Josipa Lisac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Josipa Lisac

Josipa3.jpg

Rodno ime Josipa Lisac
Rođen/a 14. veljače 1950.
Žanr/ovi pop, rock, funk, jazz
Zanimanje glazbenica
Instrument vokal
Djelatno razdoblje 1969. - danas
Producentska kuća JugotonCroatia Records
Web-stranica JosipaLisac.com
Nagrade
Dobitnica diskografske nagrade Porin


Josipa Lisac (Zagreb, 14. veljače 1950.) hrvatska je pjevačica i jedna od najvećih predstavnika hrvatske glazbene umjetnosti. Poznata je po izvornoj mješavini različitih glazbenih žanrova, unikatnoj i ekscentričnoj scenskoj pojavi te izraženim vokalnim sposobnostima.

Odrastanje uz glazbu - djetinjstvo i mladost[uredi VE | uredi]

Kao dijete izuzetnog glazbenog talenta, već u 10. godini postaje članicom Dječjeg zbora Radio-televizije Zagreb. Pjevajući ozbiljni glazbeni repertoar, od stare sakralne, preko klasične i moderne avangardne, sve do etno-tradicionalne glazbe, stječe svoje prvo, a zatim i sve bogatije glazbeno obrazovanje.

Godine 1961. njihov zbor dobiva GRAND PRIX na natjecanju u Francuskoj, kao najbolji dječji zbor na svijetu. Premda odgajana na Monteverdiju, Bachu, Beethovenu, Brittenu, vrlo brzo pokazuje svoje pravo zanimanje za rock glazbu, te 1967. postaje glavnim vokalom rock grupe O'Hara, a zatim grupe Zlatni akordi. Već prvo pojavljivanje u javnosti, izaziva pravu senzaciju kod široke publike: u njezinom pjevanju sublimira se sve ono najbolje iz najrazličitijih glazbenih žanrova, a već prvi festivalski nastup, na najvećem onodobnom festivalu zabavne glazbe u Opatiji, najavljuje dolazak i pojavu izuzetne pjevačke osobnosti na ondašnju jugoslavensku glazbenu scenu.

Ne samo svojim fascinantnim glasom i originalnim interpretacijama, već jednako tako i svojom jedinstvenom i intrigantnom pojavom, Josipa Lisac ubrzo postaje unikatnom i neponovljivom zvijezdom rock glazbe. Razvijajući se i idući uporno dalje protiv svih uobičajenih struja, ona razvija svoj jedinstveni stil glazbenog izražavanja.

Upoznavanje s Karlom - razvoj i formiranje[uredi VE | uredi]

Poznanstvo, prijateljstvo i ljubav s popularnim rock'n'roll pjevačem i skladateljem, Karlom Metikošem, potpuno zaokružuje njezin glazbenički i životni put. Metikoševo iskustvo i snažna autorska osobnost, uobličava Josipu Lisac kao jedinstvenu umjetnicu i ženu.

Njihov prvi zajednički LP album iz 1973. godine, "Dnevnik jedne ljubavi", ostaje do današnjeg dana jednim od najboljih konceptualnih rock ostvarenja, antologijom hrvatske diskografije.

Zajedno ostvaruju oko 13 LP albuma i CD-a, s autorskim i producentskim pečatom Karla Metikoša. Smjenjuju se albumi: "Hir, hir, hir", "Lisica", "Hoću samo tebe"… Žive hitovi: "O jednoj mladosti", "Magla", "Hir, hir, hir", "Danas sam luda", "Dok razmišljam o nama", "Na, na, na", „Ja bolujem“...

Uskoro Josipa Lisac dokazuje svoj višestruki talent vrlo zapaženom i zahtjevnom ulogom djevojke Jane, u prvoj hrvatskoj rock operi, autora Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske: "Gubec-Beg", koja je praizvedena 1975. godine. Najpoznatija i najizvođenija arija iz ove rock opere, postaje "Ave Maria", koja je do danas neizostavni dio njenog koncertnog repertoara.

