Jaroslav I., veliki knez Kijeva
Jaroslav Vladimirovič Mudri (staroslavenski: Ярослав Мудрый, stari nordijski: Jarizleifr); (978. – 1054.); je novgorodski i potom veliki kijevski knez, koji je bio na čelu prve istočnoslavenske države Kijevske Rusi u razdoblju između 1019. i 1054. godine. Jaroslav je bio sin kijevskog kneza Vladimira Velikog i kneginje Rohnide (Rogneda, ili Rogneda Rogvoldovna) iz staroruske kneževine Polocka. Za vrijeme Jaroslava Kijevska Rus' se nalazila na vrhuncu kulturne, vojne i političke moći. Jaroslav je utemeljitelj zakonika Rus'ka pravda.
Jaroslav je u svoje vrijeme bio posljednji knez koji je vrlo uspješno odoljevao svim vojnim i političkim napadima te je razvijao kršćansku kulturu stvorivši od Kijeva i Kijevske Rusi najveće gospodarsko i kulturno središte srednjovjekovne Europe. U njegovo vrijeme reformirana Kijevska Rus' politički i ekonomski je stabilizirana te priznata u širim srednjovjekovnim europskim i svjetskim krugovima kao jedna od najrazvijenih država tog vremena. Jaroslav je promovirao prijateljske i političke veze s ostalim razvijenim državama u okruženju, ali posebno sa zapadnom Europom, zbog čega je postao poznat pod imenom «zet Europe». To se posebno moglo primijetiti u međusobnim odnosima između članova Jaroslavove obitelji i vladajućim dinastijama gotovo cijele Europe.
Međunarodni odnosi[uredi | uredi kôd]
Jaroslavova žena Irena je bila kćer kralja Švedske, Jaroslavova kćer Elizabeta udala se za norverškog kralja Harolda III., druga kćer Anastazija se udala za ugarskog kralja Andreja I., a njegova najmlađa kćer Ana se udala za francuskog kralja Henrya I. Jaroslavov najstariji sin Izjaslav oženio je njemačku princezu Gertrudu, zbog čega su kijevski vladari bili u izuzetno dobrim odnosima s njemačkim. Godine 1037. uspostavljena je crkvena hijerarhija na čelu s Kijevskim metropolitom Rusinom Ilarionom, koji je bio odgovoran Carigradskom patrijarhu u Bizantu. Kijevska Rus’ tada gradi odlične kulturno-političke odnose s tadašnjom Poljskom, Bohemijom i Ugarskom.
Jaroslav je ujedno bio i veliki graditelj te je izgradio stotine crkvi bizanstkog stila, obnovio i učvrstio veći broj tvrđava, unaprijedio je zakone države i uspostavio sudove. Prema njemačkom povjesničaru Thietmaru von Merseburgu, Kijev je u vrijeme Jaroslava izrastao u veliki grad koji je imao preko 400 crkvi i 8 trgovačkih središta. Tada je izgrađena Saborna crkva Svete Sofije koja se i danas renovirana nalazi u Kijevu. Drugi povjesničar, Adam Bremenski Kijev opisuje kao ravnopravnog takmaca Carigradu. Stvorene su jake kulturne veze s bizantskom Crkvom, koje su ukrajinske svjetovne i crkvene poglavare u kulturno-prosvjetnom i religijskom smislu postavile na čelno mjesto među ostalim pravoslavnim narodima sve do 18. stoljeća. Naziv Jaroslav Mudri dobio je zahvaljujući stvaranju zakonika Rus'ka pravda koji je prikupio ondašnje norme u pravni kodeks države.
Jaroslav je prije svoje smrti podijelio vlast nad Kijevskom Rusi među svojim sinovima: inače drugim preživjelim najstarijim sinom Izjaslavom (1054. – 1073.) u glavnom središtu Kijevu, Svjatoslavom u Černigivu, Vsevolodom u Perejaslavu i Igorom u Volinju te nećacima u drugim krajevima države.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Висоцький С. О.; Про що розповіли давні стіни. К., 1978, с. 75-78
- В. М. Ричка. За літописним рядком. *Історичні оповіді про Київську Русь. Київ, 1991, с. 96–102.
- Н. Н. Ильин. Летописная статья 6523 года. и ее источник. Москва, 1957;
- Martin, Janet. 1995. Medieval Russia, 980-1584. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 0-521-36276-8
- Nazarenko, A. V. 2001. Drevniaia Rus’ na mezhdunarodnykh putiakh: mezhdistsiplinarnye ocherki kul’turnykh, torgovykh, politicheskikh sviazei IX-XII vekov (ruski). Russian History Institute. Moscow. ISBN 5-7859-0085-8
- Брюсова В. Г.; Русско-византийские отношения середины XI в. // Вопросы Истории [ВИ]. − 1972. - N 3. - С. 51-62
- Головко А. Б.; Древння Русь и Польша в политических взаимоотношениях X первой трети XIII вв. - К., 1988. − 135 с.