Judita (Marko Marulić)
|
|
|
|---|---|
 Naslovnica prvog izdanja Judite |
|
| Autor | Marko Marulić |
| Država |  Hrvatska |
| Vrsta djela | biblijsko-vergilijanski ep |
| Datum izdanja | 1521. |
| Glavni lik(ovi) | Judita |
Sadržaj |
O djelu [uredi]
Juditu, jedno od najvažnijih hrvatskih djela, Marko Marulić napisao je 1501., a samo za njegova života objavljena je tri puta (1521, 1522. i 1523). Učestalost tiskanja pokazuje da je tekst našao svoju hrvatsku publiku i to ne samo u Splitu, koji je u to doba imao dvjestotinjak pismenih, nego i u ostalim dalmatinskim središtima. Spjev se sastoji od 2126 četverostrukorimovanih dvanaesteraca s cezurom nakon 6. sloga, komponiranih u šest libara (knjiga ili pjevanja - Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Četvrto libro, Peto libro, Šesto libro). Posrijedi je obrada starozavjetne pripovijesti o hrabroj udovici Juditi koja svojim junačkim činom - tobožnjom izdajom, zavođenjem i umorstvom asirskoga vojskovođe Holoferna - spašava grad Betuliju. Činjenica da je odabrao temu koja istodobno govori o junaštvu i zločinu pokazuje da je Marulić najprije računao na književna obilježja (zaplet, dramatičnost) same građe, a tek potom na njezinu moralističku nadgradnju. Osobitu modernost, uz humanistički primjernu izvedbu spjeva, autor pokazuje u petrarkističkome načinu prikazivanja Juditine ljepote.
U Marulićevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. I ako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva je već kao kulturni spomenik, a još više zbog načina na koji je nastala. Jer nije slučajno što je Marulić odabrao baš Juditinu povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva "i onima, koji đačke knjige ne razumiju", a štivo je izabrao baš gledajući žalosno stanje svoje domovine, koju su tuđinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vječnu pravdu. To je temeljna ideja Markove pjesme. Tako je Marulić prvi pjesnik koji je pjevao za narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istočnim zmajem”-Turcima.
Prvi libro [uredi]
Prvo pjevanje započinje uvodom u kojem se opisuje grad Ekbatan koji je sazidao kralj Arfaksad. Grad je bio oličenje njegove moći. No, mnogi su bili zavidni na njegovu moć, kao što je bio Nabukodonozor. U sukobu kod Eufrata između Arfaksada i Nabukodonozora, pobjeđuje Nabukodonozor. Nagradio je sve one koji su se borili za njega i šalje u sve okolne zemlje glasnike sa porukom da mu se imaju pokloniti ili će biti osvojeni. Mnogo zemalja ga je ismijalo, na što se on zaklinje svojim prijestoljem da će ih sve pokoriti. Holofernu daje zadaću da zapovijeda vojskom i krene na zapad kako bi pokorio nedostojnike.
Drugo libro [uredi]
Holofern prelazi sa vojskom u Asiriju gdje nemilosrdno pokorava sve one koji mu se odupiru. Ostale koji se ne opiru podvlašćuje bez nasilja. No, Elaikim, židovski svećenik, narodima piše pisma da se bore i čuvaju Jeruzalem, napominje im da je spas u vjeri i molitvi Bogu. Kada Holofern saznaje za ta pisma razljuti se jer iz njih je jasno da se židovi spremaju na otpor. Jedan od njegovih vojnika po imenu Akior, pokušava mu pojasniti kako židovski narod ima jednog Boga i da je u bitkama on uvijek uz njih, a da ih se porazi moraju biti u božjojo nemilosti. Vojnicima Akiorove riječi nisu milo sjele.