Tijekom 1976. godine snima i jazz album s velikanima svjetskoga jazza (Ernie Wilkins, Clark Terry, Johnny Basso...), pod naslovom "Josipa Lisac & B.P. Convention big band international", a u produkciji Boška Petrovića i Karla Metikoša. Zatim s Karlom M. odlazi na tri godine u SAD, gdje snima i surađuje s vrhunskim američkim glazbenicima (Ira Newborn, Paulinho da Costa, Joel Peskin i dr.); plod ove suradnje jest album "Made in USA", snimljen 1979. na hrvatskom i engleskom jeziku, u studiju 55 u Los Angelesu i Sounds Good Recordings.

Po povratku u domovinu, njezina karijera je na svom vrhuncu; sudjeluje u dva američka filma: "Lost Hero" (1985.) s Richardom Chamberlainom, u režiji Lamonta Johnsona i "Dirty dozen" (1988.), u režiji Lee Katzina. Također se pojavljuje u TV seriji "Smogovci" u epizodi "Vjenčanje Dunje i Mazala" iz 1992.

Slijede pozivi u mnoge kazališne predstave (Slovenija, Hrvatska i dr.), na mnoge koncertne turneje i snimanja. Višestruka je dobitnica nagrade "Vokal godine", diskografske nagrade Porin i brojnih drugih nagrada.

Sama o sebi kaže da se užasava prosječnosti i banalnosti i čitav njezin život posvećen je iznalaženju novih, originalnih, često puta i šokantnih rješenja, što je uvijek i na svakom mjestu čini atraktivnom, zanimljivom i provokativnom. Njezina karakteristika u jednoj rečenici glasi: Josipa Lisac nije kao drugi...

Poslije Karlove smrti - koncerti njemu u čast, kazališne predstave, Antologija, album "Život"[uredi VE | uredi]

Josipa Lisac, 14. veljače 2009.

Iznenadna smrt Karla Metikoša 10. prosinca 1991., kao i turbulentan početak devedesetih, bitno mijenjaju kontekst njenog rada. Kroz godine koje slijede priređuje niz koncerata posvećenih Karlu, čija se tradicija održavanja nastavila do danas.

Prvi takav koncert, naslovljen "Ritam kiše", po hitu Matta Collinsa (Karla Metikoša) iz 1963., održan je na prvu obljetnicu njegove smrti, 1992. godine, u dvorani "Istra" (ZKM). Ovaj projekt svojevrsnog Karlofesta, izravno je uključio pedesetak umjetnika, što je bio presedan na dotadašnjoj glazbenoj sceni. Vrlo šarolika generacijska struktura glazbenika okupljenih na koncertu - od Arsena, 4M, Crvenih koralja, do Nene Belana, Dina Dvornika i Psihomodo popa - potvrdila je Karlovu sveprisutnost u hrvatskoj glazbi, prvo kao pjevača i rock'n'roll pionira u nas, a zatim kao pop skladatelja i producenta. Zvučni zapis s ovog koncerta, objavljen je 1994. godine na albumu "Ritam kiše", te godinu dana kasnije osvaja Porina za najbolji kompilacijski album izvan klasične glazbe.

No, već sljedeći Porin, koji se našao u Josipinim rukama 1996. godine, za album "Koncert u čast Karla Metikoša", "slamao je zrake" obojene klasičnom glazbom. Naime, njena prva suradnja s maestrom Igorom Kuljerićem, Simfonijskim orkestrom i zborom HRT-a, u prosincu 1994., iznjedrila je sasvim nove orkestracije, te udahnula novi život "Janinom ludilu", "Magli" ili "Hazarderu".

