Josip Gržanić

Izvor: Wikipedija
Josip Gržanić
Josip Gržanić
Razglednica „Josipu Gržaniću neustrašivom branitelju naših prava 19. ožujka 1886.“ (objavljeno u Novosti br. 106., 1927.)
Rođenje 19. ožujka 1845., Senj, Hrvatska
Smrt 29. listopada 1907., Gospić, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje političar
Portal o životopisima

Josip Gržanić (Senj, 19. ožujka 1845.Gospić, 29. listopada 1907.), bio je hrvatski političar i istaknuti pravaš.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i rano djelovanje[uredi | uredi kôd]

Josip Gržanić rođen je 1845. godine u Senju u obitelji Krste Gržanića. Osnovnu školu pohađao je u Senju a dvije godine pohađao je i biskupsko sjemenište Ipak, napušta sjemenište nakon prve godine i odlazi u Zagreb gdje završava Pravoslovnu akademiju (studij prava). Nakon završetka studija neko vrijeme radi u Financijskom ravnateljstvu u Zagrebu. U to vrijeme pomaže Anti Starčeviću da se izvuče iz političkih neprilika u koje je upao nakon okončanja rakovičke bune. Godine 1872. Gržanić postaje veliki bilježnik u Senju gdje obavlja tu dužnost do 1882. godine kada daje ostavku zbog nezadovoljstva s gradonačelnikovom politikom. U međuvremenu je radio i na osnivanju Senjske štedionice. Gržanić 1883. godine organizira premezivanje mađarskog natpisa na carinarnici pa tako na sebe skreće pozornost mađarskih vlasti. Također je s Vjenceslavom Novakom i nekoliko drugih domoljuba upao u hotel "Nehaj" gdje su izvikivali parole koje su veličale Antu Starčevića i Frana Folnegovića i time prisilili mađarske vlasti da uvedu izvanredno stanje u Senju. 1885. godine kao zastupnik u Ivanić Tvrđi kraj Čazme izabran je u Sabor gdje se povezuje s Davidom Starčevićem.

Saborski vritnjak Khuenu Héderváryju[uredi | uredi kôd]

U saborskoj raspravi 5. listopada 1885. godine ban Khuen Héderváry opravdavao je nezakonito otuđenje t.zv. Komorskih spisa koji su nezakonito odnešeni u Mađarsku. Izbila je žestoka svađa i Héderváry je u jednom trenutku krenuo iz sabornice ali David Starčević je rekao Gržaniću da banu ne da samo tako izaći van pa je Gržanić krenuo za njim i izgurao ge iz sabornice pritom ga udarivši nogom u stražnjicu. Nakon tih događaja u David Starčević, Eugen Kumičić i Josip Gržanić bili su odmah pritvoreni. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti "preuzvišenoga gospodina bana". Ali pravaš Grga Tuškan u istražnome je zatvoru (10. listopada 1885. godine) izjavio: "Ja držim da je Preuzvišeni g. ban udaren nogom u rit".[1] Grgi Tuškanu je nakon toga oduzeta doktorska titula kao i Davidu Starčeviću. Grga Tuškan je, 17. prosinca pušten iz zatvora. Poslije mu je skinut imunitet i pred Sudbenim stolom osuđen je na 2 godine zatvora, oduzet mu je akademski stupanj doktora i pravo odvjetničkoga rada, a kasnije Stol sedmorice smanjio mu je kaznu na 8 mjeseci zatvora. Josip Gržanić i David Starčević 18. prosinca 1885. godine osuđeni su na 3 mjeseca zatvora, a kasnije u kasacijskoj raspravi Stol sedmorice povisio im je kaznu na 5 mjeseci zatvora.[2] Eugen Kumičić bio je oslobođen zbog toga što je državni odvjetnik na samoj glavnoj raspravi odustao od optužbe. Završetak suđenja popratili su žestoki prosvjedi.[1]

Izlazak iz zatvora i daljnje djelovanje[uredi | uredi kôd]

Gržanić izlazi iz zatvora nakon 5 mjeseci i Zagrepčani ga dočekuju s ovacijama. Vraća se u Senj gdje vodi Senjsku čitaonicu i Senjsku štedionicu a pokreće i novo brodarsko društvo. Politički djeluje kao vođa Čiste stranke prava i pristaša je Josipa Franka. Pokušava se ponovno kandidirati za zastupnika ali to mu zbog sukoba s Héderváryjem nikada više ne će uspjeti. Godine 1903. ponovno je umiješan u prosvjede protiv mađarskih natpisa, te Gržanić ulazi u sukob sa senjskim gradonačelnikom od kojeg Héderváry traži naplatu štete. Godine 1907. kandidirao se u Perušiću ali smrt ga sprječava da bude izabran.

Umro je u Gospiću 29. listopada 1907. godine od kapi.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Slaven Letica, Uloga i položaj muške stražnjice u suvremenoj hrvatskoj politici[neaktivna poveznica], izvorna verzija članka objavljena je u Hrvatskom tjedniku, 22. ožujka 2018., br. 704, str. 36.-41., makarska-post.com, 31. ožujka 2018., pristupljeno 10. travnja 2018.
  2. Mato Artuković, Izidor Kršnjavi kao brodski zastupnik u Hrvatskom saboru 1884.-1887. // Scrinia Slavonica: godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, sv. 6, br. 1, 2006., str. 217–233., (Hrčak), str. 230., pristupljeno 1. travnja 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]