Juraj Utišinović Martinušević
Juraj Utišinović[1], poznat i pod imenom Brat Juraj (Frater Georgius) ili kao Juraj Martinušević (utvrda Kamičak[2] na Krki na području miljevačke župe 1482. - Vinice[3] u Sedmogradskoj, današnja Rumunjska 17. prosinca 1551.), hrvatski plemić, dvorski paž, državnik, vojskovođa, pavlinski predstojnik i prior, biskup Velikog Varadina i nadbiskup Ostrogona, savjetnik i rizničar kralja Ivana Zapolje, vrhovni sudac i kardinal.
Životopis[uredi]
Rodio se u utvrdi Kamičak na rijeci Krki u plemićkoj obitelji Grgura Utišinović i majke Ana, rođene u plemićkoj obitelji Martinušević.[4] Imao je sestru Anu i tri brata: Nikolu, Matiju i Jakova.
Oko 1490. godine napustio je rodni dom i otišao u Erdelj na dvor Ivaniša Korvina, hrvatskog bana i protuturskog ratnika, gdje je ostao do 1502., kada prelazi na dvor Korvinove majke Hedvige.
U 22. godini života stupio je u službu erdeljskog vojvode i kneza Ivana Zapolje u čijoj službi postaje zapovjednik konjaništva. Međutim, nakon određenog vremena napustio je vojnu službu i pristupio u Redu Sv. Pavla prvog pustinjaka, u samostanu Sv. Lovre u Budimu.[5] Novaštvo provodi godinu dana u pavlinskom samostanu Blažene Djevice Marije u Ladi na Šaju[6]. Redovničke zavjete polaže u 24. godini života.[5] Među pavlinima je primio dobru izobrazbu i uskoro postao prior u poznatom pavlinskom samostanu Czestochovi u Poljskoj, a potom i u samostanu Ladi na Šaju.
Godine 1528. Juraj je pristao uz Ivana Zapolju, koji je bio rival Ferdinanda Habsburškog u borbi za hrvatsko-ugarsko prijestolje i sukobio se s Ferdinandovom vojskom. Zapolja ga je imenovao svojim savjetnikom, rizničarom Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, velikovaradinskim biskupom i erdeljskim namjesnikom.[7]
Dana 24. veljače 1538. godine sklopljena je, Jurjevom zaslugom, nagodba i mir između Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburškog po kojoj je Zapolja ostao vladar svog dijela Mađarske i odrekao se vladarskog naslova nad hrvatskim zemljama. Poslije Zapoljine smrti 1540., Utješinović je oporučno postao skrbnikom Zapoljinog maloljetnog sina Ivana Sigismunda i namjesnikom Erdelja. Njegovom zaslugom došlo je od pomirbe Zapoljine udovice, Izabele Poljske i njenog sina Ivana Sigismunda s Ferdinandom Habsburškim. Po toj pomirbi, jugoistočna Ugarska i Sedmogradska (Erdelj) došli su u ruke Habsburgovaca.
Godine 1544., unatoč kraljičinom protivljenju, Juraj je izabran za vrhovnog vojskovođu, vrhovnog rizničara i vrhovnog suca. Godine 1551. , izmirio se s kraljicom i sklopio mir s Ferdinandom u ime Ivana Sigismunda.
Papa Pio III. imenovao ga je rimskim kardinalom 12. listopada 1551.[8] Vijest o tome primio je na putu dok je s vojskom prolazio dolinom rijeke Moriša. Kardinalskim grimizom nije se nikada ogrnuo, jer je ubijen 17. prosinca 1551. u uroti u svom gradu Alvincu[3].
Izvori i bilješke[uredi]
- ↑ Prezime se često navodi i u jekaviziranom obliku Utješinović, a u vrelima u oblicima Utissinovich, Utissenovich, Utisenovich, Utissinovich, Utyesenich, Utisenoviski.
Usp. Župa Miljevci: KARDINAL UTJEŠINOVIĆ - ↑ Turistička zajednica Šibensko-kninske županije - Utvrda Kamičak
- ↑ 3,0 3,1 rum. Vințu de Jos, mađ. Alvinc, njem. Winz, Unterwintz, Unter-Wintz ili Alwinz
- ↑ Župa Miljevci: KARDINAL UTJEŠINOVIĆ
- ↑ 5,0 5,1 Informativna katolička agencija - ika, 24. listopada 2003., IKA P - 63684/10 - Svi hrvatski kardinali, preuzeto 30. listopada 2012.
- ↑ mađ. Sajólád
Usp. Ante Sekulić, NAŠ PAVLIN JURAJ UTIŠINOVIĆ, CRKVENI POGLAVAR I DRŽAVNIK, 2008., str. 164. - ↑ Miljevački kardinal Juraj Utješinović-Martinušević
- ↑ http://www.zupa-svkriz.hr/vijesti/2003/01135.htm JEDANAEST KARDINALA HRVATA
Vanjske poveznice[uredi]
- Ante Sekulić, NAŠ PAVLIN JURAJ UTIŠINOVIĆ, CRKVENI POGLAVAR I DRŽAVNIK, 2008.
- Ante Sekulić, Naš velikan Juraj Utišinović Martinušević, 1482-1551, 1996.; gbooks info
- Miljevački kardinal Juraj Utješinović-Martinušević
|
|||||