Treće libro [uredi]
Da bi se osvetili Akiora svežu njegovi suborci za drvo ispred Betulije nadajući se kako će ga stanovnici smaknuti, no kako je Akior vjernik u židovskog Boga, oni ga poštede i prirede mu gozbu. Holofern napada grad, a stanovnici njegovu vojsku zasipaju kamenjem sa zidina. Holofern prekida dotok vode u grad i pokušava ih iscrpiti. Nakon 20 dana zavladala je žeđ u gradu i počinju se javljati građani da se pregovara o predaji. No, Ozij moli građane da se strpe još nekoliko dana kako bi im Bog poslao pomoć. Među stanovnicima je bila i Judita, naročite fizičke ljepote, udovica je i živi čestito i mnogo se moli Bogu, posti, daje milostinju jer je bila blažena sa mnogo imovine. Muž joj je umro pod suncem prije nekoliko godina, a od tada živi sa svojom sluškinjom Abrom. Judita je nesretna jer su židovi lagano pribjegli rješenju da se predaju u nedaći. Obraća se ljudima i zaziva Abrahama, Izaka i Jakova, i navodi da će ih Bog spasiti ako budu ustrajni i ne iskušavaju ga. Juditina vjera u Boga je čista i nepokolebljiva. Kaže im da će sa svojom sluškinjom u noći izaći iz grada i neka se svi mole za Božju pomoć dok se one ne vrate.
Četvrto libro [uredi]
Judita se priprema da zavede Holoferna, nije se uredila poput bludnice već poput prelijepe mlade žene koja odiše sa mladenačkom ljubavi. Božji dar Juditi bila je privlačnost kojoj nitko nije mogao odoljeti. Prije polaska Holofernovom taboru, Judita si priprema objed od kruha, sira, vina, ulja i prge. Svi stanovnici mole se za njen uspijeh kako Judita sve više odmiče od grada. Pod izlikom da bježi iz grada te da želi pomoći Holofernu kako da brzo osvoji grad i bez puno žrtava, ulazi u neprijateljski tabor. Ubrzo mu Judita svojom privlačnošću pomuti razum.
Peto libro [uredi]
Judita jede svoj objed koji je pripremila, a ne hranu Holoferna. Holofern joj daje slobodu kretanja kroz Tabor kroz puna tri dana, a četvrti dan Holofern priređuje gozbu i šalje joj slugu Bagou da joj priopći kako Holofern zahtijeva da se ona useli njemu, no ona to hladno odbija, ali ipak svrati na večeru. Na večeri, napije Holoferna i on pada u san potpuno pijan. Moli se sa Abrom Bogu, i zakolje Holoferna, osječe mu glavu i odnosi je nazad u Jeruzalem. Građani slave, zahvaljuju Bogu i Juditi.Holofernovi vojnici otkrivaju njegovo tijelo, vidjevši njegovu glavu na zidinama grada bježe u panici i strahu.
Šesto libro [uredi]
U šestom pjevanju pjesnik opisuje događaje u Jeruzalemu poslije odlaska Holofernove vojske. Opisuje i dolazak popa Elijakima sa svojim popovima koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraća kući. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža Manasesa nije više udavala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova.
Opis Judite [uredi]
Judita vjeruje u Božje naume. Ona je čista i plemenita srca, jako je pobožna i bogobojazna. Vidjevši da je pred Izraelom još jedna kušnja u kojoj mnogi posustaju i okreću leđa Bogu, ona odlučuje učiniti nešto što bi bez Božje pomoći bilo nemoguće.Ljubav prema Jahvi dala joj je snagu i hrabrost da ode među neprijatelje. Da bog nije bio na njenoj strani, sigurno bi je otkrili i ubili. No ova, vođena ljubavlju prema svom narodu i Bogu, otkrila je svu svoju ljepotu i učinila ono što je smatrala svojom dužnoću.
Vanjske poveznice [uredi]
Prijevodi [uredi]
(popis nepotpun)
- litvanski jezik [1]
Izvori [uredi]
- ↑ Ivo Sanader: Marulić u Litvi, Judita na litavskom: zapis sa službenog državnog posjeta Republici Litvi, 4. i 5. studenoga 2005./Marko Maruličiaus : Istorija apie šventaja našle Judita, kroatiškom eilem sudeta , Colloquia Maruliana, 15 (2006.), str. 209.-240.
