Josip Bozanić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Josip Bozanić
Josip Bozanic.jpg
Rođen 20. ožujka 1949.
Rijeka
Zaređen
za svećenika
29. lipnja 1975.
Titula kardinal prezbiter
Služba nadbiskup zagrebački
Grb Coat of arms of Josip Bozanic.svg
Portal: Kršćanstvo

Josip Bozanić (Rijeka, 20. ožujka 1949.[1]), hrvatski je kardinal.

Mlade godine[uredi VE | uredi]

Josip Bozanić rođen je u Rijeci 20. ožujka 1949. godine na Sušaku kao prvo dijete Ivana i Dinke rođene Valković. Josip ima još dva brata i sestru. Brat Antun također je svećenik. U 19. stoljeću Josipov je predak u nekom daljem koljenu, Bartul Bozanić, također bio krčki biskup. Bozanićeva obitelj je živjela u mjestu Vrbnik na otoku Krku, gdje je završio osnovnu školu. Nakon završene osnovne škole roditeljima otkriva da je odlučio poći u sjemenište. Njegova se odluka poštuje i Josip odlazi u sjemenište u Pazin. Prije toga je prošao nekoliko usmenih razgovora, napisao molbu i uspio se upisati. Iako se obrazovanje ne razlikuje od onoga u svjetovnoj klasičnoj gimnaziji život je mnogo stroži. Živi se u kolegijima, obavezna su četiri sata učenja na dan u grupama. Sjemeništarci kući na dulje vrijeme odlaze za Božić, Uskrs i na ljetni odmor. U slobodno vrijeme bave se sportom ,šetnjom ali i povremeno zapjevaju.

Bozanić nije imao dara za pjevanje, a ni za sport pa je zbog toga vrijeme najčešće provodio uz knjigu te je mnogo pisao. Nedjeljom bi sjemeništarci imali praksu pomažućisvećenicima u održavanju liturgije. Kad je bio na odmoru, sjemeništarac Bozanić ukućanima je pričao da je jako zadovoljan svojim životnim pozivom i nije se nimalo žalio na uvjete u Pazinu. Ljeto je provodio kupajući se i šetajući, a najmanje je mjesec dana odlazio raditi u Njemačku. Preko nekih je poznanika radio u knjižnicama, sređivao knjige, učio jezik i zarađivao dobar džeparac. Nakon položene mature nije se mnogo predomišljao o daljnim potezima. Upisuje Teološki fakultet u Rijeci, no posljednju godinu završava u Zagrebu. Diplomski rad bio mu je o djelu biskupa Antuna Mahnića.

Svećenička karijera[uredi VE | uredi]

Miran, tih, povučen, knjiški čovjek, tako ga opisuju njegovi nastavnici iz sjemeništa. Druželjubiv, spreman na razgovor, ali drugima ne voli nametati svoje mišljenje, tako ga opisuju njegovi prijatelji iz djetinstva. Nitko od njih ne će reći da u njemu tinja žar koji će se pretvoriti u plamen kad treba presuditi i odlučiti o nekoj važnoj stvari. Tu karakteristiku u opisu Josipa Bozanića nitko tko ga poznaje ne će spomenuti. Bozanić je pravi prototip vjernog papinog sljedbenika. Nije ni blizu kruga "nestašnog" klera koji će povremeno i spomenuti da su neke stvari trule unutar vatikanskih zidina. Nakon studija Bozanić služi vojni rok u Peći na Kosovu. Nakon što se vratio sa služenja vojnog roka zaređen je za svećenika Krčke biskupije, 29. lipnja 1975. godine u Krku. Godine 1975. godine u Vrbniku je odslužio mladu misu. Potom slijedi terenski rad. Obavlja dužnost kapelana u Malom Lošinju, a u Velom Lošinju zamjenik je župnika. Nadređeni Bozanića hvale i prezadovoljni su njegovim radom. Dobar glas čuje se sve do Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Ujesen 1979. Bozanić je pozvan i u Rimu ostaje gotovo sedam godina. U Hrvatskom papinskom zavodu, gdje polazi studij dogmatike na Gregorijani i studij crkvenog prava na Lateranskom sveučilištu. Čelni ljudi Zavoda žele ga uključiti u rad kongregacije za kler (papinsko ministarstvo za svećenstvo). No, Bozanić se želi vratiti natrag. Nakon povratka 1986. godine na Krk župni je vikar. No, vrlo brzo imenovan je na mnogo višu dužnost - za kancelara Biskupskog ordinarijata na Krku. Već iduće godine postaje i generalni vikar Krčke biskupije te sudski vikar.

