Jure Francetić
| Jure Francetić | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 3. srpnja 1912. |
| Mjesto rođenja | Vivoze kraj Otočca, Hrvatska |
| Datum smrti | 27. prosinca 1942. |
| Mjesto smrti | Slunj, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Titule | Vitez (posmrtno) |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1941. - 1942. |
| Čin | pukovnik, posmrtno krilnik |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Važnije bitke | Operacija Ozren, Operacija Trio, Bitka na Kozari, Operacija Vlasenica, Operacija Dinara |
| Vojska | Ustaška vojnica |
| Zapovijedao | Crna legija |
| Nagrade | Željezni trolist III. stupnja s hrastovim grančicama Zlatna kolajna za hrabrost poglavnika Ante Pavelića (posmrtno) |
Jure Francetić (Prozor kraj Otočca, 3. srpnja 1912. - Slunj, 27. prosinca 1942.), hrvatski političar, ustaški časnik i zapovjednik elitne jedinice Ustaške vojnice, Crne legije.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
[uredi] Mladost i iseljavanje
U Prozoru kraj grada Otočca, u malenom zaseoku Vivoze rođen je Jure Francetić od majke Kate i oca Jurja. Pučku školu završava u Otočcu, gdje kasnije kreće u srednju školu i završava je u Senju. Daljnje školovanje mu plaća stric, maturu polaže u Križevcima. Godine 1931. upisuje studij prava u Zagrebu, nakon nekog vremena završava u zatvoru zbog napadanja vlasti. Dobiva 3 mjeseca strogog zatvora i progon iz Zagreba na 5 godina.
U ožujku 1933. odlazi u emigraciju u Austriju, a potom u Italiju, gdje dobiva čin ustaškog dorojnika. Kada Vjekoslav Servatzy preuzima 1934. rukovođenje logorom Janka-Puszta u Mađarskoj, za pobočnika mu je određen Francetić. 1936. vraća se u Italiju, interniran je na otok Giglio, a potkraj 1937. vraća se u Hrvatsku.
Po povratku je uhićen i interniran u rodni kraj. Ipak 1938. uspijeva doći u Zagreb, gdje kani nastaviti studij, ali ubrzo je, iste godine, pozvan na odsluženje vojnog roka Jugoslavenske kraljevske vojske u Niš. Nakon odsluženja vojnog roka, tijekom kojega je stekao čin podnarednika, vraća se u Zagreb i nastavlja s ustaškom promidžbom, raznosi letke i brošure, u Lici prima i organizira nove članove ustaškog pokreta. Zbog te djelatnosti opet je uhićen i potkraj 1940. osuđen na zatvor i izgon iz Zagreba. Početkom 1941. sklanja se u Njemačku.
[uredi] Djelovanje u NDH
Nakon proglašenja NDH vraća se u domovinu, a Ante Pavelić ga krajem travnja imenuje ustaškim povjerenikom za Bosnu. U Sarajevu djeluje na uspostavi nove vlasti i ustroja ustaških postrojbi. U rujnu 1941. (nakon pogibije Bećira Lokmića u četničkoj zasjedi) preuzima zapovjedništvo nad jedinicama Sarajevskoga ustaškog logora koje prerastaju u Crnu legiju. Pri tome dobiva i čin satnika Ustaške vojnice.
Jedinu vojničku izobrazbu i časnički čin Francetić je stekao u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Postao je rezervni podčasnik u činu narednika[1]. O Francetićevoj vojničkoj izobrazbi i iskustvu, Eugen Dido Kvaternik, ustaški ideolog, piše: "On nije imao niti osnovnog vojničkog znanja ni izobrazbe, niti je imao smisla za osnovnu vojničku organizaciju." [2]. Ipak, Kvaternik je vjerovao da je Francetić "rodjeni gerliac i sin naše brdovite Hercegovine" - što je bio dostatan razlog da ga postavi za vojnog zapovjednika u Bosni i Hercegovini.[3].
Poslije uspješnih akcija Crne legije u istočnoj Bosni, promaknut je u čin ustaškog dopukovnika. S obale Drine 10.IV.1942. šalje A. Paveliću brzojavku sadržaja:
„Poglavniče, sretan sam da Vam mogu javiti da hrvatske ustaške puške i ustaški topovi od danas čuvaju našu povijesnu granicu. Potresni su prizori našeg ulaska u Srebrenicu, kada su sinovi u ustaškoj odori pokazali svojim majkama, donoseći im zaštitu hrvatskog oružja da mogu nastaviti s obavljanjem svojih poslova.“
Čin ustaškog pukovnika dobio je nakon uspješnih akcija na Kupresu i oko Bugojna, kamo je Crna legija poslana u srpnju 1942. (Na čelu Crne legije zamjenjivao ga je Rafael Boban.)