Njihova se suradnja nastavlja 1997., kada zajedno rade na koncertnoj obradi rock-opere "Gubec beg". Ovaj projekt, realiziran kao svojevrsni spoj glazbenog i glumačkog, na pozornicu "Lisinskog" doveo je i Dadu Topića, Massima Savića, Tonija Cetinskog, Anju Šovagović-Despot, Dragana Despota i Filipa Šovagovića.

Zbog svog originalnog i uvijek novog konceptualnog osmišljavanja svakog koncerta, Josipa još jednom mijenja formu glazbenog izričaja. S istim povodom, u sjećanje na Karla i njegovo djelo, 2001. godine, na desetu obljetnicu njegove smrti, uz deset svijeća na bini, ponovo nastupa u "Lisinskom", ovoga puta - uz band glazbenika mlađe generacije (Gojko Tomljanović - klavijature, klavir, orgulje; Josip Grah - truba, harmonika; Borna Šercar - bubnjevi, udaraljke; Davor Ivelić - bas gitara; Robert Vnuk - gitara). Dio zvučnog zapisa s ovog koncerta, skupa s izvadcima koncertnih zapisa s ljubljanskih Križanki i mariborskog Lent festivala, objavljen je 2002. godine, na dvostrukom CD izdanju "Josipa Lisac LIVE".

Ova tradicionalna koncertna poslastica, ne mijenjajući povod, još jednom je promijenila koncept - 8. veljače 2005. na daskama HNK u Zagrebu, ponovo uz Simfonijski orkestar i zbor HRT-a, a pod ravnanjem maestra Tončija Bilića, Josipa, uz arije iz "Gubec bega", izvodi i songove iz svjetski poznatih mjuzikala. Tom prilikom, poseže za djelima nekih od najznačajnijih skladatelja ovog žanra: S. Sondheima, K. Weilla, L. Bernsteina i dr.

Ne odstupajući od tradicije priređivanja koncerata u sjećanje na Karla Metikoša i njegovo djelo, Josipa, progovarajući kroz glazbu, prenosi poruke ljubavi i poručuje - ne zaboravljajte svoje ljude. Djela koja su nam iza nekog ostala, ukoliko su kvalitetna, inspiriraju na daljnji razvoj i stvaranje. Njegujući postojeće, svaki dan tretira kao novu borbu u kojoj je uvijek potrebno krenuti ispočetka. Ali, istovremeno se i raduje novom danu, jer on, uz izazove, donosi i nove prilike ili ukazuje na neotkrivene svjetove.

Jedan od, sigurno ne do kraja, otkrivenih svjetova, za Josipu je bio teatar. U 1994. upoznaje ga bolje, kroz vrlo uspješno gostovanje u teatru "Koreodrama" u Sloveniji u predstavi "Suzna Maria Sirakuška" koju je napisao i postavio D.Z. Frey. Po drugi put u istom teatru nastupa 1997. godine u predstavi "Schizophrenia" istog autora, s kojom je gostovala i na Europskom festivalu teatra.

Godine 1997. na 8 CD/MC-a izlazi "Josipa Lisac - Antologija", s materijalima i albumima od 1967.-1997., jedan od prvih pothvata ovakve vrste u domaćoj diskografiji.

Njen posljednji studijski uradak, album simboličkog naslova "Život", iz 2000. godine, obilježio je suvremen zvuk i koketiranje s elektronikom, zahvaljujući suradnji sa svestranim producentom i aranžerom, Gojkom Tomljanovićem. Nekoliko pjesama, s ovog albuma, prethodno je promovirano na festivalima, poput Melodija hrvatskog Jadrana, te na splitskom i zadarskom festivalu. Poslije 13 godina izdavačke pauze (od albuma Boginja 1987.), promovira album "Život" na koncertu za Karla, u prosincu 2000. godine. Čini to u zagrebačkom kazalištu „Komedija“, na istoj pozornici, gdje je gotovo tri desetljeća ranije (1973.), promovirala svoj studijski prvijenac - antologijski album, "Dnevnik jedne ljubavi".

