Jezidi

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Jesidi)
Skoči na: orijentacija, traži
Jesidi
Ukupno pripadnika
200-300 tisuća[1]
Značajna područja naseljavanja
Flag of Iraq.svg Irak 50-150 tisuća[1]
Flag of Armenia.svg Armenija 40.620[2]
Flag of Germany.svg Njemačka 40.000[1]
Zastava Ruske Federacije.svg Rusija 31.273[3]
Flag of Syria.svg Sirija 15.000[1]
Flag of Georgia.svg Gruzija 5000[1]
Jezik
Kurdski jezik
(kurmandžisorani)
Povezane etničke grupe
Kurdi

Jezidi ili Jesidi[4] (kur. ئێزیدی - Êzidî; na hrv. i - azidi, izdi, jazidi, jezidi, zedi) su kurdska etnoreligijska skupina iz Iraka koju karakterizira pripadnost specifičnoj heterodoksnoj religiji odnosno sljedbi.

Korijeni[uredi VE | uredi]

Heterodoksna religija jesida jazdanizam oblikovala se je u prvoj polovici 2. tisućljeća podno obronaka Zagrosa i na sjeveru Mezopotamije, a njeni su korijeni vrlo složeni: sufijski utjecaj i slikovita simbolika može se prepoznati u religijskom rječniku (posebno u terminologiji njihove ezoterične literature), no većina njihove mitologije i kozmogonije je neislamska t.j. pripada drevnim iranskim religijama[1] poput zoroastrizma, manihejstva, mazdakizma i mitraizma. Iako je stvarana u isto vrijeme i na istim temeljima (sufizam i staroiranska tradicija) kao i alevitska religija, jesidska se ne svrstava u niti jedan ogranak islama već kao specifična monoteistička religija odnosno sljedba.

Vjerovanja[uredi VE | uredi]

Jesidi vjeruju u jednog Boga kao stvaratelja svijeta na koji je poslao sedam uzvišenih bića ili anđela (haft serr; „sedam zagonetki“) da ga čuvaju, a njihov vođa je Malak Taus („Paunov anđeo“)[1]. Njega su muslimani često poistovjećivali sa Sotonom zbog čega su jesidi progonjeni od svog postanka, posebice u doba Osmanskog Carstva kada su prisilno preobraćivani na hanafijsku školu sunitskog islama[5].

Običaji[uredi VE | uredi]

Jesidski obredi inicijacije novorođenčadi uključuju[6]:

  • šišanje uvojaka
  • mor kirin („pečat”)
  • obrezivanje

Vjerska literatura[uredi VE | uredi]

Jesidska religijska tradicija uglavnom se prenosila usmenom predajom na kurmandžiju (sjevernokurdskom jeziku)[1], dok je autentičnost njihovih svetih tekstova „Crne knjige“ (Mašafa Reš) i „Knjige otkrivenja“ (Kiteba Jelva) tiskanih počekom 20. stoljeća krajnje upitna budući da ih nisu pisali jesidi već stranci[1].

Galerija[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Citirana literatura[uredi VE | uredi]

Tiskana stručna literatura:

  • (engl.) Hastings, James (2003.). Encyclopedia of Religion and Ethics XVIII. Whitefish, Montana: Kessinger Publishing, ISBN 0766136957.
  • (hrv.) Klaić, Bratoljub (1990.). Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, ISBN 86-401-0038-1.

Stručna literatura s vanjskim poveznicama:

Organizacije i udruge:

Wikimedijski zajednički poslužitelj:

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Jesidi