Josip Bozanić u papamobilu s papom Benediktom XVI. 6. lipnja 2011.
Kardinal Josip Bozanić sadi drvo mira kao gost u Zrenjaninu zajedno sa svojim domaćinom biskupom Lászlóm Németom prigodom proslave svetoga Gerarda 8. listopada 2011..

Uz to nalazi vremena predavati u Rijeci predmet "de sacramentis il genere". Tri godine nakon povratka kući Bozaniću stiže nagrada za sav dotad uloženi trud. Dana 10. lipnja 1989. zaređen je za biskupa. Glavni zareditelj mu je bio kardinal Franjo Kuharić, a suzareditelji msgr. Josip Pavlešić, nadbiskup riječko-senjski i metropolit te msgr. Karmelo Zazinović, biskup krčki[2]. Sa svojih 40 godina jedan je od najmlađih biskupa u Europi. Kao krčki biskup zalagao se za ukidanje mostarine za prelazak krčkog mosta, kako bi stanovnici otoka bili ravnopravni s ostalim građanima Hrvatske. Ovog časa osobito mislim na sve one koji su još zarobljeni strahom ili obzirom, da će izgubiti društveni položaj, bolje radno mjesto ili političke šanse ako se otvoreno pridruže nama na liturgijskim sastancima. Zabrinuto mislim i na sve one koji su se olako pustili ideološkim ili materijalnim izazovima i Božjem duhu suzili mjesto u vlastitom životu, reći će Bozanić u povodu zaređenja. List Glas Koncila tada će ga proglasiti biskupom za 21. stoljeće. Iako potječe iz male biskupije Bozanić dobiva veliko povjerenje crkvenih vlasti. Naime, kao predstavnik Crkve imenovan je u povjerenstvo koje treba sastaviti međudržavne ugovore između Svete Stolice i Hrvatske. Ubrzo nakon početka razgovora s državnim predstavnicima Bozanić dolazi na čelo tog povjerenstva. U razgovorima nema povišenih tonova, razmimoilaženja i čarki. Govoreći o nacrtima tih ugovora, Bozanić će jednom reći da su oni: ostvarenje slobodne Crkve u slobodnoj državi. Godine 1994. kardinal Kuharić stječe uvjete za mirovinu i svoj mandat stavlja na raspolaganje Svetom Ocu, a on ga u nadbiskupskoj fotelji ostavlja još tri godine. No, kurija sve to vrijeme traži njegovog nasljednika.

Kao nadbiskup i kardinal[uredi VE | uredi]

Bozanić je brzo postao jedan od najozbiljnijih kandidata, ali on sam i nije planirao sjediti na Kaptolu. No, 5. srpnja 1997. godine papa je na veliko iznenađenje pročitao upravo njegovo ime kao novog zagrebačkog nadbiskupa. Nakon objave imenovanja bilo je vidljivo razočaranje vlasti papinim imenovanjem. Naime, tadašnje hrvatske vlasti na Kaptolu su željele vidjeti dubrovačkog biskupa Puljića. Mladi nadbiskup bio je navodno i opomena Kaptolu da se previše zbližio s Pantovčakom. Sam je Bozanić rijetko pričao o politici. Nijedno vjerničko društvo ne smije postati politička stranka niti se smije u svom djelovanju formalno poistovjetiti s nekom političkom strankom. Pojedini vjernik, pak, može biti kao kršćanin član određenog vjerničkog društva u Crkvi i u isto vrijeme, kao građanin, član određene političke stranke, rekao je jednom o odnosima Crkve i političkih stranaka. Papin blagoslov za novoga zagrebačkog nadbiskupa zatekao ga je na mjestu predsjednika Nadzornog odbora Vijeća hrvatskog Caritasa, člana Hrvatske biskupske konferencije i predsjednika Odobra za obilježavanje Nove 2000. godine. Sudjelovao je i u sastavljanju ugovora između Hrvatske i Vatikana, a kao nadbiskupu ostalo mu je sređivanje pravne regulative oko spornog četvrtog ugovora, kojim se regulira ekonomski položaj Crkve i dva osjetljiva problema: status crkvene imovine i crkveni porez.

U listopadu 2003. godine papa Ivan Pavao II. proglasio ga je kardinalom.

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Josip Bozanić