Jama (poema)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Jama je poema Ivana Gorana Kovačića napisana kao prosvjed ratnom nasilju.

Početni stihovi Jame u mapi iz 1944., ilustracija Zlatka Price.[1]

Lirsko epska poema u kojoj je oblikovana tema zločina na potpuno vjerodostojan način pun realnosti. Pisana je u prvom licu pa kao monološka ispovijed vodi čovjeka iz života u smrt i ponovno ga vraća u život u obliku duhovne ljepote pjesme koja njemu slijepom nadoknađuje izgubljenu fizičku svjetlost.

Oblikovana je tradicionalnim oblikom. Sastoji se od 10 pjevanja, a stihovi su većinom jedanaesterci, raspoređeni u pravilno rimovane šestine.

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.

(...)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ivica Župan, Ivan Goran Kovačić – u povodu 100. godišnjice rođenja. Pjesnik svijetlih i tamnih polja, Vijenac, br. 498., 4. travnja 2013., preuzeto 14. rujna 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Jama


P literature.svg Nedovršeni članak Jama (poema) koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.