Josip Vancaš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Josip pl. Vancaš
Arhitekt / Graditelj
Josip Vancaš
Nacionalnost Hrvat
Rođenje 22. ožujka 1859.
Smrt 15. prosinca 1932.
Stvaralaštvo
Josip pl. Vancaš, palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.)

Josip pl. Vancaš (Sopron, 22. ožujka 1859. – Zagreb, 15. prosinca 1932.), hrvatski arhitekt, predstavnik historicizma.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Josip pl. Vancaš rođen je 1859. godine u mađarskom gradu Sopronu. Potječe iz mjesta Farkašić na Kupi, a rođen je u Sopronu gdje mu je otac radio kao poštanski činovnik. Godine 1865. otac je postavljen za ravnatelja pošte u Zagrebu, a Vancaš pohađa Realnu gimnaziju u Zagrebu, nakon koje odlazi u Beč.[2]

Do 1881. studirao je na Visokoj tehničkoj školi, [3] zatim godinu dana radio u atelijeru kod Ferdinanda Fellnera i Hermanna Helmera, a potom 1882.-1883. studira na Umjetničkoj akademiji u Beču i diplomira u klasi Friedricha Schmidta.[4]

Godine 1884. na poziv bosanske vlade odlazi u Sarajevo, gdje djeluje do 1890. kao vladin arhitekt. Odlaskom iz državne službe u Sarajevu do 1921. vodi vlastiti atelijer. Tijekom bogatog djelovanja izgradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela. Radio je nacrte za oltare te za stambene i crkvene interijere.

Proučavao je bosansko pučko graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih svojstvenih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Kao zastupnik bosanskohercegovačke vlade 1911. podnio je rezoluciju o zaštiti povijesnih spomenika u BiH. Napisao je čitav niz studija o bosanskoj pučkoj arhitekturi.

Bio je začasni član i član Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja".[5]

Od 1921. živi u Zagrebu, gdje i umire 15. prosinca 1932. godine.

Najznačajnija ostvarenja[uredi VE | uredi]

Najznačajnija su mu ostvarenja: Katedrala Srca Isusova (1884.-1889.), Palača Zemaljske vlade u Sarajevu (1884.-1886.), Sjemenište sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu ( 1892.-1896.), Palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.), stambena zgrada Ješue D. Saloma (1901.) i vila Mathilde u Sarajevu (1902.- 1903.), Župna crkva sv. Jurja u Desiniću (1901.- 1902.), Župna crkva sv. Nikole u Krapini (1901.- 1903.), Hotel „Union“ i zgrada Gradske štedionice u Ljubljani. (1902./3.), Crkva sv. Mihovila u Varešu (1905.-1906.) Palača pošte i telegrafa u Sarajevu (1907./13.), Crkva Kraljice Sv. krunice, župna crkva sv. Ivana Krstitelja u Konjicu (1894. - 1918.).

Svoje je radove izlagao na svjetskim izložbama u Budimpešti (1896.), Beču (1898.) i Parizu (1900.).

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Josip Vancaš
Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorna djela autora: Palača prve hrvatske štedionice u Zagrebu