Kada je, nedavno, priređivanje koncerata "U čast..." postalo praksom i drugdje u Hrvatskoj, Josipa, gostujući na istima, potvrđuje posebnost svoga pristupa svakom pojedinačnom nastupu. Izlazi s obradama pjesama - na Koncertu u počast pjesmama A.Dedića (Opatija, 2003.), izvodi obrađenu "Što me čini sretnom" (s kojom je debitirala, kao samostalni vokalist, na Opatijskom festivalu 1968.), te radi remake "Oluje" povodom Koncerta posvećenog pjesmama Zdenka Runjića (Opatija, 2004.). Iduća, 2005. godina,iznjedrila je još jednu obradu, na koncertu u Zagrebu posvećenom skladbama Drage Mlinarca, gdje je Josipa izvela pjesmu "Helena lijepa i ja u kiši". Osim Josipe, nov život ovoj pjesmi udahnula je i mlada spisateljica Romana Brolih, koja je za ovu priliku napisala dodatne stihove, čime je pjesma dobila posve novo značenje.

Brojne suradnje - bogata paleta glazbenih idioma[uredi VE | uredi]

Kroz svoje brojne suradnje tijekom godina, prihvaćajući nove izazove, koji puta zaintrigirana mišlju - "mogu li ja to?" - često dolazi u dodir s različitim glazbenim idiomima. I danas se pamte njezine izvedbe sevdalinki "Omer beže" i "Niz polje idu, babo, sejmeni" (snimljene uz ansambl Ratomira Petkovića, u Sarajevu 1974.). Osamdesetih, surađuje s Bajagom, na pjesmi "Mislim 300 na sat". Devedesetih, kroz suradnju s Dinom Dvornikom, dotiče funky ("Rušila sam mostove od sna"). U suradnji s grupom Boa 1995. rađa se hit "Kao mir". Godine 1997. vidimo je na koncertu Prljavog kazališta, uz Mel Gaynora na bubnjevima, Simfonijski orkestar i zbor HRT-a, ponovo pod ravnanjem maestra Kuljerića - pjeva "Dođi sada, Gospode". Surađujući s Cubismom, u obradi pjesme "Na,na,na", "igra" u ritmu salse.

U drugoj polovici devedesetih, kroz nekoliko izvedbi izvornih narodnih pjesama, Josipa potvrđuje da se dobro snalazi i u etno vodama. Spomenimo njezine izvedbe pjesama - "Vrbniče nad morem" (1995. godine, uz pratnju zbora HRT-a), potom "Vile Velebita" (1996. god. na prvom etno festivalu u Neumu), te "Oj sončece" (1998., Vinkovačke jeseni). Čuti Josipu da pjeva "Oj, sončece" ili "Vehni, vehni, fijolica" na međimurskom dijalektu, možda nije posebno neobično. Ali, u dalmatinskoj pismi je sigurno ne biste očekivali. No, 1999., u Lisinskom pridružuje se Tediju Spalatu u tek obrađenoj - "Dalmatino, povišću pritrujena".

Godina 2001. donosi prvu Josipinu suradnju s Elvisom Stanićem, koji potpisuje aranžman za pjesmu "Paučina", s kojom nastupaju na Melodijama Istre i Kvarnera. "Paučinu" su spleli zvukom jazza, no oplemenjenog "prefinjenim nitima" čakavskog dijalekta i istarske ljestvice.

