Josip Štolcer-Slavenski

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Spomenik Josipu Štolceru-Slavenskom u Perivoju Zrinskih u Čakovcu
Skulptura glave Josipa Štolcera-Slavenskog u Muzeju Međimurja u Čakovcu

Josip Štolcer-Slavenski (Čakovec, 11. svibnja 1896. - Beograd, 30. studenog 1955.) hrvatski skladatelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Studirao je glazbu u Budimpešti i Beču, a boravio je i radio posvuda: Budimpešta (1913.), Zagreb (1920.), Beograd (1924.-1926.), Pariz (1925.-1926.), Prag (1929.). Poslije Drugog svjetskog rata radio je kao profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u Beogradu.

U svojim djelima uvelike je koristio autohtonu narodnu glazbu, osobito onu iz svog rodnog kraja - Međimurja.

Djela[uredi VE | uredi]

Instrumentalna[uredi VE | uredi]

  • Nokturno (1920.)
  • Sonata za glasovir (1924.)
  • Balkanofonija (1927.)
  • Gudački kvartet br.2 (1928.)

Pjesme inspirirane međimurskim melosom[uredi VE | uredi]

  • Voda zvira iz kamena (1916.)
  • Romarska popevka (1922.)
  • Ftiček veli

Nagrada[uredi VE | uredi]

U čast Slavenskom i njegovom djelu u Hrvatskoj 1970. godine je osnovana Vjesnikova godišnja nagrada za glazbu "nagrada Josip Štolcer Slavenski".

Izvori[uredi VE | uredi]