Joya de Cerén

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Arheološki lokalitet Joya de Cerén

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Arheološki lokalitet Joya de Cerén
Flag of El Salvador.svg Salvador


Joya de Cerén na karti El Salvador
Joya de Cerén
Joya de Cerén
Lokacija Joya de Ceréna u Salvadoru
Godina uvrštenja: 1993. (17. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii, iv
Ugroženost: -
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/675 UNESCO

Joya de Cerén (šp. za "Dragulj Ceréna") je pretkolumbovski arheološki lokalitet u Salvadoru, departman La Libertad. On predstavlja selo Maya koje je izvanredno sačuvano zatrpano pepelom, vjerojatno erupcijom obližnjeg vulkana Loma Caldera oko 590. godine[1]. Zbog toga je dobilo nadimak "Američki Pompeji", po slavnim starorimskim ruševinama, i upisano je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 1993. godine[2] jer su "

Naselje je nastanjeno oko 900. pr. Kr. i napušteno oko 250. god. zbog erupcije vulkana Ilopango. Naselje je ponovno naseljeno poslije 400. godine, i koncem 6. stoljeća se spominje kao jedan od vazala obližnjeg mayanskog grada San Andrés. Oko 590. godine vulkan Loma Caldera je zatrpao selo Joya de Cerén pod 14 slojeva pepela debelih 5-7 m. Pretpostavlja se da su domaćini (njih oko 200) uspijeli napustiti selo na vrijeme budući da nisu pronađena nikakva tijela[3]

Od 1976. godine, kada ga je otkrio Payson Sheets, profesor antropologije na Sveučilištu Colorado-Boulder, iz nekoliko metara debelog sloja pepela iskopan je velik dio sela. Od 70 građevina koje su do sada iskopane, utvrđeno je kako su većinom stambene kuće poljoprivrednika, te skladišta, radionice, kuhinje, a specijalizirane javne zgrade su bile: parna kupelj, velika društvena zgrada, te dvije koji bi mogle biti kuće šamana ili iscjelitelja. Temelji kuća bili su napravljeni od zemlje i ilovače, dok dobro sačuvan alat i predmeti korišteni u domaćinstvima pružaju rijetku mogućnost pogleda u svakodnevni život domaćeg stanovništva Srednje Amerike u doba Maya.

Možda su još važniji arheobotanički nalazi najstarijih nasada manioke na svijetu. Naime, iako su se listovi manioke odavno raspali u otvrdnutom pepelu, arheolozi su uspijeli ispuniti gipsom mjesta koja su nekad zauzimali. Prema tim odljevima došlo se do zaključka kako su seljani posadili manioku tek nekoliko sati prije erupcije vulkana i evakuacije sela[4].

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Joya de Cerén
  1. Lawrence B. Conyers, Archaeological evidence for dating the Loma Caldera eruption, Ceren, El Salvador, Geoarchaeology Vol. 11, Iss. 5., 1996., str. 377.–391.
  2. Službena stranica AP Quiriguá (šp.) Preuzeto 27. prosinca 2011.
  3. David L. Lentz, Marilyn Beaudry-Corbett, Maria Luisa Reyna de Aguilar i Lawrence Kaplan, Foodstuffs, Forests, Fields, and Shelter: A Paleoethnobotanical Analysis of Vessel Contents from the Ceren Site, El Salvador, Latin American Antiquity Vol. 7., No. 3. (listopad 1996.), str. 247.–262.
  4. Izviješće za medije arheološkog tima Sveučilišta CU-Boulder 20. kolovoza 2007. (engl.) Preuzeto 28. prosinca 2011.