Jeruzalemsko Kraljevstvo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jeruzalemsko Kraljevstvo
Regnum Hierosolimitanum
Roiaume de Jherusalem
Kršćansko kraljevstvo
Fatimid flag.svg
1099.1291. Mameluke Flag.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Jeruzalemskog Kraljevtva
Glavni grad Jeruzalem (1099.-1187.)
Tir (1187.-1191.)
Akra (1191.-1229.)
• Jeruzalem (1229.-1244.)
• Akra (1244.-1291.)
Jezik/ci latinski
Religija katoličanstvo, Grčka pravoslavna Crkva, Sirijska pravoslavna Crkva, islam, židovstvo
Vlada
Kralj
 - 1100.–1118. Baldvin I.
 - 1118.-1131. Baldvin II.
 - 1131.-1152. Milsenda
vlada s Fulkom
 - 1143.-1152.-1162. Baldvin III.
 - 1162.–1174. Amalrik I.
 - 1174.–1185. Baldvin IV.
 - 1185.–1186. Baldvin V.
 - 1186.–1192. Guy de Lusignan
vlada sa Sibilom
Legislatura Haute Cour Jeruzalema
Povijest Prvi križarski rat (1099.)
Drugi križarski rat (1145.)
Opsada Jeruzalema (1187.)
Treći križarski rat (1189.)
Mir u Ramli (1191.)
Opsada Akre (1291.)
 - Prvi križarski rat 1099.
 - ukinuta 1291.

Jeruzalemsko Kraljevstvo (lat. Regnum Hierosolimitanum, starofr. Roiaume de Jherusalem), bilo je kršćansko kraljevstvo uspostavljeno na području Levanta 1099. godine nakon Prvog križarskog rata. Opstalo je gotovo dvjesto godina (1099. - 1291.) kada su mameluci uništili Akru, zadnji ostatak kraljevstva.

U početku je Jeruzalemsko Kraljevstvo bilo mala skupina gradova osvojenih u križarskim pohodima. Kasnije se kraljevstvo proširilo, a na vrhuncu je bilo sredinom 12. stoljeća. Jeruzalemsko Kraljevstvo se na vrhunci moći protezalo preko današnjeg teritorija Izraela, Libanona i palestinskog prostora. Najsjevernija točka Jeruzalemskog Kraljevstva bila je sjeverna granica Libanona, a najjužnija točka bio je Sinaj. Najistočnija granica bila je današnja istočna granica Jordana i Sirije. Bilo je i pokušaja da se Jeruzalemsko Kraljevstvo proširi i na teritorij bivšeg fatimitskog Egipta. Kraljevi Jeruzalemskog Kraljevstva također su imali i određeni stupanj autoriteta nad ostalim križarskim državama osnovanima na Bliskom Istoku:

Mnogi običaji i ustanove iz Europe preneseni su u Kraljevstvo, a postojale su i obiteljske i političke veze s Europom kroz cijelo postojanje Jeruzalemskog Kraljevstva. U usporedbi s europskim, tadašnjim kraljevinama, Jeruzalemsko Kraljevstvo bilo je mala država, kojoj je često nedostajalo financijske i vojne podrške iz Europe. Jeruzalemsko Kraljevstvo je najuže bilo povezano s Malom Armenijom i Bizantom, od kojih je naslijedilo istočnjačke kvalitete, a na kraljevstvo su utjecale i muslimanske ustanove koje su nekad bile na tom području. U društvu su prevladavali doseljeni Latini, a istočni kršćani i muslimani bili su niži stalež.

U početku se islamski svijet brinuo zbog stvaranja kraljevstva, no dolaskom 12. stoljeća došlo je do ujedinjenja muslimanskih zemalja pod zengidskim atabegom Nurom ad-Din Mahmudom i ajubidskim vladarom Saladinom, koji su s vremenom počeli zauzimati prostor Jeruzalemskoga Kraljevstva. Sam Jeruzalem pada pod Saladinovim napadom 1187. godine, a do 13. stoljća Jeruzalemsko Kraljevstvo obuhvaćalo je samo nekoliko gradova uz sredozemnu obalu. U tom je razdoblju Jeruzalemsko Kraljevstvo (ponekad zvano i "Kraljevstvo Akre"), za vladarsku dinastiju imalo je obitelj Lusignan, porijeklom s križarskog Ciparskog Kraljevstva, a veze su pojačane s Tripolijem, Antiohijom i Armenijom. Kraljevstvom su također dominirali talijanski gradovi-države, pretežito Venecija i Genovska Republika, kao i carske ambicije iz Svetoga Rimskog Carstva. Kraljevstvo je postalo nešto više od pijuna u politici i ratovima ajubidske i mamelučke dinastije iz Egipta, odnosno horezmijskih i mongolskih osvajanja. Mamelučki sultani Baibari i al-Ašraf Khalili s vremenom su zauzeli sve križarske utvrde, a posljednja je pala u opsadi Akre 1291. godine.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]