S dijelom Legije sudjelovao je u borbama na Kozari, a u ljeto 1942. postavljen je za zapovjednika stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice. Imenovanje ga je zateklo u njemačko-hrvatskom pothvatu na Šekoviće gdje je vodio ustaške bojne. Zapovjedništvo I. sdruga predaje pukovniku Ivanu Stipkoviću. U rujnu 1942. bio je u pratnji Ante Pavelića prigodom njegova posjeta Adolfu Hitleru i hrvatskim legionarima na istočnom bojištu. U listopadu vodi ustaške bojne na Livno u operaciji Dinara, a polovicom studenoga je na području Kalnika.
[uredi] Smrt
Dana 22. prosinca 1942. godine, Francetić je pošao na novi zadatak u Liku zrakoplovom, gdje je trebao preuzeti zapovjedništvo nad tamošnjim ustaškim i domobranskim postrojbama. Zrakoplovom je upravljao domobranski zastavnik Mijo Abičić. Istog dana partizani su teško oštetili zrakoplov kojim je Francetić letio za Gospić i prisilili ga sletiti pored sela Močile kod Slunja, što je bio teritorij kojeg su kontrolirali partizani. Francetića i njegovog pilota su odmah uhvatili partizani, ali ih nisu mogli obraniti od seljaka koji su ih izboli vilama i roguljama[4]. Teško ranjen Francetić je bio prebačen u partizansku bolnicu gdje su mu kirurzi pokušali spasiti život da bi ga zamijenili za 100 jasenovačkih logoraša, ali nisu u tome uspjeli[5]. Francetić je umro 27. prosinca 1942. godine.
Bilo je i nepotvrđenih glasina da je na motoru njegovog zrakoplova izvedena sabotaža od strane nekih talijanskih ili partizanskih agenata jer Francetić nije namjeravao trpjeti talijansku potporu četnicima u Lici i Primorju. Navodno je dan prije polijetanja Francetić poslao Paveliću pismo sadržaja:
„Poglavniče! Moji crnci (Crna legija) su samo meni vjerni i samo smrt će me zaustaviti da se pridružim tamošnjim partizanima u borbi protiv Talijana koji nisu ništa bolji od četnika, jer pale i uništavaju našu domovinu. A ja kao rodoljub ne mogu to više podnieti, a vi poglavniče odlučite o daljnjim postupcima. Vaš vierni i uviek odani Jure Francetić.“
Da se ne bi demoralizirali narod i vojska među kojima je Francetić bio jako omiljen, ustaške vlasti su dopustile da se vijest o njegovoj smrti objavi tek tri mjeseca kasnije, 30. ožujka 1943. Posmrtno je dobio naslov viteza i promaknut u čin krilnika Ustaške vojnice. Već za života o njemu su se pjevale pjesme koje su objavljivane po listovima, a 1945. u Zagrebu je tiskana knjižica pod naslovom Narodna pjesma o vitezu Juri Francetiću. O njemu i njegovoj Crnoj legiji sačuvana je pjesma Evo zore, evo dana. U njegovu je čast, 31. ožujka 1943., 7. pješačka pukovnija dobila ime 7. domobranska pješačka pukovnija ustaškog pukovnika viteza Jure Francetića.
[uredi] Naslijeđe
Tijekom rata u Hrvatskoj i BiH (1991.-1995.) bojna HVO-a iz Zenice je nosila ime "44. samostalna domobranska bojna "Jure Francetić"" (kasnije je prerasla u brigadu "Jure Francetić") kao i dvije bojne HOS-a, 13. bojna "Jure vitez Francetić" iz Tomislavgrada i 19. bojna "Vitez Jure Francetić" iz Gospića.
U Slunju je u lipnju 2000. postavljena spomen-ploča Juri Francetiću koja je uklonjena nakon 2004. Jedna ulica u zapadnom Mostaru danas nosi ime Ulica Jure Francetića.
[uredi] Izvori
- ↑ Jakov Blažević: Bez alternative, "Mladost", 1980, stranica 477
- ↑ Željka Godec: Provokacija ili manipulacija?, Nacional, Zagreb, 15. lipnja 2000, citirani Kvaternikovi memoari
- ↑ Eugen Dido Kvaternik, Jere Jareb: Sjećanja i zapažanja, 1925-1945: prilozi za hrvatsku povijest, Naklada "Starčević", 1995, ISBN 9539636906, 9789539636904
- ↑ Vjesnik Jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte Hrvatske 1941-1945: Izbor Božidara Novaka, Jedinstvena narodno-oslobodilačka fronta Hrvatske, Vlado Stopar ,"Vjesnik" 1970 strana 384 uradak PSETO JURE FRANCETIĆ U RUKAMA NARODA
- ↑ Nikola Rušinović: Moja sjećanja na Hrvatsku, Meditor, 1996, ISBN 9536300087, 9789536300082, stranice 151-152
