Juraj Ratkaj

Juraj Ratkaj Velikotaborski (Veliki Tabor, 22. prosinca 1612. - Zagreb, 1. rujna 1666.), barun, hrvatski svećenik i povjesničar. Sin je Petra Ratkaja i Barbare Erdödy.

Životopis

Bio je član isusovačkog reda (1632.-1639.), zatim svećenik i od 1642. zagrebački kanonik. Sudjelovao je u borbama protiv Turaka 1641. i 1648., te u 30-godišnjem ratu 1647. godine. Bio je zastupnik Ugarskog sabora u Požunu.

U katoličkom i nacionalnom duhu napisao je povijest Hrvata "Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae ..." koja je izdana u Beču 1652.. U povijesnoj znanosti Juraj Ratkaj tako ostaje zabiljezen kao autor prve sustavne povijesti Hrvata.

Prijateljevao je i ratovao zajedno s banom Ivanom Draskovicem i mnogim drugim odlicnicima toga vremena, kao sto su bili knez Juraj Frankopan i grof Petar Zrinski. Nasao je vremena i za prilicno slobodan zivot u svome prekrasnome dvorcu Veliki Tabor, ali i za stvaranje vrlo zanimljivih knjizevnih i povijesnih spisa. Njegov prijevod s latinskoga Kriposti Ferdinanda Drugog osobito je vrijedan zbog predgovora u kojem spocitava svojim sunarodnjacima sto su nemarni u pogledu knjige i sto se odaju drugim radostima, premda bi zidine njegovog Velikog Tabora mogle i njemu spocitnuti brigu za ovozemaljske radosti. Njegove sposobnosti dale su naslutiti da ce izrasti u velikana svoga roda, no zestina, neposlusnost, svojeglavost i nedolicnost doveli su ga do toga da je bio lisen kanonicke casti i dohotka. Pri kraju zivota, iako je bio lisen kanonicke casti, zahvaljujuci milosti biskupa Petretica, odredjen je za zupnika Svetog Ivana u Zagrebu, gdje je u miru proveo svoje posljednje dane. S njim je izumrla obitelj velikotaborskih Ratkaja.

Literatura

• Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVII, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-17-2

Nedovršeni članak Juraj Ratkaj koji govori o osobi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.