Dijelom dalmatinskog melosa, Josipa postaje još jednom, na koncertu posvećenom maestru Dinku Fiu (Lisinski, 2004.), njenom učitelju iz dana provedenih u dječjem zboru, kada staje uz klapu Nostalgija, zakantavši "Kanela cvite mili moj". A samo par dana kasnije, na velikom koncertu Cubisma u istoj dvorani, čeka nas novo iznenađenje - kao bis, slušamo romski klasik "Đelem, đelem", u duetu sa Šabanom Bajramovićem. Sad već davne 1992. radi cijeli album s božićnim pjesmama, "Čestit Božić", uz akademski zbor I. G. Kovačić, maestra Sašu Britvića i orguljaškog virtuoza Maria Penzara, da bi krajem lipnja 2005. zapjevala Zagrebu, u pjesmi "Ritam grada", uz repera Marina Ivanovića Stoku. Poslije svega tjedan dana, gledamo je u Opatiji, na petom Liburnia Jazz Festu, kao gošću Elvisu Staniću. Očekujete jazz?! Dobijete fado - Elvisa s harmonikom i Josipu koja vam pjeva na francuskom (pjesma: "La passion c'est trop court terme"). Iznenađenje?! Šok?! Ma, neee... To je Josipa. A funky, rock, klasika, pop, klapska ili božićna pjesma, etno, fado ili rap - to je sve glazba. A glazba, kako bi Josipa sama rekla - glazba ili je, ili je nema.

Vizualna komponenta - stil, kreacije[uredi VE | uredi]

Uz svu osebujnost njezina glasa, uz predanost glazbi koja je njena strast i njen život, Josipa svoju snažnu umjetničku individualnost izgrađuje i kroz svoju vizualnu prepoznatljivost. Njezine frizure, modne kreacije u kojima se pojavljuje, te make up koji ih prati, u pravilu izazivaju pozornost. Mnoge od tih kreacija, uz izuzetne portrete, bile su predstavljene 1998. godine na izložbi fotografija Željka Koprolčeca, koja je popratila predstavljanje kompilacijskog CD-a "The best of", u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Tom prigodom održana su dva koncerta, 9. i 10. prosinca, također posvećena Karlu Metikošu. U sjećanju publike ostale su, tada izvedene, skladbe "Panis angellicus", kao i legendarna jazz skladba "Do nothing 'till you hear from me" Dukea Ellingtona, uz pratnju jazz glazbenika Boška Petrovića i Nevena Frangeša.

Festivalski nastupi u oslikanoj haljini ili togi krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, zatim perike od papira, "ikebana" frizure i spektakularni nastup kada je haljinom zagrlila cijelu pozornicu tijekom osamdesetih, potom ljubičasta kosa i otmjene haljine devedesetih, do haljine-skulpture od aluminija 2000. godine i tirkizne kose u godinama poslije, nezaboravne su slike s potpisom. Zbog takvih slika - koje su nekada nesumnjivo bile predmetom ismijavanja i izrugivanja, potom naprosto šok ili iznenađenje, a s godinama se sve više cijenile kao nezaobilazni pečat njezinog stila, kao svojevrsni brand, na prvoj dodjeli Hrvatskog modnog Oscara 2004. godine, u kategoriji najbolje odjevene pjevačice, naprosto nije moglo biti dileme. Josipina konstatacija da je izgleda konačno i ona došla u modu, izrečena na dotičnoj dodjeli, dobila je svoju potvrdu dvije godine kasnije, kada se isti kipić našao u njenim rukama po drugi put.

Epilog[uredi VE | uredi]

Nepopravljivi idealist i sanjar, a istovremeno hrabri vizionar i pokretač, originalna i svoja, Josipa Lisac je unikatna pojava glazbene i javne scene ovih prostora. Sposobna da, kroz provociranje i izazivanje, kako publike tako i sebe, stvara ili potiče na stvaranje. Jednog časa zaigrano dijete koje uči i otkriva, znatiželjno spram novog, a već sljedećeg iskusni, formirani umjetnik, s jasno postavljenim standardom. A njezin standard jest neosporna kvaliteta. Tome u prilog ide i činjenica da Josipino ime danas možemo pronaći i u osnovnoškolskom udžbeniku za glazbeni odgoj, gdje se, kada se tumači pojam glasa, spominje uz imena Edith Piaf i Freddija Mercuryja.

