Julienne Bušić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Julienne Bušić
Zvonko Bušić-grudska večer ZG 2009.jpg
Julienne i Zvonko na Grudskoj večeri u Zagrebu 2009.
Rođenje 20. rujna 1948., Eugene, Oregon, SAD
Zanimanje književnica, prevoditeljica
Nacionalnost Amerikanka
Period pisanja od 1995.
Književne vrste proza
Suprug/zi Zvonko Bušić (od 1972. do 2013.)

Julienne Bušić (Eugene, Oregon, 20. rujna 1948.), američko-hrvatska je prozna spisateljica, esejistica i prevoditeljica.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodila se je kao Julienne Eden Schultz, 1948. godine.

Studirala je u SAD-u te u Europi, magistrirajući na području njemačkog jezika i jezikoslovlja. 1969. godine u Beču je upoznala Zvonka Bušića a vjenčali su se 1972. godine u Frankfurtu.[1]

Godine 1976. sudjelovala je u otmici američkog putničkog zrakoplova i za to bila osuđena na doživotni zatvor. Godine 1989. puštena je iz zatvora nakon 13 godina, a nakon stjecanja hrvatske nezavisnosti došla je u Hrvatsku.[2]

Na HRT-u je 2013. godine prikazan dokumentarni film pod imenom Ljubavnici i luđaci u kojem je prikazan aktivizam Julienne i Zvonka Bušić za hrvatsku neovisnost.[3] Gledateljstvo je iznimno dobro prihvatilo film.[4]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Tekstovi su joj objavljivani u brojnim američkim i hrvatskim časopisima i listovima, ukljućujući Gobshite Quarterly, Verbatim: A Language Quarterly, Inside, The Bridge, Kolo, Tema, Aleph, Most, Jutarnji list, Večernji list, Vjesnik.

Njezini memoari, knjiga Ljubavnici i luđaci iz 1995. godine (sedam izdanja), dobili su 1997. godine nagradu Društva hrvatskih književnika a objavljeni su i u SAD-u (Gray Sunshine Press). Knjiga Julienne Bušić, Tvoja krv i moja (Mozaik, 2008., 2 izd.) objavljena je i u SAD-u (Ridgepath Press, 2009.). U knjizi se govori o 32 godine čekanja na puštanje njenog supruga, Zvonka Bušića, iz zatvora.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Ljubavnici i luđaci, Znanje, Zagreb, 1995., (7 izdanja) (eng. izd. Lovers and Madmen, 2000., 2007.)
  • Tvoja krv i moja, Mozaik, Zagreb, 2008., (eng. izd. Your Blood and Mine, 2010.)
  • Živa glava, Interpublic, Zagreb, 2012. (eng. izd. Living Cells, 2012.)

Prijevodi[uredi VE | uredi]

  • Gordan Nuhanović: The Survival League, 2005., prijevod s hrvatskoga na engleski jezik.[5]
  • Edo Popović: Zagreb, Exit South, 2005., prijevod s hrvatskoga na engleski jezik.[5]
  • Lidija Bajuk: Matapur: hrvatska prirodna i kulturna baština Međimurja = Croatian nature and culture heritage of Međimurje, 2012., prijevod s hrvatskoga na engleski jezik (zajedno s Vesnom Markulin-Dye i Vedranom Pavlićem).[6]

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Julienne Eden Bušić danas pokapa svog voljenog Zvonka , Večernji list, 4. rujna 2013., preuzeto 20. rujna 2013.
  2. Zvonko & Julienne Bušić, službena stranica, preuzeto 22. rujna 2013.
  3. 'Ljubavnici i luđaci': Priča o Zvonku i Julienne Bušić napokon filmski dokumentirana, preuzeto 23. rujna 2013.
  4. HRT: Izvještaj Povjerenika za razdoblje od 21. veljače do 19. ožujka, preuzeto 23. rujna 2013.
  5. 5,0 5,1 (engl.) ooligan.pdx.edu: Interview with Julienne Bušić, preuzeto 20. rujna 2013.
  6. Katalog Knjižnica grada Zagreba: Matapur: hrvatska prirodna i kulturna baština Međimurja = Croatian nature and culture heritage of Međimurje, preuzeto 23. rujna 2013.
  7. Julienne Eden Bušić dobila književnu nagradu A. B. Šimić za roman 'Živa glava', dnevno.hr, preuzeto 21. svibnja 2013.
  8. Bože Vukušić dobitnik nagrade Bili smo prvi kad je trebalo, koprivnica.net, 4. rujna 2013., preuzeto 20. rujna 2013.
  9. Velimir Brkić, Gotovina opravdao svoj nedolazak, nagrada za životno djelo na čekanju:
    "Grb Općine Jasenice dodijeljen je obitelji Zvonka i Julienne Bušić za iznimnu žrtvu koju su podnijeli za Hrvatsku.", Zadarski list, 21. siječnja 2013., preuzeto 2. studenoga 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]