Jugonostalgija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Jugonostalgija označava društveni fenomen u zemljama nastalim raspadom druge Jugoslavije, te sociološki pojam novijeg datuma. Označava prvenstveno stav koji idealizira ekonomija, kulturnu i sigurnosnu situaciju u socijalističkoj Jugoslaviji od 1945. do 1991. godine. Pojam se pojavio pri raspadu zemlje, 1990-ih godina. Pojam je zapravo utemeljila Dubravka Ugrešić tijekom Velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH [1][2] Fenomen u politici, po kojem bivša država ili vladar s vremenom poprimaju sve pozitivniji imdž u masama, primijećen je i drugdje, a objašnjava se potiskivanjem loših sjećanja i stavljanjem lijepih, makar malobrojnijih, u prvi plan. Jedan od snažnijih generatora nostalgije je minula mladost nostalgičara.[3]

Zastava SFRJ uveličana teritorijem kojeg je držala, prikazanog unitarim

Kao posljedica većeg broja društvenih promjena koje su zadesile SFR Jugoslaviju, jugonostalgija je uglavnom ograničena na pojedince i manje skupine, koji su proveli najveći dio života u SFRJ, te koji ga smatraju pozitivnijim i sretnijim u odnosu na vrijeme rata i ekonomske nesigurnosti, poslije 1991. Neki od primjera jugonostalgičarskog ponašanja su kumrovečke i proslave u Kući cvijeća, proslave Dana mladosti 25. svibnja itd. Dobar primjer je osnivanje jugonostalgičarskih društava, poput društva "Josip Broz Tito", koje njeguje uspomenu na jugoslavenskog maršala i tekovine antifašističke Revolucije, te radom na internetskim stranicama posvećenim toj temi.

Suveniri za obožavatelje Tita 2012. godine u Kumrovcu.
Suveniri za obožavatelje Tita 2012. godine u Kumrovcu.

Jugonostalgija je društveni fenomen oblika domobolja, koji je danas posebno izražen u daytonskoj Bosni i Hercegovini (većinom među Bošnjacima), najviše radi tadašnjeg mira i nekomplicirane podjele države. Najmanje je izražen u procvjetaloj Sloveniji izuzmemo li bendove poput "Zaklonišče prepeva", a i u Hrvatskoj izuzmemo li kumrovečke proslave i proslave antifašističke borbe. Jugonostalgija u Hrvatskoj dijelom je umjetno stvarana i održavana plasiranjem nekritičkih ili čak činjenično pogrešnih teza u prilog Jugoslaviji, od strane pojedinaca[4] kod kojih je izražen kompleks niže vrijednosti zbog pripadnosti ili povezanosti s hrvatskim narodom, a imaju zapaženu medijsku moć.[3] Isto se pripisuje i pojedinim medijskim kućama u cjelini, npr. Europapress Holdingu.[3][5][6] Nostalgija je posebnije izražena i u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, koje su za Titove vladavine doživjele opći ekonomski procvat i kulturnu i političku emancipaciju. Treba izuzeti Kosovo, na kojemu su Albanci Jugoslavijom zadovoljni samo zbog priznavanja autonomne pokrajine.

Primjeri manifestacije jugonostalgije su tzv. 4. Mini Jugoslavija, sa svim simbolima, organizirana u Vojvodini, koja je kratko predstavljala omanju turističku zanimljivost. Indikativno je da je promotor te "mini Jugoslavije" Hrvat koji potiskuje/poriče svoje hrvatstvo, iako je neosporno hrvatskog podrijetla, imena i prezimena. U toj svojoj mini Jugoslaviji izrazito se vidi kako se Jugoslavija bazira na zatomljivanju, potiskivanju i zatiranju hrvatstva: kad je autor tog projekta prikazivao na modelu te mini Jugoslavije što je što, nabrojao je sve republike i pokrajine, osim Hrvatske; no za jezerce je rekao "ovo predstavlja naše more".[7] Drugi oblik manifestacije jugonostalgije je udruga Savez Jugoslavena, koja je bila dobila medijsku pozornost kontroverznim izjavama.[8][9]


Rušenja diktatura uvijek su popraćena egzistencijalnom nesigurnošću i strahovima, nesnalaženjem velikog dijela stanovništva i snažnom težnjom za povratkom u sigurnost diktature. Fenomen se pojašnjava primjerom usporedbe čovjeka sa životinjom koja je rođena u kavezu.[10]

