Juraj Utišinović Martinušević

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Portret kardinala Jurja Utješinovića (1482. - 1551.) iz 18. stoljeća

Juraj Utišinović[1], poznat i pod imenom Brat Juraj (Frater Georgius) ili kao Juraj Martinušević (utvrda Kamičak[2] na Krki na području miljevačke župe 1482. - Vinice[3] u Sedmogradskoj, današnja Rumunjska 17. prosinca 1551.), hrvatski plemić, dvorski paž, državnik, vojskovođa, pavlinski predstojnik i prior, biskup Velikog Varadina i nadbiskup Ostrogona, savjetnik i rizničar kralja Ivana Zapolje, vrhovni sudac i kardinal.

Životopis[uredi VE | uredi]

osobni grb Jurja Utješinovića

Rodio se u utvrdi Kamičak na rijeci Krki u plemićkoj obitelji Grgura Utišinović i majke Ana, rođene u plemićkoj obitelji Martinušević.[4] Imao je sestru Anu i tri brata: Nikolu, Matiju i Jakova.

Oko 1490. godine napustio je rodni dom i otišao u Erdelj na dvor Ivaniša Korvina, hrvatskog bana i protuturskog ratnika, gdje je ostao do 1502., kada prelazi na dvor Korvinove majke Hedvige.

U 22. godini života stupio je u službu erdeljskog vojvode i kneza Ivana Zapolje u čijoj službi postaje zapovjednik konjaništva. Međutim, nakon određenog vremena napustio je vojnu službu i pristupio u Redu Sv. Pavla prvog pustinjaka, u samostanu Sv. Lovre u Budimu.[5] Novaštvo provodi godinu dana u pavlinskom samostanu Blažene Djevice Marije u Ladi na Šaju[6]. Redovničke zavjete polaže u 24. godini života.[5] Među pavlinima je primio dobru izobrazbu i uskoro postao prior u poznatom pavlinskom samostanu Czestochovi u Poljskoj, a potom i u samostanu Ladi na Šaju.

Godine 1528. Juraj je pristao uz Ivana Zapolju, koji je bio rival Ferdinanda Habsburškog u borbi za hrvatsko-ugarsko prijestolje i sukobio se s Ferdinandovom vojskom. Zapolja ga je imenovao svojim savjetnikom, rizničarom Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, velikovaradinskim biskupom i erdeljskim namjesnikom.[7]

Dana 24. veljače 1538. godine sklopljena je, Jurjevom zaslugom, nagodba i mir između Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburškog po kojoj je Zapolja ostao vladar svog dijela Mađarske i odrekao se vladarskog naslova nad hrvatskim zemljama. Poslije Zapoljine smrti 1540., Utješinović je oporučno postao skrbnikom Zapoljinog maloljetnog sina Ivana Sigismunda i namjesnikom Erdelja. Njegovom zaslugom došlo je od pomirbe Zapoljine udovice, Izabele Poljske i njenog sina Ivana Sigismunda s Ferdinandom Habsburškim. Po toj pomirbi, jugoistočna Ugarska i Sedmogradska (Erdelj) došli su u ruke Habsburgovaca.

Godine 1544., unatoč kraljičinom protivljenju, Juraj je izabran za vrhovnog vojskovođu, vrhovnog rizničara i vrhovnog suca. Godine 1551. , izmirio se s kraljicom i sklopio mir s Ferdinandom u ime Ivana Sigismunda.

Umjetnički prikaz iz 17. st. ubojstva kardinala Martinušića u dvorcu u Alvincu 17. prosinca 1551.

Papa Pio III. imenovao ga je rimskim kardinalom 12. listopada 1551.[8] Vijest o tome primio je na putu dok je s vojskom prolazio dolinom rijeke Moriša. Kardinalskim grimizom nije se nikada ogrnuo, jer je ubijen 17. prosinca 1551. u uroti u svom gradu Alvincu[3].

Izvori i bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Prezime se često navodi i u jekaviziranom obliku Utješinović, a u vrelima u oblicima Utissinovich, Utisse­novich, Utisenovich, Utissinovich, Utye­senich, Utisenoviski.
    Usp. Župa Miljevci: KARDINAL UTJEŠINOVIĆ
  2. Turistička zajednica Šibensko-kninske županije - Utvrda Kamičak
  3. 3,0 3,1 rum. Vințu de Jos, mađ. Alvinc, njem. Winz, Unterwintz, Unter-Wintz ili Alwinz
  4. Župa Miljevci: KARDINAL UTJEŠINOVIĆ
  5. 5,0 5,1 Informativna katolička agencija - ika, 24. listopada 2003., IKA P - 63684/10 - Svi hrvatski kardinali, preuzeto 30. listopada 2012.
  6. mađ. Sajólád
    Usp. Ante Sekulić, NAŠ PAVLIN JURAJ UTIŠINOVIĆ, CRKVENI POGLAVAR I DRŽAVNIK, 2008., str. 164.
  7. Miljevački kardinal Juraj Utješinović-Martinušević
  8. http://www.zupa-svkriz.hr/vijesti/2003/01135.htm JEDANAEST KARDINALA HRVATA

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Juraj Utišinović Martinušević.