Jozo Kljaković
Jozo Kljaković (Solin, 10. ožujka 1889. - Zagreb, 1. listopada 1969.), hrvatski slikar.
[uredi] Životopis
Studirao je na akademiji u Pragu (kod Vlaha Bukovca, 1908.), zatim na Instituto delle belle arti u Rimu, te kod F. Hodlera u Ženevi (1917), fresko slikarstvo kod M. Lenoirea u Parizu 1920. Bio je profesor na ALU u Zagrebu (1921. - 1943.), gdje je predavao zidno i dekorativno slikarstvo. Za vrijeme NDH Kljakovića ustaše zatvaraju u Zagrebu. Jedno vrijeme provodi u zatvoru na Savskoj cesti gdje je bio zatvoren zajedno sa Ivanom Meštrovićem a zatim je u kućnom pritvoru. Godine 1943. odlazi u političku emigraciju u Rim. Ondje je bio potpredsjednik Bratovštine sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama. Boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima.[1]
1947. je otišao u Buenos Aires. U Rim se vraća 1958. gdje slika poznate freske u zgradi Zavoda sv. Jeronima. Potom se vraća u Zagreb 1968. godine, te godinu kasnije umire.
[uredi] Djelo
Motivi su mu religijski i zavičajni, a slikao je i portrete istaknutih ličnosti. Naslikao je ciklus od 14 fresaka u crkvi Sv. Marka u Zagrebu, u župnim crkvama u Vranjicu i Dobroti, u memorijalnoj crkvi u Biskupiji kod Knina, te u Trgovačko-obrtničkoj komori (s O.Mujadžićem) i Gradskoj vijećnici u Zagrebu. Bavio se i karikaturom, plakatom i ilustriranjem knjiga. U emigraciji je također pisao suvremenu prozu (djelo "U suvremenom kaosu", Buenos Aires 1952.). Izlagao je na mnogim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu. Svoju kuću i djela 1969. g. darovao je gradu Zagrebu.
[uredi] Izvori
- Hrvatski leksikon, I. svezak (A-K), Zagreb 1996.
- Gradska knjižnica Solin
- ↑ Studia croatica Andrija Lukinović: Bratovština sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama