Jovan Sundečić
Jovan Sundečić (Golinjevo kod Livna, 24. lipnja 1825. — Kotor, 19. srpnja 1900.), srpski,[1] crnogorski[1] i hrvatski[1][2] pjesnik,[1] pravoslavni svećenik i osobni dvorski tajnik crnogorskoga monarha Nikole I. Petrovića. Svoje podrijetlo vuče iz livanjskoga kraja.
Otac mu je bio bogati zanatnik i trgovac Pero Sundečić, a majka Ilinka rodom iz Bogdanovića. Otac ga je iz straha od Osmanlija (Turkuša) namjestio kod bake i tetke u Imotski gdje je Jovan naučio čitati i pisati latiničnim pismom.[3] Prvu pouku dobiva od franjevaca u Imotskom.[4] Obiteljska loza Sundečić dala je značajne junake, među kojima je bilo kako svećenika, tako i vojskovođa. Na početku bogoslovne karijere mladi Sundečić službuje u pravoslavnom selu Peroju u Istri, naseljenom Crnogorcima, kao kapelan u godinama od 1848. do 1850. U slikovitim predjelima Istre i Mediterana Sundečić otkriva svoj poetski talent i tu nastaju njegove prve pjesme.
Godine 1865. piše državnu himnu Crne Gore "Ubavoj nam Crnoj Gori", za koju je glazbu komponirao Čeh Anton Šulc.
Godine 1886. je s crnogorske strane kao dvorski tajnik potpisao povijesni Konkordat Crne Gore i Svete Stolice, prvi konkordat u svjetskoj povijesti između Svete Stolice i neke dominatno istočno-pravoslavne kršćanske zemlje.
Kao pjesnik javio se 1848. u Zori dalmatinskoj. Godine 1889. izlaze mu u Zagrebu tiskom Matice hrvatske njegove "Izabrane pjesme". Sundečić je bio urednik kalendara Orlić u Cetinjskoj čitaonici i predsjednik društva "Slavjanski Dom". Svoju ljubav prema Slavenima, pogotovo prema Hrvatima i gradu Zagrebu očituje u istoimenoj pjesmi o glavnom gradu Hrvatske: "Zagrebe, tolike si hrame diga. Znanju, umlju i vještini, pregnuvši da se penješ k pravoj sreći i visini."
O njemu je pisao Srđ.[5]
Djela[uredi | uredi kôd]
Nepotpun popis:
- Cviće ili pokušenja u narodno-liričkoj pievanii / od J. Sundečića, U Zadru : Knjigopečatnija braće Battarah, 1858.
- Vršidba / od J. Sundečića, U Zadru : Tisk. Demarchi-Rougier, 1861.
- Vršidba / od J. Sundečića, U Karlovcu : Brzotis i naklad Tiskarskog i književnog zavoda Abela Lukšića, 1862.
- Vienčić domoljubnih pjesama / od J. Sundečića, U Zadru : Tisk. Demarchi-Rougier, 1862.
- Krvava košulja / spjevao J. Sundečić, U Zadru : Demarchi-Rougierevom Pečat, 1864.
- Vršidba / pjesma J. Sundečića, 3. izd. Na Cetinju : U Kneževskoj pečatnji, 1866.[6]
- Novi pakao / pjesma J. Sundečića, U Zadru : Tiskom Narodnog lista, 1875.
- Ljubav i cvijeće / pjesme J. Sundečića, U Dubrovniku : Tiskom Dragutina Pretnera, 1882.
- Angjelija Kosorića: istiniti dogadjaj iz početka našega vijeka, po kazivanju narodnom / pripovijedka J. Sundečića, U Zagrebu : Tisak Dioničke tiskare, 1883.
- Prigodnica o proslavi dvjestogodišnjega oslobodjenja Vrlike časnomu načelniku Josi Kulišiću / kao svome prijatelju posvetio J. Sundečić u decembru 1888, [Zadar] : Tipografija Ivana Vodicke, [1888?]
- Proslov povodom večernje zabave priredjene društvom "Slavjanskoga doma" u Kotoru na proslavu tristagodišnjice velikana pjesnika Ivana Fr. Gundulića složio i u večer 4. veljače 1888 čitao J. Sundečić posvećujući ga presvijetlom gospodinu baronu Frani Gunduliću kao veleuglednom i velezaslužnom potomku Ivanovu, U Zagrebu : Tisak Dioničke tiskare, 1888.
- Sjetva i vršidba / pjesma J. Sundečića, U Zagrebu : Izdanje knjižare Mučnjaka i Senftlebena, 1888.
- Izabrane pjesme: sa slikom pjesnikovom / Jovan Sundečić ; uvodom i bilješkama popratio Hugo Badalić, Zagreb : Izdanje Matice hrvatske, 1889.
- Brat Marko i sestra Jeka: istinit dogadjaj / pripovijetka Jovana Sundečića, U Zagrebu : Knjižara dioničke tiskare, 1890.
- Milje i omilje ili Milica i Nevenka / cjelokupni sbornik ljubavnih pjesama J. Sundečića, U Zagrebu : Dionička tiskara, 1893.
Poznata izjava[uredi | uredi kôd]
Govoreći o jeziku i narodnosti, Jovan Sundečić je kazao: »Narodnost je tielo, kojemu je jezik duša.«.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Milorad Nikčević, »Jovan Sundečić (1825. – 1900.) : pjesnik integracionog slavjanstva« // Croatica et Slavica Iadertina (Croat. Slav. Iadert.) / ur. Josip Lisac, vol. VI., br. 6. (2010.), Sveučilište u Zadru, Zadar, 2010., str. 339. – 350., cit. sa str. 339. ISSN 1849-0131 (Hrčak). Nadnevak izdavanja na Hrčku: veljače 2011. Pristupljeno: 25. listopada 2013.
- ↑ Ante Petravić, »Evolucija poezije u Dalmaciji : od početka XIX vijeka do smrti Pavlinovića i Despota« // Glasnik Matice dalmatinske, sv. 2., br. 2., Brzotiskom Narodnoga lista, Zadar, kolovoza 1902., str. 150. – 173., cit. sa str. 166.
»Premda Srbin po osjećaju, pripada svojim pjesničkim radom hrvatskoj književnosti. Počeo je pjevati g. 1848 u „Zori”.«(str. 166.) - ↑ Jovan Sundečić, Izabrane pjesme : sa slikom pjesnikovom / uvodom i bilješkama popratio Hugo Badalić, Matica hrvatska, Zagreb, 1889., str. v (Životopis je ovaj sastavljen prema članku, što ga je napisao Luko Zore u »Slovincu« g. 1879., a popunjen je i nastavljen događajima iz novijega vremena, po pismu i bilješkama samoga pjesnika.) »Sve je u ovome zborniku onako ostavljeno, kako je pjesnik napisao, a one sitne osebine govora crnogorskoga hrvatskomu su općinstvu dovoljno poznate već iz Mažuranićeva „Čengić-age.“
I tako predajući „Matičinim“ članovima ove izabrane pjesme Sundečićeve, želimo, da ih hrvatski narod učini svojom duševnom svojinom i prigrli s onom ljubavlju, koju je poštovani pjesnik svojim patriotičnim i pjesničkim radom pošteno zaslužio.«(str. xvii) - ↑ Đuro Šurmin, Povjest književnosti hrvatske i srpske, Tisak i naklada Knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), Zagreb, srpnja 1898., str. 281.
- ↑ Srđ. Dubrovnik. 1902
- ↑ Vršidba / pjesma J. Sundečića, katalog.kgz.hr, pristupljeno 19. lipnja 2020.
