Jakov Gotovac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jakov Gotovac
Jakov Gotovac
Biografski podatci
Rodno ime Jakov Gotovac
Datum rođenja 11. listopada 1895.
Datum smrti 16. listopada 1982.
Djelo
Poznatija djela Ero s onoga svijeta

Jakov Gotovac (Split, 11. listopada 1895. - Zagreb, 16. listopada 1982.), hrvatski operni dirigent i skladatelj.[1][2][3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Vodio je pjevačka društva Mladost, Mladost-Balkan i Jug, a nakon II. svjetskog rata Pavao Markovac i Vladimir Nazor. Bio je akademik i član Hrvatskog narodnog kazališta (HNK). Dobitnik je nagrade za životno dijelo Vladimir Nazor (1964.) kao i nagrade AVNOJ-a (1972.). Prvi njegov opus Dva skerca za mješoviti zbor na narodne tekstove (1916.) pokazao je pravac kojim će njegovo stvaralaštvo ići. Bio je to put nacionalnog muzičkog realizma, kojem će gotovo bez izuzetka ostati vjeran u svojim daljnjim ostvarenjima.

Za svoja vokalna djela, Gotovac je najviše uzimao narodne tekstove. Stihovi iz narodne lirike i epike našli su u njemu izvanrednog tumača, umjetnika koji je znao ne samo tonovima ocrtati njihov sadržaj, nego i muzičkim sredstvima podati potrebno raspoloženje i dočarati sredinu. Uz folklorna obilježja, Gotovac je u svoja djela unio i mediteransku raspjevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u operama.

Vrhunci njegovog prvog stvaralačkog razdoblja su narodni obred Koleda (1925.) i Simfonijsko kolo (1926.), uz koje treba još spomenuti scensku glazbu za Gundulićevu Dubravku (1926.) i romantičnu narodnu operu Morana (1930.). Iduća etapa u Gotovčevom opernom stvaralaštvu je njegova komična narodna opera Ero s onoga svijeta (1935.) koja je obišla više od 80 europskih muzičkih pozornica i izvođena je na devet jezika.

U književno vrijednom libretu Milana Begovića, Gotovac je našao izvrsnu podlogu na kojoj se u okviru arhitektonski izrađene cjeline mogao slobodno prepustiti svim svojim sklonostima za komiku i humor. Opus Jakova Gotovca još sadrži opere Mila Gojsalića (1951.), Dalmaro (1958.) i Stanac (1959.), više orkestarskih dela, zborskih kompozicija i solo pjesama.

Opus[uredi VE | uredi]

(Ovdje možete vidjeti kompletna djela Jakova Gotovca)

Orkestralna djela[uredi VE | uredi]

  • Simfonijsko kolo op. 12 (1926.)
  • Pjesma i ples s Balkana op. 16 (1939.)
  • Orači op. 18 (1937.)
  • Guslar op. 22 (1940.)
  • Dinarka (1945.)
  • Bunjevačke igre (1960.)

Zborska djela[uredi VE | uredi]

  • 2 Scherza (1916.)
  • 2 Pjesme za muški zbor (1918.)
  • 2 Pjesme čuda i smijeha (1924.)
  • Koleda (1925.)
  • Dubravka op. 13 Pastorala za mješoviti zbor i orkestar na tekst Ivana Gundulića (1927.-28.)
  • 3 momačka zbora (1932.)
  • Pjesme vječnog jada (1939.)
  • Pjesme zanosa (1955.)

Solo pjesme[uredi VE | uredi]

  • Djevojka i mjesec za alt i orkestar (1917.)
  • Moments érotiques za glas i klavir (1929.)
  • 2 Soneta za bariton i orkestar (1921.)
  • Djevojačke pjesme za glas i klavir (1923.)
  • Kroz grad za glas i klavir (1924.)
  • Rizvan-aga za bariton i orkestar (1938.)
  • Pjesme čeznuća za glas i orkestar (1939.)

Opere[uredi VE | uredi]


Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]