Vidovi Jugonostalgije[uredi VE | uredi]

  • potpunom Jugonostalgijom mogao bi se nazvati nekritički pogled na bivšu državu, koja je za određeni socijalni sloj bila idealna država
  • djelomična Jugonostalgija je nekritički pogled na neki segment bivše države, bilo socijalni, bilo politički

Jugonostalgijom se ne može zvati sjećanje na kulturna ostvarenja (filmove i glazbu) nastale u bivšoj državi, jer takva suradnja postoji i danas (TV emisije, TV sapunice, koncerti) između današnjih samostalnih država.

Slovenski sociolog Mitja Velikonja u svojim istraživanjima fenomena jugostalgije u svom zborniku „Zid je mrtav, živeli zidovi! Pad Berlinskog zida i raspad Jugoslavije“, pokazuje da osim t.zv. „pasivne jugonostalgije“ postoji i „aktivna jugonostalgija“.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Mitja Velikonja Titostalgija: študija nostalgije po Josipu Brozu, Mirovni inštitut, Ljubljana 2009, ISBN/EAN: 9789616455534; Jure Trampuš: Recenzija Mladina, lipanj 2009, slov.
  • Trovesi, Andrea: L'enciclopedia della Jugonostalgija. In Banchelli, Eva: Taste the East: Linguaggi e forme dell'Ostalgie, Sestante Edizioni, Bergamo 2006, ISBN 88-87445-92-3, p. 257-274.
  • Dejan Djokic, ed. "Yugoslavism: Histories of a Failed Idea, 1918–1992". London: Hurst & Co., 2003. 356 pp.
  • Yugo-Nostalgia: Cultural Memory and Media in the Former Yugoslavia, Author: Volcic, Zala, Critical Studies in Media Communication, Volume 24, Number 1, March 2007 , pp. 21-38(18), Publisher: Routledge.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://sdp-brcko.org/arhiva/content/view/636/78/ Jugonostalgija i drug Tito).
  2. http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac394.nsf/AllWebDocs/ Jugoslaveni_danas_i_ovdje ).
  3. 3,0 3,1 3,2 Fizzit.net, M. Holjevac, 20. listopada 2012. - 21 godina neovisnosti, ili zašto Hrvati ne vole sebe, pristupljeno 28. listopada 2012.
  4. Monitor.hr Odgovornost za jugonostalgiju, "Miljenko Jergović u intervjuu za Blic progovara o jugonostalgiji koju osjeća zbog društva tog vremena i vlastite mladosti.", pristupljeno 28. listopada 2012.
  5. HRsvijet.net Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?, pristupljeno 28. listopada 2012.
  6. Slobodna Dalmacija [1], pristupljeno 28. listopada 2012.
  7. Putopis na National Geographicu, kad su bili na proputovanju kroz jugoistočnu Europu.
  8. Dnevno.hr Jugoslaveni se udružuju u Njemačkoj, hrvatski iseljenici ogorčeni, pristupljeno 28. listopada 2012.
  9. Od Triglava do Gevgelije: "Savez Jugoslavena" traži uvođenje nacionalnosti Jugoslaven u ustav!, pristupljeno 28. listopada 2012.
  10. "...jednom puštena na slobodu, gdje mora sama loviti i brinuti ona će uvijek težiti vratiti se u svoj kavez u kom uživa sigurnost i dva-tri bilo kakva obroka dnevno, makar i uz cijenu povremenih batina od čuvara. Jednostavno, na drugo nije navikla i ne može se adaptirati. Samo ljudi stasali u slobodnom društvu mogu se u njemu dobro osjećati. Prednost je totalitarnih sustava da ne morate razbijati glavu ni oko čega: ima tko je tu da misli o svemu, i da brine o vama, i što je diktatura bila sveobuhvatnija ljudima će više nedostajati. Nemojte misliti da ljudi u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj i Mađarskoj žale za komunizmom jer im je onda bilo bolje. Da vidite kako će tek za njim žaliti u sjevernoj Koreji i na Kubi, gdje doslovce gladuju.", M. Holjevac, 21 godina neovisnosti, ili zašto Hrvati ne vole sebe, pristupljeno 28. listopada 2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]