Ostavši kroz svo proteklo vrijeme buntovnikom, koji već svojom pojavnošću prkosi stereotipu i uniformiranosti okolnog svijeta, a pritom brižno i predano radeći na onom svom, unutarnjem, svijetu, Josipa je i dalje zanimljiva i intrigantna. Posebice mladima, s kojima, u energičnosti, kreativnosti, buntovništvu i igri stvaranja, pronalazi dosta zajedničkog. Iako je u svojim glazbenim suradnjama uvijek vidjela priliku za vlastito nadopunjavanje, istodobno je nerijetko željela pomoći profiliranju mladih i nadarenih glazbenika. Posljednji primjer takve suradnje jest obrada "O jednoj mladosti", od strane mlade grupe Flyer, u kojoj se Josipa pojavljuje kao gošća. Na tom je tragu bilo i Josipino pojavljivanje u show programu prilikom izbora hrvatske pjesme za dječju Euroviziju 2006, koje ne samo da je osvjedočilo poštovanje najmlađih prema njenoj glazbi, nego se istodobno pokazalo idealnom prigodom da Josipa po tko zna koji put da oduška djetetu u sebi, otpjevavši pritom sa prijašnjim hrvatskim predstavnicima refrene nekih svojih i njihovih pjesama, kao i vječni evergreen "Proud Mary".

Poput uistinu izuzetno rijetkih umjetnika, sposobna da u svojoj kvaliteti bude svaki puta drugačija, kod svoje publike uspijeva isprovocirati snažnu znatiželju.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Zlatni akordi[uredi VE | uredi]

  • Lopov/Halo taxi/Voljeti, to je radost/To je naša ljubav (1968.)
  • Sunce sja za nas (1968.)

Singl albumi[uredi VE | uredi]

  • Nitko nije kao ti/Naša ljubav (1969.)
  • Živim samo za tebe/Prijatelji (1969., sa Zlatnim akordima)
  • Život moj/Spustila se kiša (1970.)
  • Kapetane moj/I teče, teče vrijeme (1970.)
  • Oluja/Osamljenost (1970.)
  • Samujem u samoći sama/Sve majke svijeta uz more (1971.)
  • Raduj se srce moje/Još te čekam (1972.)
  • Dok razmišljam o nama/Bez tebe (1972.)
  • Na, na, na, na/Večer u luna parku (sa grupom Time) (1973.)
  • Ostaješ mi samo ti/Ležaj od suza (1974.)
  • Omer-beže/Niz polje idu, babo, Sejmeni (1974.)
  • Činim sve u krivi čas/Čovjek (1976.)

LP albumi[uredi VE | uredi]

  • 1941. Poema Branka Ćopića (1971.) Korni grupa, Dado Topić & Josipa Lisac
  • Dnevnik jedne ljubavi (1973.)
  • Najveći uspjesi '68./'73. (1974.)
  • Majko zemljo (1974.) Tihomir Pop Asanović/Josipa Lisac je gost vokal
  • Gubec Beg (rock-opera) (1975. - Josipa je pjevala/igrala Janu)
  • Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International (1976.)
  • Made in USA (1979.)
  • Hir, hir, hir (1980.)
  • Lisica (1982.)
  • Hoću samo tebe (1983.)
  • Jahači magle (1986) Bajaga/Josipa Lisac je gost vokal
  • Boginja (1987.)
  • Balade (1987.)
  • Live in Lap (1992.)
  • Čestit Božić (1992.)
  • Ritam kiše (1993.)
  • Koncert u čast Karla Metikoša (1995.)
  • Antologija (1997.)
  • The best of (1998.)
  • Život (2000.)
  • Josipa Lisac Live (2002.)
  • The Platinum Collection (2007.)
  • DVD "Koncert ljubavi u čast Karla Metikoša". (2007.)
  • Živim po svome (2009.)

Izvor[uredi VE | uredi]

Službene stranice Josipe Lisac s dopusnicom