Jakov Blažević

Jakov Blažević (Bužim kod Gospića, 24. ožujka 1912. – 10. prosinca 1996.) je bio političar za vrijeme Socijalističke Republike Hrvatske.

Životopis

Pravni je fakultet završio u Zagrebu 1936. godine. Kao šesnaestogodišnjak postaje članom tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, a 1940. godine biva izabran za sekretara (hrv. tajnik) Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske za Liku. 1941. je smijenjen s položaja sekretara na zahtjev Rada Končara. Biva vraćen na dužnost u Lici, da bi 1943. bio ponovno smijenjen, te poslan na službu u ZAVNOH. U Zavnohu je na dužnostima vezanim uz pravosuđe.

Biran je i za člana Središnjega odbora Komunističke partije Jugoslavije.

Bio je prvoborac; jedan od organizatora partizanskoga pokreta u Hrvatskoj. Godine 1943. postaje članom Izvršnoga odbora ZAVNOH-a, a godinu dana kasnije i prvim predsjednikom Vrhovnoga suda Zavnoha.

Nakon oslobođenja postao je prvim javnim tužiteljem Narodne Republike Hrvatske te se, između ostalih, našao i u svojstvu tužitelja u sudskom procesu Alojziju Stepincu. Od prosinca 1953. do srpnja 1962. je predsjednik Izvršnoga vijeća Sabora NRH tj. hrvatski premijer. Od 1967. do travnja 1974. predsjednik je Sabora SRH. Istovremeno obnaša i dužnosti člana Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije (1969. – 1972.) te člana Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1971. – 1974.).

Na dvadeset i devetu obljetnicu oslobođenja Zagreba postaje prvim predsjednikom Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske koju dužnost obnaša punih 8 godina, nakon čega se u sedamdesetoj godini povlači iz aktivnoga političkog života.

Zbog svojih zasluga za Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj dobio je odličje Orden narodnoga heroja, no mnogi ga smatraju zločincem zbog njegove uloge u ubojstvima u poratno vrijeme, te poradi postupanja na namještenim političkim procesima. Blažević je bio glavni tužitelj u postupku na kojem je izrečena presuda blaženome Alojziju Stepincu.

Djela

• "Tražio sam crvenu nit", »Zagreb«, Zagreb, 1976.
• "Bez alternative", Mladost, Zagreb, 1980.
• "Historijsko pamćenje", »Zagreb«, Zagreb [i.e. Samobor], 1982.
• "Mač, a ne mir : Za pravnu sigurnost građana", Mladost (Zagreb), Prosveta (Beograd), Svjetlost (Sarajevo), 1980.
• "Brazdama partije", [priređivač Vera Gerovac-Blažević], »Zagreb«, Zagreb, 1986.
• "O novom ustavu socijalističke samoupravne demokracije : aktualnosti revolucije", Narodno sveučilište grada Zagreba, Centar za aktualni politički studij, 1973.
• "Povijest i falsifikati", »Zagreb«, Zagreb [i.e. Samobor], 1983.

Bilješke

„Što se pak tiče Jakova Blaževića, općenito je poznato da je Hebrang "naslijedio" slijedeće: Blažević je 1941. smijenjen s dužnosti političkog sekretara OK KPH za Liku, i na njegovo je mjesto postavljen Rade Žigić. To je učinjeno na zahtjev Rade Končara ...“

(NH, 1986., 287.)

„Stvar je izvršio Vlado Popović, ...“

(NH, 1986., 287.)

„Žigić je kasnije premješten na visoku vojnu funkciju, a Blažević je opet postao sekretar OK, a godine 1943. su ga radi sektašenja (= sprečavanja ustanka) premjestili u ZAVNOH. Ondje ga je Hebrang stvarno unaprijedio, jer je postao odgovoran za pravosuđe u tom republičkom organu.“

(NH, 1986., 287.)

Literatura

• Vujić, Antun (gl. ur.) Hrvatski leksikon, 1. sv., Naklada Leksikon, Zagreb, 1996., ISBN 953-96728-0-5
  
• Popis hrvatskih državnika – worldstatesmen.org
  

Prethodnik:	predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske 1974. - 1982.	Nasljednik:
Ivan Krajačić		Marijan Cvetković 1982. - 1983.

Nedovršeni članak Jakov Blažević koji govori o hrvatskom političaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.