jutei od 1526. godine. Vrhunac proizvodnje su doživjeli početkom 17. stoljeća kada je svake godine vađeno oko 38 tona srebra, što je bila trećina svjetske proizvodnje.

Srebro iz ovih rudnika se uvelike koristilo za kovanje novca, te su se zbog njih često sukobili japanski vojskovođe, sve dok ih nije osvojio šogunat Tokugawa, nakon Bitke kod Sekigahare 1600. godine. Nakon toga su rudnici osigurani ogradama i zasadama borova, a u samom središtu ovog područja je izgrađena utvrda Yamabuki.

Kako su zalihe srebrne rude iscrpljene u 19. stoljeću, rudnici su napušteni i zarasli u raskošan šumski krajolik.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Benjamin Smith Lyman, Geological survey of Japan, 1879., izdanje 2009., str. 87.
  2. Rudnici srebra Iwami Ginzan upisan na UNESCO-v popis, Yomiuri Online (jap.) Preuzeto 20. rujna 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Rudnik srebra Iwami Ginzan

Koordinate: 35°06′26″N 132°26′15″E / 35.10722°N 132.4375°E / 35.10722; 132.4375