Judino uho
|
|||||||||||||||||||||||||
Judino uho (sinonim Auricularia auricula, Hirneola auricula-judae) šumska je gljiva koja raste na trulim deblima.
Sadržaj |
Opis [uredi]
Ova mekana gljiva nalikuje na uho i grimizne je do tamnosmeđe boje, a živi na starijim, trulim deblima bazge. Zapravo, prema vjerovanju, Juda se objesio o bazgino drvo, pa otuda naziv za ovu gljivu.
Kinezi je nazivaju „uho drveta“, „drveno uho“ (木耳) ili „uho crnog drveta“ (黑木耳), a Japanci „drvena meduza“ (キクラゲ).
Uporaba [uredi]
Ova vrsta, kao i njoj srodne, se koristi u azijskom kulinarstvu već više od 1000 godina (obično osušena i samljevena u prah). Mogu se jesti svježe ili sušene. Ipak, najčešće se koristi kao dodatak juhi ili nekom kineskom jelu. Hranjiva vrijednost potječe od značajnog sadržaja bjelančevina, ugljikohidrata i minerala kao što su kalcij, fosfor i željezo. Judino uho je blagog okusa, no, međutim, nema poseban miris.
Osim u kulinarstvu, rabi se i u kineskoj narodnoj medicini, kao lijek za poboljšanje rada krvotoka, liječenje krvarenja iz hemoroida i maternice, kod krvavih stolica i proljeva. Za razliku od nekih drugih gljiva, ljekovitost kod ove vrste nije znanstveno potvrđena. Poznato je da se ne smije jesti u količini većoj od 150 g tjedno (svježe gljive) ili 15 g (sušene gljive), jer može izazvati neželjene posljedice.
Vanjske poveznice [uredi]
Sestrinski projekti [uredi]
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Judino uho | |
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Judino uho |
| Molimo pročitajte kojih se temeljnih pravila kod branja i pripravljanja gljiva treba pridržavati i upozorenje o korištenju Wikipedije na vlastitu odgovornost. |