Juraj Dobrila

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Juraj Dobrila
Spomenik Jurju Dobrili u Tinjanu
Spomenik Jurju Dobrili u Tinjanu
Rođen 16. travnja 1812.
Veli Ježenj
Umro 13. siječnja 1882.
Trst
Zaređen
za svećenika
1837.
Portal: Kršćanstvo

Juraj Dobrila (Veli Ježenj, 16. travnja 1812. - Trst, 13. siječnja 1882.) bio je istaknuti biskup, tiskar i dobročinitelj iz Istre te preporoditelj istarskih Hrvata.

Životopis[uredi VE | uredi]

Dobrila se rodio u selu Velom Ježenju, u području Tinjanštine u središnjoj Istri, koja je tada bila dio Ilirskih provincija, da bi ubrzo prešla u Habsburšku Monarhiju (a danas je u Hrvatskoj). Bio je iznadprosječno inteligentan, pa je prvo pohađao njemačku osnovnu školu u Tinjanu i Pazinu, a zatim gimnaziju u Goriziji i Karlovcu, gdje je išao i u sjemenište.

Spomenik Jurju Dobrili u Puli

Zaredio se 1837. godine i službovao od 1837. do 1838. u Munama i Hrušićima. Od 1839. studirao je teologiju u bečkom Augustineumu i diplomirao 1842. Nakon studija je postao kapelan u Trstu i ravnatelj djevojačke škole.

U razdoblju 1857-1875. bio je biskup porečko-pulski, a od 1875. do smrti biskup tršćansko-koparski.

Dobrilin studijski kolega i prijatelj bio je Josip Juraj Strossmayer, najveći hrvatski biskup i dobročinitelj u 19. stoljeću. Dobrila je glasno zastupao prava Hrvata i Slovenaca i bio predvodnik Hrvatskoga narodnog preporoda u Istri.

Za vrijeme Revolucije 1848., Dobrila se učlanio u Slavjansko društvo u Trstu. Zalagao se za uvođenje slavenskih jezika u škole i u javni život, financirao školovanje djece u hrvatskom dijelu monarhije (u Rijeci i Kastvu) te je poticao hrvatske i slovenske seljake u Istri da čitaju knjige na materinskom jeziku i da ih ne tlače politički i kulturno snažniji Talijani.

Dobrila je 1854. tiskao molitvenik Oče, budi volja tvoja na hrvatskom i podupirao je izdavanje prvih hrvatskih novina u Istri, Naše sloge 1870. Također je objavio zbirku narodnih bajka i poslovica, Različno cvijeće. Njegov drugi molitvenik, Mladi bogoljub, objavljen je 1889.

Bio je član Regionalnog vijeća Poreča od osnutka vijeća 1861. i njegov predstavnik u bečkom parlamentu do 1867. Također je, po svojoj službi, bio zastupnik u Istarskom saboru. Sudjelovao je u Prvom vatikanskom saboru (1870.), gdje je podupirao Strossmayerove stavove o budućnosti Crkve.

Dobrila je postumno darovao cijeli svoj posjed u dobrotvorne svrhe. Njegova se slika nalazi na novčanici od 10 kuna. Po njemu se zovu dvije osnovne (u Rovinju i Puli) te dvije srednje škole (u Pazinu i Puli). Sveučilište u Puli također nosi njegovo ime.

Pripadao je najznamenitijim Istranima svog vremena koji su branili, čuvali i štitili hrvatski nacionalni duh za burnih vremena talijanizacije Istre. Karakteriziralo ih je da su bili članovima Matice hrvatske: Matko Brajša, Dinko Trinajstić, Viktor Car Emin, Ivan Cukon, Ivo Glavina, Antun Kalac, Luka Kirac, Eugen Kumičić, Šime Kurelić, Matko Laginja, Matko Mandić, Fran Matejčić, Ivan Rendić, Josip Ribarić, Vjekoslav Spinčić, Vinko Šepić, Tone Peruško, Zvane Črnja.[1] Dobrila ne samo da je bio član, nego je bio povjerenikom Matice hrvatske za Istru.[2]

Na stotoj obljetnici (1912.) njegovog rođenja objavljena je spomen-knjiga kojoj je urednik bio hrvatski preporoditelj s Istre Antun Kalac.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Matica hrvatska Andrija Tunjić: Zrcalo hrvatstva u Istri, Vijenac broj 421, 22. travnja 2010.
    Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.
  2. Matica hrvatska Branimir Crljenko: Kako je u prvoj regionalnoj Enciklopediji prešućena Matica hrvatska, Vijenac, Broj 333 - 335, 21. prosinca 2006.
  3. Grad Pula Nova Istra, časopis za književnost, kulturološke i društvene teme. Prilozi o zavičaju. Crkva sv. Nikole u Pazinu (I) - Pazinska prepozitura i prepoziti. Piše Josip Šiklić, Pazin.