Josip Kozarac

Izvor: Wikipedija

Josip Kozarac (Vinkovci, 18. ožujka 1858. - Koprivnica, 21. kolovoza 1906.), hrvatski prozaist - novelist, romanopisac, pjesnik, pisac pripovjedaka i polemičar, diplomirani inžinjer šumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih šumara.

Sadržaj 1 Životopis 2 Stvaralaštvo 3 Najvažnija izdanja djela 4 Počasti

[uredi] Životopis

Bio je jedan od važnijih hrvatskih prozaista, novelista, polemičara, pjesnika, ujedno i diplomirani inžinjer šumarstva te najpoznatiji hrvatski šumar. Osnovnu školu završio je u Vinkovcima, te je pohađao gimnaziju koju je završio s puno muke ali se sve promijenilo kada je upisao fakultet šumarstva u Beču. Diplomirao je 1879. godine na Visokoj školi za kulturu tla kao najbolji student na svojoj godini. Prije fakulteta je živio dosta slobodan i neobuzdan život. Puno vremena je provodio u prirodi jednostavno promatrajući život koji se odvijao oko njega, u šumama, na livadama, uz rijeke. Svoje spisateljske sposobnosti je razvio pišući poezije, a kasnije je svoj talent pronašao u pisanju proze (pripovijetke i romani). Nakon što mu je otac preminuo, Kozarac je ostao živjeti sa svojom majkom. Kao jedan od boljih šumarskih stručnjaka radio je na mnogim mjestima: Vinkovci, Vrbanja, Nijemci, Županja, Nova Gradiška, Lipovljani te mnoga druga. Od 1896. do 1898. godine bio je jedan od urednika, tada poznatog «Šumarskog lista».Pisao je brojne članke, ali su svi bili vezani za njegov posao (briga i njegovanje šuma-pomlađivanje posavskih hrastika, važnosti prorjeđivanja, uzgoju hrastovih sastojina u prvom razdoblju ophodnje, o naletu jasena u slavonske hrastike, o proračunu vrijednosti hrastovih sječina i druge). Dok je bio u svojoj struci, najvažnije što je učinio bilo je službovanje u Lipovljanima od 1885. do 1895. godine posjekao i pomladio tisuće hektara šuma hrasta lužnjaka koje danas, njemu u čast nose upravo njegovo ime. Bio je poznat još i po raspravama vezanih za šume, koje su bile poznate čak i mnogim stručnjacima iz Zapadne Europe i Rusije. Nakon što je ispunio sva očekivanja u svom poslu i time doprinjeo razvoju hrvatskog šumarstva, Kozarac se povukao i više posvetio razvijanju svojih drugih talenata i spisateljskom životu što je pokazao i mnogim svojim djelima koja su i danas rado čitana. Umro je 21. kolovoza 1906. u Koprivnici.

[uredi] Stvaralaštvo

Josipa Kozarca svi smatraju piscem jako oštrih zapažanja i jednostavnih ali često i prodornih, dubokoumnih misli. Nastavio je Reljkovićevim putem i danas ne bismo mogli zamisliti hrvatsku književnost bez njegova doprinosa te ne bismo imali točne informacije o životu seljaka u to vrijeme. Kozarac je pisao realna i racionalna djela koja su se u većini slučajeva temeljila na stvarnim događajima i opisivala slavonsku sredinu i kvalitete tog života. Često je prema sebi bio samokritičan, i za njega su najviše govorili da je pjesnik prirode jer je od svih bio najviše vezan za nju. To se najviše primjećivalo kroz detaljne opise pejzaža u njegovim djelima, gdje ju je opisivao onako kako ju je doživljavao kao šumar i kao dijete kada je većinu svoga vremena provodio u prirodi. Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme koji muče seosko stanovništvo i njihove poglede na život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamćen kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca jer je stvarnost prikazivao onakvu kakva ona zaista je te je zbog toga iznosio sve probleme i predlagao njihova rješenja.

[uredi] Najvažnija izdanja djela

• «Zmija» • «Priče djeda Nike» • «Moj djed» • «Biser-Kata» • «Slavonska šuma», «Vijenac», Zagreb, 1888.godine • «Mrtvi kapitali», «Vijenac», Zagreb, 1889.godine • «Među svjetlom i tminom», Matica hrvatska, Zagreb, 1891.godine • «Tena», «Dom i svijet», Zagreb, 1894.godine • «Mira Kodolićeva», «Prosvjeta», Zagreb, 1895.godine • «Oprava», «Prosvjeta», Zagreb, 1899.godine

[uredi] Počasti

Njemu u čast se dalo ime književnoj nagradi Josip i Ivan Kozarac.