Jugonostalgija
Jugonostalgija označava društveni fenomen u zemljama nastalim raspadom druge Jugoslavije, te sociološki pojam novijeg datuma. Označava prvenstveno stav koji idealizira ekonomija, kulturnu i sigurnosnu situaciju u socijalističkoj Jugoslaviji od 1945. do 1991. godine. Pojam se pojavio pri raspadu zemlje, 1990-ih godina.
Kao posljedica većeg broja društvenih promjena koje su zadesile Balkan, jugonostalgija je uglavnom ograničena na pojedince i manje grupe, koji su proveli najveći dio života u SFRJ, te koji ga smatraju pozitivnijim i sretnijim u odnosu na vrijeme rata i ekonomske nesigurnosti, poslije 1991. Neki od primjera jugonostalgičarskog ponašanja su kumrovečke i proslave u Kući cvijeća, proslave Dana mladosti 25. svibnja itd. Dobar primjer je osnivanje jugonostalgičarskih društava, poput društva "Josip Broz Tito", koje njeguje uspomenu na jugoslavenskog maršala i tekovine antifašističke Revolucije, te radom na internetskim stranicama posvećenim toj temi.
Jugonostalgija je društveni fenomen, koji je danas posebno izražen u daytonskoj Bosni i Hercegovini, najviše radi tadašnjeg mira i nekomplicirane podjele države. Najmanje je izražen u procvjetaloj Sloveniji izuzmemo li bendove poput "Zaklonišče prepeva", a i u Hrvatskoj izuzmemo li kumrovečke proslave, proslave antifašističke borbe ili težnjom za socijalizmom kod većine starijih i nekih mlađih ljudi. Nostalgija je posebnije izražena i u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, koje su za Titove vladavine doživjele opći ekonomski procvat i kulturnu i političku emancipaciju. Treba izuzeti Kosovo, na kojemu su Albanci Jugoslavijom zadovoljni samo zbog priznavanja autonomne pokrajine.
Primjer proslave je tzv. 4. Mini Jugoslavija, sa svim simbolima, organizirana u okolici Subotice. Predstavljala je turističku destinaciju.
Sadržaj |
[uredi] Vidovi Jugonostalgije
- potpunom Jugonostalgijom mogao bi se nazvati nekritički pogled na bivšu državu, koja je za određeni socijalni sloj bila idealna država
- djelomična Jugonostalgija je nekritički pogled na neki segment bivše države, bilo socijalni, bilo politički
Jugonostalgijom se ne može zvati sjećanje na kulturna ostvarenja (filmove i glazbu) nastale u bivšoj državi, jer takva suradnja postoji i danas (TV emisije, TV sapunice, koncerti) između današnjih samostalnih država.
Slovenski sociolog Mitja Velikonja u svojim istraživanjima fenomena jugostalgije u svom zborniku „Zid je mrtav, živeli zidovi! Pad Berlinskog zida i raspad Jugoslavije“, pokazuje da osim tzv. „pasivne jugonostalgije“ postoji i „aktivna jugonostalgija“.
[uredi] Literatura
- Mitja Velikonja Titostalgija: študija nostalgije po Josipu Brozu, Mirovni inštitut, Ljubljana 2009, ISBN/EAN: 9789616455534; Jure Trampuš: Recenzija Mladina, lipanj 2009, slov.
- Trovesi, Andrea: L'enciclopedia della Jugonostalgija. In Banchelli, Eva: Taste the East: Linguaggi e forme dell'Ostalgie, Sestante Edizioni, Bergamo 2006, ISBN 88-87445-92-3, p. 257-274.
- Dejan Djokic, ed. "Yugoslavism: Histories of a Failed Idea, 1918–1992". London: Hurst & Co., 2003. 356 pp.
- Yugo-Nostalgia: Cultural Memory and Media in the Former Yugoslavia, Author: Volcic, Zala, Critical Studies in Media Communication, Volume 24, Number 1, March 2007 , pp. 21-38(18), Publisher: Routledge.
[uredi] Vanjske poveznice
- Generalni konzulat SFRJ
- Republika Titoslavija
- Slobodna Jugoslavija
- Leksikon YU mitologije
- SFRJ.CH
- Mitja Velikonja, "Jugonostalgija u Sloveniji", njem. + slov. jezik
- Clanak u Jutarnjim listu 23.05.2008: Proslava titova rođendana u kumrovcu
